Agroglas poljoprivredni savjetnik
30.05.2008., petak
Konja je sve više
|
U LIPIKU ODRŽANA PREZENTACIJA GODIŠNJEG IZVJEŠĆA KONJOGOJSTVA U Lipiku je Hrvatski stočarski centar predstavio svoje godišnje izvješće konjogojstva. Kao što se i očekivalo osim prezentacije rezultata, predstavljanje je obilježio i očekivani sukob mr.Mate Čačića, voditelja odjela konjogojstva u Hrvatskom stočarskom centru i Branka Borkovića, predsjednika Saveza uzgajatelja konja Hrvatski posavac. No, iako je vrlo brzo nakon izlaganja obojice bura utihnula, netko će vjerojatno morati barem dio nesporazuma srediti jer očito tako dalje ne može ići. U godišnjem izvješću o stanju uzgoja konja u Hrvatskoj prikazali su brojno stanje konja i magaraca pod uzgojno selekcijskim obuhvatom, te učinili pregled pregled značjanih događanja u radu i prilagodbe hrvatskog konjogojstva regulativama Europske unije. Mr.Mato Čačić je istakao da Hrvatska ponovno ima dvije ergele Lipicanaca i da je vodeća zemlja u uzgoju lipicanaca s 1165 grla. Započelo je međunarodno priznanje registra haflinfera a hrvatska udruga uzgajatelja ovih konja postala članica svjetske organizacije. Ova godina bit će prema riječima Čačića u znaku izdavanja «putovnice» koja je i najopsežnija. Broj aktivnih uzgajatelja veći je 4,86 posto, ili za 146 uzgajivača. Skupina hladnokrvnjaka je i dalje najbrojnija, a nakon toga slijede toplokrvnjaci. Najviše konja je na području Sisačko moslavačke županije na čijem se prostoru nalazi 3490 grla. Za program poticanja konvencionalne proizvodnje izdvojeno je na ime poticaja 380 tisuća kuna, za uzgojno valjane kobile i pastuhe 1.240.500,00 kuna, a za prvoždrepkinje 26250 kuna. Ukupno je to 1.646.750,00 kuna. Za programe očuvanja Međimurskog konja, hladnokrvnjaka, hrvatskog posavca, lipicanaca i magaraca izdovojeno je još 15.285.000,00 kuna. No, više puta se čuo i prijedlog da se konje ne izjednačava sa stokom, već s kućnim ljubimcima, odnosno psima. Prema dijelu ljudi to je u redu, ali bi tada zasigurno konjogojci ostali bez poticaja. Jer, niti jedna država financijski ne potiče držanje kuć |
- 21:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
(NE)UREDNA KULTIVACIJA - Kada je sve nenormalno, ludilo je prirodna pojava
|
U Novi Sad na veliki poljoprivredni vašar otišlo je 20 hrvatskih tvrtki. Nažalost, ako je netko tamo rekao da je to reprezentacija hrvatske poljoprivrede i prehrambene industrije onda bolje da se tamo više nikada ni ne pojavimo Damir RUKOVANJSKI Kad je sve nenormalno, ludilo je prirodna pojava. A ovo što se trenutačno događa u hrvatskoj poljoprivredi je i ludilo i prirodna pojava. Nemamo svinja, uvozimo ih, pa nismo imali kukuruza. Sada ga imamo u hiperprodukciji. Nema problema više ni sa pšenicom. Kupci obilaze po poljima seljake i ugovaraju pšenicu. U Argentini je neki njihov Laslo digo seljake na glavni trg jer imaju viška pšenice. Brazilci nam prodaju svoje svinje. Potičemo proizvodnju duhana, a borimo se protiv pušenja. Pričaju nam priče o programima za razvoj svinjogojstva, a dobro znaju da im svaki dan znači bujanje novčanika. I jedan bravo za Pankretića koji se probudio iz svog zimskog sna. Kreće u obračun s korištenjem plavog dizela. Prvo je to što će se boriti da seljak ne bi koju kap dizela stavio u svoj osobni automobil ili pomogao susjedu da preživi ova luda vremena. Kao da će tu mnogo napraviti. Ponovno od šume ne vidimo drvo. I dobro je rekao jedan seljak nakon te njegove izjave. - Benzin će zamjeniti voda, tko ožedni palit će se na guranje. Što ti je naš čovjek? Da ga nema trebalo bi ga napraviti. I u ovim trenucima on ima vremena za šalu. Nedavno je održan i kultni, nekada najbolji međunarodni poljoprivredni vašar na prostorima Jugoslavije. I danas je on najbolji vašar. No, od toga da tamo ima svega i svačega i da u barem 6 hala ima samo prehrambene industrije, više nas treba boljeti blijed nastup hrvatskih tvrtki. Među mehanizacijom smo stidljivo vidjeli neki plakat s plugovima i sijačicama OLT. Ali, to je nastup lokalnog dilera, a ne OLT-a kao tvrtke. Agrokor i Kraš su doista junački odradili svoj posao. Ali sve ostalo je bljedilo. Uz sve muke i znoj koji proliju djelatnici Hrvatske gospodarske komore da bi odveli nekoga i tamo pokazali što imamo, malo je koristi od toga. Štand prosječne veličine, natrpan samo nekim papirima i katalozima. Ni izložaka, ni degustacije, niti atraktivnih hostesa. Ništa od onoga što Hrvatska kada se predstavlja susjedima treba biti. Netko bi morao zaustaviti takva sramotna izdanja naše zemlje u Srbiji. Mora se naći institucija koja će osmisliti nastup, dizajnirati štandove. Ne smijemo se samo tako igrati. Svaka čast tvrtkama koje su nastupile, ali time kao da su samo zadovoljile formu nastupa na tom nekada sjajnom sajmu. Tehnotrade d.o.o. Daruvar,, Pivovara d.d. Osijek, Seting inženjering d.o.o. Delnice, Straža plastika d.d. Hum na Sutli, Tvornica mreža i ambalaže d.o.o. Biograd n/m -, Slavonija Slad d.o.o. Nova Gradiška, IPK Tvornica ulja Čepin, Molvik Molvice – Samobor, Oprema strojevi d.d. Ludbreg, King Graver d.o.o. Nedelišće i ostale su zanimljive tvrtke ali ne na ovaj način da budu prezenteri hrvatske poljoprivredne i prehrambene industrije. Na ovakav način bolje da nitko ne ide. Ono što napravi Agrokor ili Kraš to je pravi nastup u Srbiji. Ni slučajno tu ne treba prozivati ljude u HGK. Oni su odveli one koji su htjeli. Jedino su od svojih suizlagača trebali uzeti nešto novca i za uređenje prostora. Danas je to sajam svega i svačega, s dobrom izložbom zapadne mehanizacije. No, to sve smo već vidjeli i na sajmovima u Bjelovaru i slovenskoj Radgoni. John Deere, Massey Ferguson, Landini, Class i tako dalje. IMT i Rakovica se samo trzaju. Njihove strojeve više nitko ni ne obilazi. Čovjeka ni od korova dok su zapadni izlagači sa svojim dilerima ovladali Srbijom. Nema tamo gotovo ništa od proizvodnje. Tu i tamo neka manufaktura. I danas je Novosadski sajam veliki, s velikim brojem posjetitelja. Ali tamo ništa više nema mehanizacije nego li na predstavama u Hrvatskoj. Očito je da i Srbi poput svih nas prije, potpisuju kapitaluciju u proizvodnji |
- 21:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Vrhunsku graševinu GOLDBERG preporučuje Decanter - najbolji svjetski časopis o vinu
|
Vrhunsku graševinu GOLDBERG preporučuje Decanter - najbolji svjetski časopis o vinu Graševina GOLDBERG zlatna selekcija iz Podruma Belje, nagrađena je na najutjecajnijem svjetskom ocjenjivanju vina Decanter World Wine Award 2008 održanom u Londonu sredinom svibnja Najbolji svjetski časopis za vina DECANTER već petu godinu za redom organizira najpoznatije i najutjecajnije ocjenjivanje vina na svjetskoj razini Decanter World Wine Award. Na ovogodišnje ocjenjivanje bilo je prijavljeno 9219 uzoraka vina iz svih krajeva svijeta koje je ocjenjivalo više od 50 internacionalnih sudaca i kušača. U iznimnoj konkurenciji najboljih i najpoznatijih svjetskih vina, beljska graševina GOLDBERG 2006 prepoznata je kao vrhunsko vino najveće kvalitete koje je osvojilo medalju Preporučuje Decanter. Važnost nagrade potvrđuje činjenica da časopis Decanter čita i prati više od 5 milijuna ljubitelja vina diljem svijeta. Nakon nedavne nagrade CROPAK 2008 za za dizajn boce i transportne kutije za Goldberg zlatnu selekciju Graševine i Chardonnaya 2006, preporuka Decantera potvrda je da se u izuzetnoj ambalaži krije i izuzetno vrhunsko polusuho vino. Graševina Goldberg zlatna selekcija dobivena je od grožđa uzgojenog na rudini Goldberg na Banovom brdu u Baranji, a nastala je suptilnim odabirom grožđa redovne berbe i kasnih berbi, kako bi se dobio željeni stil i karakter. U ovom je vinu odlično izbalansiran odnos svježine, koju daje graševina kao sorta te zrelost i punoća dobivena kasnom berbom. Višestruko nagrađivana graševina Goldberg jedno od vrhunskih vina iz velikog asortimana Podruma Belje koji se s 511 ha rodnih vinograda ubrajaju među najveće proizvođače grožđa i vina u Hrvatskoj. Graševina Goldberg nalazi se u ponudi najboljih vinoteka i restorana diljem Hrvatske. |
- 21:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.05.2008., subota
PRAVILNIK O DOBROJ POLJOPRIVREDNOJ PRAKSI U KORIŠTENJU GNOJIVA
|
U skladu s potrebama biljaka i životinja Ovim Pravilnikom propisuju se opća načela dobre poljoprivredne prakse u korištenju gnojiva, razdoblje u tijeku godine kada nije dozvoljena primjena gnojiva na poljoprivrednim tlima, način primjene gnojiva na nagnutim terenima, vodom zasićenim tlima, plavljenom, smrznutom ili snijegom prekrivenom tlu, uvjeti za primjenu gnojiva blizu vodotoka, postupci primjene mineralnog i organskog gnojiva, veličina i svojstva spremnika za stajski gnoj. Uvjeti korištenja i postupanja s gnojivima propisani ovim Pravilnikom na područjima koja su, po Odluci o područjima podložnim eutrofikaciji i područjima ranjivim na nitrate donijetoj temeljem Zakona o vodama (»Narodne novine«, broj 107/95, 150/05), proglašena ranjivim, smatraju se obvezujućim u primjeni, a na ostalim područjima koja nisu proglašena ranjivim smatraju se preporukom korisnicima. U smislu ovoga Pravilnika pojedini izrazi imaju sljedeće značenje: 1. »Gnojivo« jesu tvari čija je glavna namjena ishrana bilja. 2. »Gnojivo sa dušikom« je svako gnojivo koje sadrži dušik ili dušične spojeve koji se primjenjuju na poljoprivrednim površinama s ciljem poboljšanja uvjeta za ishranu biljaka, a može uključivati kruti stajski gnoj, gnojovku, gnojnicu, kompost i otpadni mulj. 3. »Stajski gnoj« je kruti stajski gnoj, gnojovka i gnojnica. 4. »Kruti stajski gnoj« je smjesa stelje, krutih i tekućih životinjskih izlučevina različitog stupnja biološke razgrađenosti, stabilnosti i zrelosti. 5. »Gnojovka« je polu tekuće stajsko gnojivo, smjesa krutih i tekućih životinjskih izlučevina, tj. stajski gnoj uglavnom bez stelje. 6. »Gnojnica« je tekući stajski gnoj, najčešće smjesa tekućih životinjskih izlučevina i otpadnih voda (obično nastaje kao tekući ostatak izlučevina koje stelja ne uspije upiti). 7. »Kompost« je organsko gnojivo i poboljšivač tla proizveden kontroliranom biooksidativnom razgradnjom različitih smjesa sastavljenih prvenstveno od različitih biljnih ostataka, ponekad pomiješanih s organskim gnojivima i/ili životinjskim ostacima, a sadrži ograničene količine mineralnih tvari. 8. »Otpadni mulj« je mulj: – nastao u procesu pročišćavanja otpadnih voda kućanstava ili komunalnih izvora, mulj iz ostalih sustava za pročišćavanje otpadnih voda koje su po sastavu slične otpadnoj vodi iz kućanstava ili komunalnih izvora, – mulj iz septičkih jama ili drugih sličnih uređaja za obradu otpadnih voda ili otpada, – mulj iz postrojenja za obradu otpada koja nisu spomenuta u prethodne dvije alineje. 9. »Organsko gnojivo« je gnojivo koje sadrži biljna hranjiva u obliku organskih tvari biljnog ili životinjskog podrijetla. 10. »Mineralno gnojivo« jesu tvari čija je glavna namjena ishrana biljaka, a u kojem su deklarirana hranjiva u obliku anorganskih soli dobivenih ekstrakcijom i/ili fizikalnim i/ili kemijskim industrijskim postupcima. 11. »Primjena« je dodavanje gnojiva u tlo (raspodjelom po površini tla, injektiranjem u tlo, unošenjem u tlo ispod površine ili miješanjem s površinskim slojem tla) na biljku ili oboje. 12. »Onečišćenje« je izravno ili neizravno odlaganje ili primjena gnojiva sa dušikom koje za posljedicu ima prekomjerni unos dušičnih spojeva iz poljoprivrednih izvora u vodeni okoliš, na način da uzrokuje opasnost za ljudsko zdravlje, šteti živim organizmima i vodnom ekosustavu, šteti pogodnosti korištenja voda ili onemogućuje druge načine korištenja voda. 13. »Domaće životinje« jesu životinje navedene u Tablici 1. Dodatka koji se nalazi u prilogu i čini sastavni dio ovoga Pravilnika, a uzgajaju se za ostvarivanje koristi. 14. »Uvjetno grlo« (u daljnjem tekstu: UG) je usporedna vrijednost domaćih životinja svedena na masu od 500 kg. 15. »Poljoprivredna površina« je oranica, višegodišnji nasad, livada i pašnjak. CILJ JE POSTIZANJE STABILNOG PRINOSA Gnojiva se koriste na način da se ostvare osnovni ciljevi gnojidbe: – postizanje stabilnog, visokog i isplativog prinosa dobre kakvoće, – optimizacija opskrbe usjeva hranjivima, – održavanje ili popravljanje plodnosti tla, – zaštita okoliša. Ciljevi iz stavka 1. ovoga članka podrazumijevaju vrstu, količinu i oblik biljnih hranjiva te način i vrijeme korištenja koji osiguravaju: – najveću iskoristivost dodanih hranjiva, – najmanji gubitak hranjiva, – najmanji prijenos hranjiva u vode. Gnojiva se koriste u skladu s potrebama biljaka za hranjivima pri čemu se uzima u obzir: – bilanciranje unesenih hranjiva (mineralna i organska gnojidba, žetveni ostaci, navodnjavanje) i hranjiva iznesenih iz tla (odnošenje hranjiva ostvarenim prinosom, procjena gubitaka hranjiva ispiranjem, isparavanjem, denitrifikacijom) na temelju početne analize tla i tehnoloških postupaka tijekom proizvodnje, – očekivana razina proizvodnje i kakvoća prinosa, – raspoloživa količina hranjiva u tlu i dodatne količine biljkama dostupnih hranjiva za koja predviđamo da će nastati u tijeku rasta usjeva, ovisno o uvjetima rasta usjeva, tipu tla, podneblju u kojem se usjev uzgaja, – pH vrijednost tla, količina humusa u tlu i tekstura tla, kako s gledišta povećanja pristupačnosti hranjiva, tako i s gledišta smanjenog gubitka hranjiva ispiranjem, – direktan utjecaj gnojidbe i indirektan utjecaj mjera popravke tla na raspoloživost sekundarnih hranjiva: kalcij (Ca), magnezij (Mg), sumpor (S), mikrohranjiva: bor (B), klor (Cl), bakar (Cu), željezo (Fe), mangan (Mn), molibden (Mo), nikal (Ni), cink (Zn), a posebice teških metala, – uvjeti proizvodnje koji utječu na dostupnost hranjiva, posebno poljoprivredna kultura, pred usjev, obrada tla i navodnjavanje, – rezultati lokalnih i regionalnih poljskih pokusa. KORIŠTENJE GNOJIVA S DUŠIKOM Gnojiva s dušikom se unose u tlo u vrijeme pogodno za agrotehničke zahvate, osim u slučajevima kada je to ovim Pravilnikom zabranjeno. Na područjima koja su ugrožena od poplava gnojivo se unosi u tlo kada završi razdoblje prijetnje od poplave i nakon što je isključena mogućnost plavljenja. Strojevi za primjenu gnojiva moraju ispunjavati sve tehničke zahtjeve kako bi se osigurala kontrolirana i pravilna primjena gnojiva, sa što manjim gubicima. Na područjima zona sanitarne zaštite izvorišta i drugih ležišta voda, koja se koriste ili su namijenjena za javnu vodoopskrbu, gnojidba poljoprivrednog zemljišta provodi se prema propisima koji uređuju upravljanje vodama. Pri određivanju količine stajskog gnojiva te načina i vremena primjene, moraju se poštivati odredbe ovoga Pravilnika. U tijeku jedne kalendarske godine poljoprivredno gospodarstvo može gnojiti poljoprivredne površine stajskim gnojem do sljedećih graničnih vrijednosti primjene dušika: – 210 kg/ha dušika (N), dozvoljena primjena u početnom četverogodišnjem razdoblju – 170 kg/ha dušika (N), dozvoljena primjena nakon isteka četverogodišnjeg razdoblja. Primjenu stajskog gnoja potrebno je provoditi na način da se gubici dušika smanje na najmanju moguću mjeru. U cilju smanjivanja gubitaka dušika u primjeni stajskog gnoja, korisno je provoditi sljedeće: – gnojidba stajskim gnojem provodi se na način da se spriječi hlapljenje amonijaka, a pri tom treba voditi računa u kojem je stadiju vegetacija, o vremenskim razmacima, posebno temperaturi i vlažnosti zraka te osunčanosti, – na nezasijanim površinama potrebno je stajski gnoj što prije unijeti u tlo, – stajski gnoj treba jednakomjerno rasporediti po površini tla, – gnojovku prije gnojenja promiješati. Proizvedena količina dušika u stajskom gnoju, koji se dobije godišnjim uzgojem domaćih životinja preračunat na UG, propisana je u Tablici 2. Dodatka ovoga Pravilnika. Pripremili: S.RAB/M.DANILOVIĆ |
- 15:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.05.2008., srijeda
Commander Twin Force s zračnom potporom na poljima Belja d.d.
|
PRISUSTVOVALI SMO RADU S VUČENIM HARDI PRSKALICAMA SA ZRAČNOM POTPOROM NAS: Commander Twin Force s zračnom potporom na poljima Belja d.d. U posljednje vrijeme već poslovično hrvatski poljoprivredni gigant na svojim poljima koristi hardi prskalice. U Hrvatskoj ju tvrtka Findri d.o.o. zastupa i prodaje, a što je veoma važno i servisira. Na poljima Belja d.d. smo prisustvovali radu dvije vučene Hardi prskalice za zračnom potporom. Volumeni vučenih prskalica sa zračnom potporom 2200, 2800, 3200 ili 4200 litara, dok se raspon grana kreće od 18 do 28 metara za modele HAY ( čelične grane s zračnom potporom). Ove na Belju koje vam prikazujemo i na fotografijama su s granama od 24 metra. Pumpe su kapaciteta od 194 – 276 l/min. Hidraulično otvaranje i zatvaranje grana, te mogućnost hidrauličnog podizanja visine grana su svakako zanimljive karakteristike dok se visina prskanja kreće od 450 do 2250 mm. Grane nošene na PARALIFT sistemu. Radna širina kotača od 1500 – 2250 mm, ovisno o modelu i kotačima. Upravljanje funkcijama prskalice je uz pomoć SMART ventila. Commander Twin Force posjeduje i električni regulator s uređajem za konstantnu hektolitarsku dozu neovisno o broju otvorenih ventila i brzini kretanja traktora – HARDI MATIC, mogućnost zakretanja kuta istrujavanja zraka za +40 do -30 stupnjeva, ima ugrađen samočisteći filter, trostruki, četverostruki ili peterostruki nosač dizne s protukapnim ventilom SNAP FIT. Postoji i mogućnost ugradnje dodatne opreme: rezervoar čiste vode, kompjutorsko upravljanje radom prskalice pomoću HARDI CONTROLER 2500, redni filteri na granama prskalice, četverostruki nosač dizne QUADRILET, dizne za prihranu tekućim gnojivom, rezervoar za punjenje kemikalija, rezervoar čiste vode za ispiranje rezervoara iznutra, dizne za ispiranje rezervoara, uređaj za brzo punjenje rezervoara prskalice, električni markeri pjenom, prednji rezervoar volumena 1000 ili 1300 litara, amortizeri za ublažavanje udaraca na osovini prskalice, pneumatske ili hidraulične kočnice, svjetla za cestovni promet, svjetla za noćno prskanje, visokotlačna pumpa za pranje prskalice izvana, dodatni ormarići za nošenje kemikalija i opreme, zaštitna navlaka ispod prskalice za zaštitu usjeva, razmicači usjeva Što je zračna potpora? Odnosno što je HARDI TWIN SISTEM zračne potpore? Pomoću njega se postižu uštede u potrošnji kemikalija, veći je radni učinak prskalice, a depozit sredstava za zaštitu je znatno bolji na biljkama. Zakretanje mlaza zračne struje i dizni kao i regulacija brzina istrujavanja zraka moguće je raditi u toku vožnje. Navedene karakteristike su značajne da bi se poboljšao depozit i smanjio gubitak odnošenjem, tzv. drift. Ovisno o tome da li je prskalica nošena ili vučena imamo različitu mogućnost zakretanja mlaza zračne struje. Kod nošenih prskalica zakretanje je ±18 stupnjeva dok kod vučenih prskalica to zakretanje iznosi prema naprijed 40 stupnjeva, a prema unazad 30 stupnjeva. Brzina strujanja zraka dostiže 30 m/s. Twin sistem zračne potpore kakav se danas ugrađuje na prskalice je već treća generacija ovog sistema. Iz preko 20-godišnjeg iskustva farmera cijelog svijeta dobiveni su odgovori da Twin prskalice imaju, odnosno postižu: 1. veći kapacitet uslijed manje potrošnje vode koja se smanjuje 100% ili možda čak u nekim slučajevima i više 2. prosječnu uštedu u kemikalijama 16% u odnosu na konvencionalno prskanje 3. veću slobodu prskanja pri čemu brzina vjetra koji ometa proces prskanja može biti do 8 m/s (kod konvencionalnih prskalica granična brzina vjetra kod kojeg bi se proces prskanja trebao zaustaviti iznosi 4 m/s) U Hrvatskoj ovakve vučene Commander Twin Force imaju i u Hrastovcu Stjepan i Dalibor Pavlak, zatim Zdenko Zečić u Lazama, pa Belje d.d. u Vrbovcu i Dardi, zatim PIK Vinkovci, Diba u Suhopolju, a nalazimo ih i u Somboru i Glogonju u Srbiji, a koje su također prodali Zlatko i Željko Findri. |
- 13:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Bock traunsteiner silos može stočar sam izgraditi
|
RIJEŠENJE KOJE JE JEFTINO, ALI I S MOGUĆNOŠĆU DOGRADNJE I PREGRADNJE U PROIZVODNJI SILAŽE Bock traunsteiner silos može stočar sam izgraditi Međusobno fiksiranje ploča je veoma jednostavno. Podešava se jednim klinom. Ploča se u utoru kasnije zalije žbukom. Popunjavanje prostora iza zida je finim šljunkom, pa tek onda zemljom. Takav jedan silos dužine do 50 metara izgradi se za dva dana Sustav bock traunsteiner silosa. Još 1975 bili su uspravni silosi previše skupi. Nakon 36 godina rada znao sam da se na farmama često mijenja i broj krava. Trebamo silos kojega je lako dograditi, priča jedan od inžinjera tvrtke Bock koja je osvojila stočare svojim rješenjima za proizvodnju silaže.. Treći razlog je bio za promjene što se tražila silaža najbolje kvalitete. Uz okomite silose silaža se nije mogla najbolje sabiti. Teško je bilo izvući vodu. Sada imamo prostora za oticanje vode. To je jednostavan silos. I za izgradnju i za sve vrste farmi. Lako se poveća s 10 na 50 ili 250 krava. Može se podijeliti i na više dijelova. Vreće za silos mogu biti na jednostavan način uskladištene. Prednosti su zemljani nasip, a i svi poslovi koji se obavljaju krajnje su jednostavni. Kosi zidovi omogućavaju optimalno valjanje silažne mase sve do gornjeg ruba. Površinsko odvodnjavanje je velika prednost. Na taj se način silaža ne ispire sa strane. Pokrivanje je vrlo jednostavno. A i prelaženje preko silaže ostalom mehanizacijom na farmi nije nikakav problem. Neznatni su i radovi na održavanju. Zidove nije potrebno premazivati. Statični zidovi silosa moraju se obraditi. Pod se može asfaltirati i tada je otporan na djelovanje kiselina. U Europi je 40 tisuća takvih silosa. Takav silos se može izgraditi vlastitim sredstvima. Kupci bock proizvoda će dobiti besplatno savjetovanje. Poljoprivrednici mogu sami ih izgraditi na njima najpogodnijoj lokaciji.Silos ne bi trebao biti previše blizu stambenih objekata a treba ostaviti i dovoljno prostora za manipulaciji. Trebao bi biti što bliže štali. Uzdužna i poprečna kosina ne smije biti veća od 2 posto. Najčešće se kupuje gotovi utor za postavljanje zidova. Ploče su s čeličnim šalunzima i ne bi trebao izgled zavarati pa da netko pokuša sam napraviti takve betonske ploče. Sve su one dobro ispitane i gotove se isporučuju kupcu. Svojom konstrukcijom trpe maksimalni teret pri sabijanju. Spojevi zidova su spojeni bitumenskom masom koja spriječava prolaz zraka i tekućine. Međusobno fiksiranje ploča je veoma jednostavno. Podešava se jednim klinom. Ploča se u utoru kasnije zalije žbukom. Popunjavanje prostora iza zida je finim šljunkom, pa tek onda zemljom. Takav jedan silos dužine do 50 metara izgradi se za dva dana. Adaptirati se mogu i stari silosi, a po potrebi se svaki silos može produžiti. Silos mora osigurati optimalni tijek vrenja. Brzinu siliranja određuje brzina sabijanja a ne brzina stroja. Prostor oko silosa mora se držati čistim. Za posebno dobre rezultate dobro je nabiti i klasičnim uličnim valjkom. Samo folija nije dovoljna. Koriste se i bock role koje su razvijene još 70-tih godina i odlično prianjaju. Mreža protiv ptica i drugih štetočina su također potrebne iako nisu neophodne. Dubravka DRAGIČIĆ |
- 11:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.05.2008., subota
Q - groznica
|
U Hrvatskom Čuntiću kod Petrinje pojavila se ovčja ili Q-groznica, od koje je dosad oboljelo troje ljudi koji su došli u dodir sa zaraženim ovcama, doznaje se u Zavodu za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije. Oboljeli su hospitalizirani u sisačkoj Općoj bolnici "Dr. Ivo Pedišić", dok su ekipe Zavoda za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije izašle na teren i stanje stavile pod nadzor. Epidemiolozi Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije uzeli su uzorke krvi od ovaca koje se smatraju zaraženima bakterijom ovčje groznice. Nalazi će biti gotovi u petak, od čega zavise daljnje mjere na suzbijanju Q-groznice na tom dijelu Banovine. Bakterija ovčje ili Q-groznice nalazi se u posteljici ovce te, nakon što se ovca ojanji, pada na zemlju, a osušenu ju raznosi vjetar i prenosi na ljude, kaže dr. Inoslav Brkić iz Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije. Ljudi koji dođu u dodir s bakterijom obolijevaju nakon dva-tri tjedna inkubacije, dobivaju visoku temperaturu i do 40 Celzijevih stupnjeva, te se žale na bolove u mišićima i glavobolju. Dio bolesnika može dobiti atipičnu upalu pluća, a dio i hepatitis. Kako bi se spriječilo širenje zaraze, dio zaraženih ovaca bit će usmrćen, a dio ovaca na širem području oko Hrvatskog Čuntića cijepljen. Što je Q - groznica? Q-groznica je zarazna bolest životinja i ljudi. U životinja se najčešće ne primjeti, dok su znakovi bolesti u ljudi slični gripi i upali pluća. Uzročnik bolesti je rikecija Coxiella burnetii. Tko najćešće oboljeva od Q-groznice? Q-groznica relativno je rijetka bolest kod ljudi. Ljudi koji su u češćem kontaktu sa životinjama izloženi su većem riziku oboljenja, kao npr. veterinari, radnici u klaonicama, laboratorijsko osoblje i stočari. Ljudi češće oboljevaju u sezoni janjenja, jarenja, ... (proljeće). Kako se Q-groznica širi? Zaražene životinje šire uzročnika urinom fecesom, mlijekom, a naročito posteljicom i plodnim vodama nakon poroda i/ili pobačaja. Od Q-groznice, ljudi najčešće oboljevaju udisanjem kontaminiranoga zraka i prašine. Uzročnik u prašinu dospije iz tkiva i tjelesnih tekućina zaraženih životinja. Izravan kontakt ljudi s oboljelim životinjama također može izazvati zarazu, kao i konzumiranje sirovoga nepasteriziranoga mlijeka i proizvoda od sirovoga mlijeka. Pri nomadskom načinu stočarenja ovce mogu širiti bolest na veća prostranstv Q groznica je zoonoza uzrokovana globalno prisutnom bakterijom, poznatijom kao Coxiella burnetii. Q groznica je prvi put opisana 1935. god. Procjena je stručnjaka da veliki broj bolesti uzrokovanih spomenutom bakterijom prolazi nezapaženo, ili se iz nekog razloga ne prijavljuje nadležnim veterinarskim službama, pa je teško ponuditi točnu i preciznu procjenu incidencije ove bolesti na globalnoj razini. Mnoge infekcije kod ljudi prolaze neopaženo. Stoka, ovce i koze primarni su rezervoari zaraze C. burnetii. Međutim, infekcije su zabilježene kod cijelog niza životinja, od drugih vrsta domaćih životinja pa do kućnih ljubimaca. C. burnetii uglavnom ne uzrokuje klinički očitu bolest kod spomenutih životinja, iako su slučajevi pobačaja kod ovaca i koza povezivani s infekcijom C. burnetii. Mikroorganizmi se izlučuju putem mlijeka, urina i fecesa inficiranih životinja. Karakterističan, i vrlo važan, način prijenosa odvija se tijekom porađanja mladunčadi, kada veliki broj uzročnika dospijeva u okoliš iz amnijske tekućine i posteljice. Mikrorganizimi su otporni na vrućinu, suhi okoliš i mnoge dezificijense. Takve osobine otpornosti organizma dopuštaju bakterijama da prežive kroz dugi period u vanjskom okolišu. Čovjek se najčešće zarazi udisanjem ustajalog stajskog zraka koji sadrži velik broj mikroorganizama iz isušenog tkiva posteljice, plodne vode i ekskreta životinja. Ljudi su vrlo osjetljivi na bolest, i često je potreban vrlo mali broj organizama da uzrokuje infekciju. Rjeđi način infekcije je putem zaraženog mlijeka, ili putem ingestije zaražene hrane. Još rjeđi način prijenosa je s čovjeka na čovjeka. Simptomi i znakovi bolesti kod čovjeka Otprilike samo polovica inficiranih osoba pokazuje simptome i znakove zaraze. Većina akutnih oblika Q groznice počinje s iznenadnom pojavom slijedećih simptoma (jednog ili više): -visoka temperatura -teške glavobolje -opća slabost -bolovi u mišićima -konfuznost -bolno grlo -osjećaj hladnoće -pojačano znojenje -ne-produktivni kašalj -mučnina -povraćanje, proljev -bol u trbuhu -bol u prsima Povišena tjelesna temperatura najčešće traje 1-2 tjedna. Može se dogoditi da osoba izgubi na težini. Od ukupnog broja svih ljudi koji razviju kliničku sliku bolesti, njih 30-40% dobit će upalu pluća. Uz to, većina bolesnika ima pogoršani nalaz jetrenih enzima, a neki mogu razviti i hepatitis. Većina bolesnika dostigne potpuno izlječenje u roku od nekoliko mjeseci bez ikakvog liječenja. 1-2% oboljelih od Q groznice umire od bolesti. Kronična Q groznica karakterizirana je infekcijom koja ustrajava više od 6 mjeseci. Kronični oblik bolesti je mnogo rjeđi, ali i ozbiljniji u usporedbi s akutnim oblikom bolesti. Bolesnici koji su preboljeli akutni oblik mogu razviti kronični oblik bolesti već nakon jedne godine, ili tek nakon 20 godina od primarne infekcije. Ozbiljna komplikacija Q groznice je endokarditis, koji uglavnom zahvaća aortalne zaliske, rjeđe mitralne zaliske. Većina bolesnika koji razviju kronični oblik Q groznice imaju već postojeću bolest zalistaka ili imaju presađivane zaliske. U povećanom riziku za razvijanje kroničnog oblika bolesti nalaze se osobe koje su "primile" neki transplantat, bolesnici s karcinomom i osobe s kroničnom bolešću bubrega. Postotak smrtnih ishoda kod kroničnog oblika Q groznice ide čak do 65%. Period inkubacije kod Q groznice varira ovisno o broju organizama koji inficiraju čovjeka. Infekcija većim brojem mikroorganizama rezultirat će kraćim periodom inkubacije. Većina bolesnika se razbolijeva 2-3 tjedna nakon izlaganja uzročniku. Osobe koje prebole Q groznicu mogu steći trajni, doživotni imunitet. Dijagnoza bolesti Simptomi i znakovi bolesti nisu karakteristični za Q groznicu, stoga je teško samo na osnovi kliničke slike postaviti točnu dijagnozu. Za točnu dijagnozu, potrebno je napraviti prikladna laboratorijska testiranja. Rezultati nekih rutinskih laboratorijskih pretraga već mogu ponuditi dijagnozu Q groznice, ali uz odgovarajuću kliničku sliku i prije spomenuti rizičan okoliš. Npr., broj trombocita može sugerirati Q groznicu, jer bolest često prati prolazna trombocitopenija. Potvrđivanje dijagnoze Q groznice zahtjeva serološke testove koji mogu otkriti prisutnost protutijela na antigene koje nosi Coxiella burnetii. U većini laboratorija najpouzdanija i najčešće korištena je metoda indirektnog imunofluorescentog eseja (indirect immunofluorescence assay (IFA)). Coxiella burnetii može biti otkrivena u zaraženim tkivima i korištenjem imunohistokemijskih bojanja i metodama otkrivanja DNA. Nedavne studije su pokazale da veća preciznost u dijagnosticiranju bolesti može biti postignuta praćenjem specifičnih koncentracija različitih razreda protutijela (isključujući IgG), uglavnom IgA i IgM. Kombinirano otkrivanje IgM i IgA, zajedno s protutijelima razreda IgG poboljšava specifičnost eseja i pruža veću točnost kod dijagnosticiranja bolesti. IgM protutijela su od pomoći kod dijagnosticiranja nedavne infekcije. Liječenje Doksiciklin (tetraciklinski antibiotik) terapija je izbora kod akutne Q groznice. Antibiotska terapija je najučinkovitija kada se s njom otpočne prva tri dana bolesti. Najučestaliji oblik terapije je 100 mg doksiciklina uzetog na usta dva puta dnevno, kroz 15-21 dan. Antibiotici iz skupine kinolona pokazali su dobre eksperimentalne rezultate protiv C. burnetii u in vitro uvjetima. Mnogo je teže liječiti endokarditis koji se javlja u sklopu kroničnog oblika Q groznice. Terapija spomenute komplikacije često zahtjeva uporabu više lijekova. Do danas su ispitivane dvije sheme liječenja: 1) doksiciklin u kombinaciji s kinolonima, najmanje četiri godine, 2) doksiciklin u kombinaciji s hidroksiklorokinom, u periodu od 1.5 do 3 godine. Potonja terapija rezultira manjim brojem relapsa, ali zahtjeva rutinske pretrage oka, da bi se pokazala moguća akumulacija klorokina. U nekim slučajevima oštećenja srčanih valvula bit će potreban kirurški zahvat. Prevencija bolesti Q groznica pogađa uglavnom osobe koje se profesionalno izlažu rizičnom okolišu, a tu spadaju veterinari, prerađivači mesa, osobe koje rade s ovcama, koje rade s mliječnim proizvodima, uzgajivači stoke i istraživači koji rade sa životinjama. Metode prevencije i kontrole trebale bi primarno biti okrenute prema spomenutim rizičnim skupinama ljudi. Za prevenciju i kontrolu Q groznice mogu poslužiti: -educiranje javnosti o potencijalnim izvorima infekcije -prikladno odlaganje posteljica, fetalnih membrana i ostalih stvari koje nastaju pri janjenju -ograničen prilaz stajama i laboratorijima u kojima obitavaju potencijalno zaražene životinje -koristiti samo pasterilizirano mlijeko i mliječne proizvode -vakcinirati osobe uključene u istraživanje i praćenje bilo ovaca koje nose fetus, bilo samog mikroorganizma C. burnetii. -zaražene životinje smjestiti pod karantenski nadzor -osigurati da farme ovaca budu dovoljno udaljene od područja nastanjenih ljudima. -životinje bi trebalo redovito testirati na antitijela protiv C. burnetii. Također bi trebalo spriječiti nepoželjno strujanje zraka u druge prostorije u kojima borave ljudi ili druge životinje. -savjetovati bolesnike koji su u povećanom riziku za razvijanje komplikacija, kao npr. osobe s bolestima srčanih valvula. Danas je već razvijeno cjepivo za Q groznicu koje se koristi u rizičnim područjima Australije, gdje je prevladavajuća privredna grana ovčarstvo. Osobe koje su dokazano već bile u kontaktu s uzročnikom Q groznice, ne smiju primiti spomenuto cijepivo, zbog ozbiljnih komplikacija, uglavnom lokaliziranih na mjestu injiciranja cjepiva. Q groznica i bioterorizam Coxiella burnetii jako je infektivan mikroorganizam koji je prilično otporan na vruće i suhe uvijete. Može se prenositi zrakom, a ljudi ga mogu udahnuti. Samo jedan (brojem: 1) mikroorganizam može kod osjetljivih ljudi izazvati bolest. Zbog svega navedenog Coxiella burnetii smatra se potencijalnim sredstvom za bioterorizam. Piše: dr. med. Strahimir Sučić |
- 14:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
KOZARSKA FARMA
|
Područje Zadarske, Ličko-Senjske i Šibensko-Kninske županije raspolaže sa nekoliko pogona za preradu mlijeka. Svi oni imaju veliku potrebu za nabavkom sirovog kozjeg mlijeka kojega na ovim područjima nema u dovoljnim količinama, iz razloga što do sada nije bio kvalitetno organiziran otkup. Ako se kvalitetno organizira prikupljanje i skladištenje kozjeg mlijeka, te motivira uzgajivače na mužu, kozarska proizvodnja će dati znatno veće rezultate nego ako se samo proizvode jarad za meso. PUR-om smo na području Jasenica predvidjeli izgradnju sirane za opskrbu koje će biti potrebna određena količina kozjeg mlijeka. Na cijelom ovom području postoje odlični preduvjeti za bavljenje ovom proizvodnjom. Izgradnjom objekata, te nabavkom opreme stvaraju se uvjeti za kupnju rasplodnog stada, čime bi proizvodnja mlijeka i jarećeg mesa na farmi mogla započeti. Treba predvidjeti mogućnost proširenja kapaciteta i povećanja broja grla, jer je bolje da uzgajivač počne sa manjim stadom, kako bi naučio o ovoj proizvodnji, a time i smanjio rizik od neuspjeha. Kozarstvo na ovim područjima je ekstenzivno, slabo organizirano i nisko produktivno, iako uz bolju organizaciju ima povoljne uvjete za razvitak. Poboljšanje pasmina, intenzivnije korištenje grla na velikim napuštenim pašnjačkim površinama i suvremeniji tehničko-tehnološki pristup osiguravaju budućnost razvoja ove stočarske grane. Ovčarstvo i kozarstvo u Hrvatskoj dugo nisu smatrani razvojnom granom, stoga treba i dalje nastojati na povećanju i osuvremenjivanju ove proizvodne grane kako bi ona dobila mjesto u gospodarstvu koje zaslužuje. Za ovo područje i njegov gospodarski položaj oživljavanje ovčarstva i kozarstva ima osobiti značaj ne samo sa biološkog i povijesno-tradicijskog aspekta, nego i sve veće potrebe opskrbe turista kvalitetnim mesom i sirom. U Hrvatskoj, osobito u područjima s manjom mogućnošću uzgoja krupne stoke, koze se uzgajaju stoljećima. To se poglavito odnosi na priobalje, Bukovicu i Dalmatinsku zagoru. Nezamisliva je uspješna i rentabilna kozarska proizvodnja bez dovoljno pašnjaka (trave i brsta), najjeftinije hrane za koze. Cijelo podvelebitsko područje izrazito je bogato grmolikim raslinjem (grabić,jasenić i kljenić). Osnovno stado kod nas na Jadranu treba činiti domaća šarena koza nekada nazvana Balkanska ili domaća oplemenjena koza, podjednakih mogućnosti proizvodnje mlijeka i mesa, pa su proizvodni i uzgojni ciljevi proizvodnja mesa, mlijeka i sira za koje se može reći da su ekološki čisti. Nakon klanja i odbića ženske rasplodne jaradi, izmuženo mlijeko kao značajan izvor dohotka se prerađuje u punomastan tvrdi i meki kozji sir ili prodaje sirani. Osnovni život domaćinstva osigurava kod nas oko 120 rasplodnih grla s podmlatkom. Ovisno o klimi, veličini i kakvoći zemljišta, kod nas se preporučuju farme 120-500 grla, sukladno čimbenicima učinkovitosti kozarske proizvodnje obiteljskoga gospodarstva (proizvodni kapaciteti, stalna uposlenost 2 radno djelatna člana, tržište nabave i prodaje, visina ulaganja, itd.). 2. OPIS DJELATNOSTI POSLOVANJA Proizvodnja jarećeg mesa, svježeg kozjeg mlijeka kao primarne djelatnosti i proizvodnja ženskog rasplodnog pomlatka, te proizvodnja stajskog gnoja kao sekundarne djelatnosti. Trenutno su u Hrvatskoj meso i mlijeko osobito kozje traženi proizvodi, pa se ovoj proizvodnji pridaje velika važnost. 3. OCJENA RAZVOJNIH MOGUĆNOSTI ULAGANJA Otvorene su razvojne mogućnosti ovog projekta koncepcijom izgradnje farme. Uz malu nadogradnju povećava se kapacitet za 50 %. Proizvodnjom vlastitog rasplodnog pomlatka, koji djelom služi za remont stada, a djelom se stvara višak čime se omogućuje prodaja ili povećanje matičnog stada ovisno o potrebama. 4. ANALIZA LOKACIJE 4.1. Opis lokacije objekta Farme ovog tipa mogu biti locirane na cijelom ovom području u blizini seoskih naselja. Teren treba biti blago nagnut na južnu stranu te zaklonjen od bure.. Farme trebaju biti okrenute sjever-jug pri čemu je zapadni dio otvoren prema ispustu ili zapad-istok pri čemu su sa sjeverne, istočne i zapadne strane zatvorene i zaštićena od bure, južna strana je otvorena sa mogućnošću montažnog zatvaranja u zimskom periodu i zasjenjivanja od sunčeve insolacije u ljetnom periodu. Ispust treba biti veličine kao unutrašnjost objekta. Nove farme trebaju biti udaljene od najbližih susjednih kuće cca 200 m. Izbor smještaja kozarnika ovisi o raspoloživosti struje, vode, udaljenosti od naselja, vlažnosti terena, utjecaju vjetra... Koze su osobito osjetljive na vanjsku vlagu i vlagu u kozarniku. Farma mora u zimskom periodu biti dobro zatvorena jer su koze znatno osjetljivije na zimu od ovaca. 4.2. Opis zaštite i utjecaja okoline i zaštite na radu Farme trebaju biti 200 m udaljene od najbližih kuća, pa je time onemogućen svaki utjecaj buke, mirisa i drugih faktora na ljude. Blizu farme bila bi izgrađena deponija za stajski gnoj kapaciteta prihvata za 6 mjeseci, čime bi riješili skladištenje fekalnog otpada. Nakon fermentacije stajski gnoj bi se djelom prodavao voćarima i povrtlarima, a djelom upotrebljavao za gnojidbu krmnog bilja na korištenim poljoprivrednim površinama. Strojevi i uređaji koji će se koristiti na farmi tipske su proizvodnje i zadovoljavaju propisima zaštite na radu. Svi dijelovi kao što su spojke, prijenosnice, rotori i pužni transporteri, propisno su zaštićeni zaštitama koje sprečavaju mogućnost ozljeda. Uređaji i instalacije biti će uzemljeni. Uz sve strojeve i uređaje predviđa se ploča s upozorenjima. Osiguranje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta u štali regulirano je prirodnom ventilacijom jer je štala poluotvorenog tipa. Uređaji i strojevi neće stvarati opasnu buku. Otpadne vode deponirat će se u taložnik. Stajski gnoj ako je dobro skladišten ne predstavlja opasnost za onečišćenje okoliša. 5. ANALIZA TEHNIČKO-TEHNOLOŠKIH RJEŠENJA 5.1. Tehničke karakteristike farme kao uvjeti zacrtane tehnologije a) Pozicioniranje štale Poluotvorena štala koja bi bila okrenuta u smjeru sjever-jug pri čemu je zapadna strana potpuno otvorena prema ispustu prilagođena okolnim objektima i stanju na terenu. Ako je okrenuta zapad-istok, tada su zapadna, istočna i sjeverna strana zatvorene sa dugačkim prozorima koje je vrlo lako skinuti ovisno o vremenskim uvjetima. Južna strana bila bi potpuno otvorena, zagrađena na 1,5 m visine montažnim materijalom radi sprečavanja izlaza koza, a do vrha su po potrebi specijalne mreže koje sprečavaju direktan prodor sunčevih zraka i negativan utjecaj vjetrova, u zimskom razdoblju i donja strana štale zatvara se lako montirajućim materijalom. Na istočnoj strani farme bila bi deponija za stajski gnoj. Jama bi imala kapacitet skladištenja gnoja 6 mjeseci. Jama bi bila udaljena 5-10 m od istočnog pročelja farme. Izgnojavanje bi se vršilo traktorskom daskom ili posebnim lakomanevrirajućim strojem, ili ručno kod farmi manjeg kapaciteta.. b) Konstrukcija i izgled štale Štala će biti veličine 250-850 m2 prostora ovisno o veličini stada.. Dimenzije: dužina 30 m, širina 25 m, visina do oluka 3 m. Štala će se sastojati od dvije povezane metalne konstrukcije u sredini kojih je žlijeb- za veće kapacitete. Na južnoj i sjevernoj strani krova također će biti oluci koji odvode oborinske vode. Krov bi bio nagiba 25 %, a štala pokrita sendvič (panel) pločama debljine 3 cm. Da bi se omogućio odvod vrućine nastale od sunca u gornjem djelu krova treba biti ugrađen otvor za protok zraka, te mora biti natkrit. Unutrašnjost štale treba biti podijeljena na dva djela između kojih je valov i krmne jasle. Sa sjeverne strane krmnog stola treba biti prostor za sjeno i krepka krmiva, a sa južne strane jasala prostor za smještaj koza koji se pregrađuje drvenim letvama ovisno o proizvodnom stadiju i veličini stada. Svi podovi trebaju biti betonirani grubljim betonom. Stočar uzgajivač treba osigurati oranice, pašnjake, livade, staje, spremnik koncentrirane hrane, sjenik, silos, osnovnu poljoprivrednu mehanizaciju i muznu opremu. Uz prostor za stoku, u staji se može urediti izmuzište i spremnik koncentrirane stočne hrane. Staja za koze (kozarnik) iznimno je važan ekološki činitelj za zdravlje, proizvodne sposobnosti grla i ustroj proizvodnih postupaka. U samim objektima odvija se jarenje i odgoj jaradi, tov, mužnja, ..., pa objekti u svemu tomu moraju omogućiti maksimalnu proizvodnost. Kozarnik mora biti od čvrstog materijala i zadovoljiti mikroklimatske zahtjeve koza. Budući da koza ne traži veliki komfor i skupa rješenja, funkcionalni objekti se mogu graditi i od jeftinijih materijala ili postojeći prilagoditi uvjetima držanja koza. Po kozi je potrebno od 1,4 do 1,8 četvorna metra podne površine, 0,5 po jaretu i od 2 do 4 četvorna metra po jarcu. Kozarnik za osnovno stado mora imati hranidbeni hodnik, s valovom za koncentrat, jasle za sijeno i pojilice za stalnu opskrbu pitkom vodom. Objekt mora imati mjesta za 12 do 20 prostora za jarenje koji se mogu demontirati odmah nakon jarenja. Jarci su cijelu godinu s kozama, mjesec dana prije pripusta potrebno ih je odvojiti od koza kako bi se boljom hranidbom pripremili za mrkanje. Na sjevernoj strani kozarnika, odmah do hranidbenog hodnika smješta se sijeno i slama, a uz kozarnike su predviđeni ispusti za koze, najčešće na južnoj strani u skladu s terenom i klimom. 5.2. Tehnološki proces proizvodnje Hranidba koza se temelji na voluminoznoj krmi: sijenu i zelenoj krmi (brstu i paši). Kada koza neće moći namiriti potrebe, obroci će sadržavati određene količine krepke krme (kukuruza, zobi, ječma, sojine sačme...). Na ovom području pašno razdoblje traje čitavu godinu. Najkritičnije razdoblje je 120 dana u zimskom periodu, kad opadne lišće pa se smanjuje izdašnost krških pašnjaka, te je potrebna dohrana koza sa sjenom, krepkim krmivima i vitaminsko-mineralnim preparatima. Tijekom 30 dana prije sezone mrkanja i 10 do 15 dana nakon mrkanja kozama se dnevno daje u prosjeku 300 g koncentratnih krmiva (prekrupe kukuruza, zobi i ječma, te do 10% sojine sačme uz dodatak vitaminsko-mineralne smjese). Tijekom posljednjih 30 dana graviditeta i prvih 40 do 50 dana laktacije koze se prihranjuju dnevno s 400 do 600 g krepkih krmiva. Količine ovise o kondiciji koza i broju jaradi po kozi. Jarad se hrani za rasplod i tovi do težine od 24 do 28 kg. Na tržište se iznose u dobi od 4 do 6 mjeseci. Jarad siše po volji do 60 dana. Nakon toga dodaje im se po volji koncentrat za jarad i najbolje sijeno. U tovu se u prosjeku po jaretu potroši 20 kg koncentrata, 20 do 25 kg sijena i oko 210 kg paše. Jarčevi se hrane na dobroj paši i sijenu po volji, 60 dana prije mrkanja i u vrijeme mrkanja trebaju dobiti dnevno 0,5 kg krepkih krmiva i sijena leguminoza, te 40 g vitaminsko mineralne smjese. Osnovno stado će se sastojati od rasplodnih koza domaće šarene pasmine ranije poznate kao balkanska, ili oplemenjene domaće koze sanskom ili alpskom kozom i odraslih jarčeva. Ako bi naglasak bio na proizvodnju mesa onda bi se kao rasplodnjaci mogli koristiti jarčevi drugih mesnih pasmina npr. burske, a jarad F-1 križanci dalje bi se koristili za tov i klanje. Za navedene veličine osnovnoga stada struktura stada koza je slijedeća: Sastav stada kozarske farme za proizvodnju mlijeka i jarećeg mesa-prosječan broj grla po kategorijama Vrsta / broj grla I II III -------------------------------------------------------------------------------------------- Koze 120 250 500 Jarci 4 8 15 Jarice za remont stada 18 38 75 -------------------------------------------------------------------------------------------- Ukupno: 144 296 590 Tehnološki proces proizvodnje kozjeg mesa i mlijeka obuhvaća sljedeća razdoblja: pripust, jarenje, laktaciju, tov jaradi i suhostaj ili priprema za sljedeće jarenje i laktaciju. Kozarska proizvodnja (mesa i mlijeka) počinje pripustom. Prevladava li kombinirani cilj proizvodnje, koze su uglavnom monoestrične pa se pripuštaju jednom godišnje, u jesen. Ako je osnovni cilj uzgoja proizvodnja mlijeka, poželjan je raniji pripust, odnosno jarenje (od prosinca do veljače), jer tada ojarene koze imaju veću proizvodnost mlijeka od kasnije ojarenih. Ako se proizvodi jarad, najbolji je pripust s jarenjem krajem zime ili početkom proljeća, kako bi se mogao provoditi najrentabilniji pašni tov jaradi, koji daje meso najbolje kakvoće. 5.2.1. Tehnološki procesi i uvjeti proizvodnje mlijeka Shema tehnologije · Suhostaj 60 dana · Porod i dojenje jaradi 60 dana · Proizvodnja mlijeka za prodaju 100-245 dana Osnovne faze tehnološkog procesa proizvodnje mlijeka definirane su biološkim fenomenom vezanim uz reprodukciju. U biološkom, a onda i proizvodnom pogledu proces je jarenja početna točka proizvodnje. U tom pogledu je vrlo važan i period nakon poroda PURPERIJ u kojem na reproduktivnim organima rodilje nastaju promjene. Praktično se može smatrati da taj period traje oko 24 dana nakon poroda. Frekvencija gubitaka jaradi u porodu ne smije biti veća od 0,5-1 % ili računajući i kasnije u tijeku uzgoja do 5 %. Za buduću proizvodnju kao i za porod, koze se moraju posebno pripremiti. Pripremni period traje cca 60 dana i nazvan je SUHOSTAJ. Za suhostaja plod se najintenzivnije razvija, a mliječna žlijezda i cijeli organizam fiziološki se pripremaju za jarenje i novu laktaciju. Da bi koze što spremnije dočekale stres jarenja i laktacije, a jarad bila vitalnija i veće porodne mase, tijekom cijeloga graviditeta, a osobito na kraju (suhostaj), moramo uskladiti obroke količinski i kakvoćom: uz voluminozna, prihranjivati i s minimalnim količinama koncentriranih krmiva. Jarenje koza je najvažniji dio kozarske proizvodnje. Neposredno prije jarenja mora se pripremiti kozarnik. Osobito dio za jarenje treba temeljito očistiti i dezinficirati. Poželjno je napraviti pojedinačne (stalne ili pokretne) odjeljke u kojima će se koze jariti, ili biti s jaradima odmah nakon jarenja. Jarenjem počinje proizvodni postupak (dobivanje jaradi za tov, rasplod i prodaju) i izlučivanje mlijeka. U prvim danima laktacije osnovna hrana jaradi je mlijeko. Vrijeme odbića ovisi o cijenama na tržištu (mlijeka, mesa itd.) i mogućnosti plasmana. Ako su cijene kozjeg mlijeka ili sira povoljne, te je dobro organiziran otkup i prerada mlijeka, preporučuje se ranije odbiće jaradi i njihova dohrana koncentratima i sijenom. Nakon odbića koze se muzu do kraja laktacije, a mlijeko se prerađuje u punomasni, tvrdi ili meki kozji sir. Prvih 2 do 3 tjedna života mlijeko je jedina hrana jaradi. Što prije ga se mora početi privikavati na dopunski obrok tako da mu se već nakon prvog tjedna ponudi dobro livadno sijeno ili otava i koncentrat. Postupno se suhih krmiva daje sve više, da bi sukladno uzrastu i razvoju predželudaca zadovoljili hranidbene potrebe i osigurali što veći prirast. U tijeku i nakon purperija do cca 50 dana razvija se mliječnost do vrha, kada nastojimo da se jare što više razvije, te da koza nastavi davati mlijeko i dalje. Za to vrijeme koza traži posebnu njegu, hranidbu, higijenu i brigu. 5.2.2. Osnovne radne operacije u proizvodnji mlijeka a) Mužnja Musti dva puta i to ujutro i naveče, ovisno o organizaciji ručno ili strojno. Mužnju provesti brzo i kvalitetno. b) Sustav hranidbe Sustav hranidbe bi se zasnivao na slobodnoj ispaši tijekom cijele godine, uz dohranu sijenom i koncentriranim krmivima u kritičnim fazama proizvodnje. c) Zasušivanje Nakon sezone mrkanja najčešće se znatno smanjuje mliječnost, te koze najčešće same zasuše. Kod problema sa vimenom dati adekvatne antimikrobne preparate. d) Rad u porodu Kvalitetno pripremiti kozu za porod, te joj pružiti posebnu njegu i pažnju u samom porodu. U slučaju problema upotrijebiti specijalne zaštićene vitaminsko-aminokiselinske dodatke i visokoenergetske dodatke radi sprečavanja puerperalnog kolapsa. e) Reprodukcija Slobodni pripust jaraca u stadu. Obavezna zamjena jaraca svake druge godine iz drugog stada. Valja odabrati najkvalitetnije rasplodnjake kao garanciju uspješne reprodukcije i genetskog poboljšanja proizvodnih svojstava stada. f) Njega koza Osnovni problem njege koza jest njega papaka. Ona se sastoji od redovitog obrezivanja i dezinfekcije. Budući da su ovi pašnjaci izrazito suhi kameniti, dolazi do trošenja papaka pa je manja mogućnost obolijevanja Udobnost koza održat će se redovitim čišćenjem štale ili steljom ovisno o mogućnostima. Na ulazu u štalu potrebno napraviti dezinfekcijsku barijeru kako bi koze svaki put dezinficirale papke. Time bi se smanjila učestalost zarazne šepavosti, koja je najveći uzročnik slabije kondicije, a time i slabijeg zdravlja stada. Kupanje i čišćenje od ektoparazita u proljeće, od endoparazita u jesen nakon prestanka muže. Provoditi redovitu mjesečnu dezinfekciju, dezinsekciju i po potrebi deratizaciju štale. 5.2.3. Krmna baza za predviđenu strukturu stada Nezamisliva je uspješna i rentabilna kozarska proizvodnja bez odgovarajućih pašnjačkih površina. Najveći dio ukupnoga godišnjega obroka koza je paša. Travnjaci, grmoliko raslinje i oranice moraju zadovoljiti potrebe koza za voluminoznim krmivima (paši, sijenu, slami) i koncentratima (ječam, zob, kukuruz i u kritičnim razdobljima do 10% sojine sačme ili tostirane soje). Za proizvodnju sve potrebne voluminozne i veći dio koncentratne krme, za osnovno stado od 120 koza, pripadajući rasplodni pomladak i jarce potrebno je oko 30 hektara poljoprivrednih površina: pašnjaci i livade za pašu i sijeno za zimu. Oko 5 ha oranice za proizvodnju koncentratne krme. Za stado od 250 koza potrebno je oko 80 ha, a za 500 koza oko 140 ha oranica, pašnjaka i livada. Ovi podatci se teško mogu primijeniti na ovim izrazito krškim i ekstenzivnim pašnjacima, stoga preporučujemo kupnju koncentriranih krmiva, a ispašu i proizvodnju voluminozne krme na vlastitim površinama. 5.2.4. Potrebni strojevi i mehanizacija Za osnovno stado od 120 rasplodnih grla s pomlatkom i jarčevima dovoljna je osnovna, kod nas uobičajena poljoprivredna mehanizacija (traktor, kosa, sakupljač sijena i traktorska prikolica). Za uzgoj većega broja grla potrebno je proširiti strojni park, posebice opremom za spremanje stočne hrane (balirka, prevrtač sjena). Od opreme za koze najvažniji su oprema za pregonske pašnjake, gdje je to moguće (električni pastir, žica s izolacijom) i muzna oprema (muzni uređaj s elektromotorom, vakum crpka i hladnjak za mlijeko). 5.2.5. Utrošak vode Farma bi imala automatska pojila na bazi plovka ili sa hidrostatskim ventilima, tako da bi koze imale vode po volji. Koze popiju dnevno od 5 do 8 litara vode (ovisno o udjelu suhe tvari u obroku, klimi i masi životinje). Manje količine utroše se za održavanje čistoće i pripremu za mužnju. 6. DJELATNICI Za predviđene poslove na farmi za proizvodnju jarećeg mesa i kozjeg mlijeka kapaciteta 500 rasplodnih koza potrebni su sljedeći djelatnici: Radno mjesto Stručna sprema Broj izvršitelja Broj mjeseci Voditelj-vlasnik SSS 1 12 Muzač KV 2 8 Radnik u proizvodnji NKV 2 12 Ukupno: 5 36 Honorarni suradnici dipl. ing. agronomije-stočarstva i veterinar. Kod farmi manjeg kapaciteta radna snaga se smanjuje na pola. Za farmu kapaciteta 500 koza proizvodnog usmjerenja samo za meso, dovoljan je jedan djelatnik i vlasnik, uz angažman sezonski još jednog djelatnika. 7. ANALIZA TRŽIŠTA 7.1. Tržište nabave repromaterijala Koncentrate bi farma radila sama, a komponente za njih kupovali bi na slobodnom tržištu. Komponente sačinjavaju slijedeća krmiva: kukuruz, ječam, zob, pšenične posije, sojina sačma, ekstrudirana soja, repini rezanci, vitaminsko-mineralni dodaci i drugo. Voluminoznu krmu bi sami proizvodili s tim da bi se dio sjena ako gospodarstvo nema dovoljno vlastitih površina mogao kupiti u Lici. Sredstva i rezervne dijelove strojeva i mehanizacije nabavljala bi se od njihovih zastupnika i proizvođača. Nema nikakvih problema za nabavku repromaterijala za potrebe farme. 7.2. Tržište prodaje Uz ovcu, koza je na ovim područjima bila glavni opskrbljivač pučanstva mlijekom i mliječnim proizvodima, poglavito sirom. Koza, osim što daje bjelančevinama bogato meso i mlijeko, služi i kao čistač od nepoželjnog raslinja, grmlja i korova, te tako izravno smanjuje mogućnosti izbijanja požara i pomaže biološku održivost nekih vrsta. Mogućnosti plasmana domaćim i stranim turistima izrazito su visoke. Inozemni gosti upravo traže izvorne proizvode (meso, kruh, sir, med, masline, ulje, vino, ...). Sredozemlje ima povoljne uvjete za proizvodnju jaretine i drugih kozjih proizvoda i prerađevina (sir, sušena kozovina, ....) besprijekorne kakvoće. Zato je pravi trenutak da obnovom i razvitkom vlastite proizvodnje ponudimo tržištu autohtone domaće proizvode visoke kakvoće. Porastom turističke potrošnje potražnja će još više porasti upravo na jadranskomu području, gdje postoje dobre proizvodne mogućnosti za uzgoj koza. Gospodarski je značajno povezivanje proizvodnje s turističkom potrošnjom, te izravna prodaja registriranih proizvođača ugostiteljstvu. Jednako je na istom tržištu lako ostvariv plasman kozjeg sira iz domaće proizvodnje (na tradicionalan način). Zbog sve većih zahtjeva i potreba na higijeni preporučujemo prodaju mlijeka najbližoj sirani ili otvaranje vlastite mini sirane kapaciteta do 50.000 litara na godinu. Stajski gnoj se dijelom koristi za gnojidbu vlastitih površina za proizvodnju krmnog bilja, a dijelom prodaje obližnjim voćarima, vinogradarima i povrtlarima. 8. STRUKTURA ULAGANJA Cijena objekata primjerenih suvremenom uzgoju koza su od 1.500 do 2.800 Kuna (7,3 Kuna = 1 EUR) po rasplodnom grlu. Iznos se može smanjiti do 50% štednjom materijala i vlastitim radom. Osnovni strojevi i oprema vrijede oko 220.000 kuna, a sva preporučena mehanizacija za stado od 500 rasplodnih koza 390.000 Kuna. Vrijednost osnovnoga stada računamo na temelju prosječne veleprodajne cijene za domaću kozu 800-1.000 kuna po grlu i 1.200 kuna za rasplodnoga jarca. Muznu opremu odabiremo prema kapacitetu farme, a nabavne cijene su od 20.000 kuna za jednostavniji sustav, do 50.000 kuna za složeniji sustav. Ukupna ulaganja u preporučene kapacitete farme kreću se od 500.000 kuna do 1.700.000 kuna. Pravilnikom o poticajima u poljoprivrednoj proizvodnji za kreditirana kapitalna ulaganja predviđen je povrat 25% sredstava, što svakako treba uzeti u obzir prilikom analize ove investicije. 9. TROŠKOVI PROIZVODNJE I PRIHODI 9.1. Formiranje ukupnog prihoda Knjiga-Opći dio PUR-a, tablica 22. "Proizvodna obilježja farme koza" kapaciteta 120 grla prikazuje proizvodne učinke farme koza, na temelju tehnoloških normativa za suvremeni uzgoj gospodarskih odlika visoke kakvoće, koji se pravilnom tehnologijom mogu dobiti i kod nas. U prihode farme se druge godine nakon ulaganja uračunava sva proizvedena jarad, a nakon pete godine se od proizvedene jaradi odbija jarad koja se rabi za obnovu (remont) stada. Isto tako, u prihode se uračunava prodaja izlučenih koza, te državna naknada po rasplodnom grlu. Iz tablice 23. iste knjige "Proračun gospodarskoga učinka proizvodnje jaradi i mlijeka" vidimo ekonomske efekte ove proizvodnje. Za naše jadransko područje su osnovna ograničenja veličina poljoprivrednih površina i njihova kakvoća. Na osnovu podataka o formiranju ukupnog prihoda, materijalnih troškova, bruto plaća, amortizacije i kamata na kredit izračunali smo račun dobiti i gubitaka kojega smo prikazali u Općem djelu PUR-a u navedenoj tablici, stoga ovdje nema potrebe ponavljati isto. 10. ZAKLJUČNA OCJENA PROJEKTA Ovim investicijskim programom izvršena je analiza preduvjeta za pokretanje Kozarske farme kapaciteta 120-500 rasplodnih koza. Utvrđena su investicijska ulaganja, tehničko-tehnološke karakteristike farmi, zaštita okoliša, a prethodno je u Općem djelu PUR-a izrađena analiza ekonomske efikasnosti najnižeg predviđenog kapaciteta od 120 rasplodnih koza. Osnovni preduvjeti rentabilne proizvodnje s tehnološkoga stajališta su: · kakvoća osnovnoga stada, · težište na vlastitoj proizvodnji stočne hrane i pašnjačkom načinu držanja koza, · dosljedno provođenje potrebnih tehnoloških postupaka, · korištenje većinom vlastite radne snage. S ekonomskoga stajališta važna je prije svega izravna prodaja proizvoda ili organizirana prodaja bez većega lanca posrednika. Ostvarenjem tehnoloških normativa suvremenoga uzgoja koza mogu se postići visoki gospodarski učinci. Prevladavanjem temeljnog ograničenja, neadekvatnog načina držanja i proizvodnje jaradi, proširivanjem proizvodnje mužnjom i prodajom mlijeka ili proizvodnjom kozjega sira, te povećanjem kapaciteta i okrupnjavanjem poljoprivrednih površina, relativno visoka ulaganja u farmu koza su gospodarski jako isplativa. Sa stajališta sigurnosti proizvodnje značajna je mogućnost povoljnoga kreditiranja ulaganja u objekte, opremu i grla visoke kakvoće, potpomognutoga djelovanjem državnih institucija, te stalna državna potpora za obnovu i razvitak osnovnog stada. Stoga iznosimo osnovne razloge za ovu proizvodnju: · Projekt se realizira u tradicionalno stočarskom području, na područjima posebne državne skrbi. · Po ovoj investiciji predviđeno je zapošljavanje 3-5 stalnih djelatnika, stoga ako se u narednom razdoblju na ovom području izgradi ovakvih 3-6 farmi moguće je zapošljavanje cca 15 stalnih djelatnika · Cilj investiranja je izgradnja Kozarske farme, popunjavanje s matičnim stadom, te stvaranja preduvjeta za proizvodnju jarećeg mesa i kozjeg mlijeka ili sira kao tradicionalnih proizvoda ovog kraja. · U trećoj proizvodnoj godini kada dospijevaju financijske obveze prema kreditorima, ostvarena neto dobit znatno premašuje obveze, što je jamstvo financijske stabilnosti projekta. · Ako bi analizirali financijski tijek, vidljivo je da je projekt cijelog životnog vijeka likvidan, što znači da je u stanju podmirivati obveze prema dobavljačima, uposlenim djelatnicima i kreditorima. Na osnovu izloženog može se zaključiti, da je ulaganje u izgradnju Kozarske farme ekonomski opravdano, tržišno efikasno i društveno korisno. |
- 14:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Gorski kotar idealan za uzgoj koza
|
U Gorskom kotaru više od 80 posto obradivih površina otpada na livade i pašnjake. Raspoređene su od 200 do 1500 m nadmorske visine, pogodne za svaki vid stočarenja, no nedovoljno iskorištene. Gorski kotar, mala Švicarska, tako lijep kraj, a uskoro, ako se takav trend nastavi, obrastao šikarom. Imamo prostor, imamo tradiciju u stočarskoj proizvodnji i vrijedni smo, zašto to ne iskoristiti. Na strmim obroncima i za mehanizaciju teškim uvjetima, idealno je mjesto za uzgoj koza. No u Gorskom kotaru ta grana stočarstva nije razvijena iako i za nju ima prostora. Ljudi drže po dvije-tri koze, rijetki više, drže ih obično uz neke druge vrste životinja, uglavnom uz ovce, jer se idealno nadopunjuju na paši i pašnjaci su na taj način dobro iskorišteni. Ovce pasu, a koze brste, idealno za očuvanje naših krajeva od napada šikare koja zauzima sve više livada i pašnjaka. Koza je jako interesantna za uzgoj, prema svojoj veličini daje jako puno, a uz to pametne su, spretne, snalažljive i okretne. Daju meso, tu se prvenstveno misli na jaretinu, s malom količinom masti, a bogato makro i mikro elementima, vitaminima i bjelančevinama, ima visoku hranjivu vrijednost. Drugi važan proizvod je mlijeko koje se preporuča svima kao izvor bjelančevina, vitamina i minerala i proizvodi od mlijeka. Treći proizvod je gnoj koji spada u topli gnoj, cijenjen u proizvodnji povrća i cvijeća. Najčešće pasmine U Gorskom kotaru uglavnom drže domaće šare koze koje su otporne, skromne i izdržljive. Tijelo koza obraslo je dugom, gustom i grubljom dlakom. Javlja se u više boja od bijele, a mogu biti i sa raznim šarama. Jarčevi uglavnom imaju rogove koji nisu rijetkost i kod koza. Nisu izrazito mliječne, mogu proizvesti do 300 litara mlijeka. Koze su teške do 60 kg, a jarčevi do 70 kg. Pare se uglavnom u jesen, daju jedno, dvoje, čak kod dobro hranjenih grla i troje jaradi. Koze su dobre majke. Sljedeća pasmina koja je nekako najzastupljenija je francuska alpska koza zahvalna i u ekstenzivnim i u intenzivnim uvjetima. Idealna za Gorski kotar. Odrasle koze teške su od 50-80 kg, a jarčevi od 80-100 kg. Daje od 600-900 l mlijeka u laktaciji, dobre je plodnosti, otpornosti i prilagodljivosti. Smeđe je boje s crnim trbuhom i donjim dijelovima nogu ta s crnom prugom duž leđa. Dlaka je kratka. Interesantni su jarčevi te pasmine jer uglavnom oplemenjuju našu domaću kozu te se na mnogo mjesta primjećuju križanci s francuskom alpinom. Nije na odmet spomenuti i neke druge pasmine koje bi mogle biti interesantne za Gorski kotar. Srnasta koza koja bojom podsjeća na divokozu, vrlo je slična francuskoj alpskoj kozi, ima nešto nižu proizvodnju mlijeka od sanske koze. Dobro podnosi i hladnoću i vrućinu, izvorno potječe iz planinskog područja, ali se dobro prilagođava u nizinama. Sanska i njemačka koza Sanske koze imamo švicarski i francuski tip. Švicarska je jedna od najmliječnijih koza, dobra je za intenzivan uzgoj gdje daje dobre rezultate. U izuzetno dobrim uvjetima može dati do 2000 l mlijeka u laktaciji. U Švicarskoj prosječna proizvodnja je 750-800 kg u laktaciji od osam mjeseci. Inače, to je koza mirnog karaktera, bijele boje, težine odraslih koza 50-70kg, a jarčeva 70-90kg. Visina je kod koza oko 74 cm, a jarci su visoki oko 85 cm. Dobre je plodnosti. Francuska sanska koza nešto je jače tjelesne građe od švicarske. U laktaciji od 230-300 dana daje od 600-900 kg mlijeka. Njemačka oplemenjena koza također je slična sanskim kozama, samo što ima nešto jaču građu tijela. Težina odraslih koza je od 55 do 75 kg. Nastala je u Njemačkoj križanjem lokalnih bijelih koza sa švicarskim sanskim kozama. Dobra, kvalitetna, uglavnom matična grla mogu dati od 1000-1200 litara mlijeka u laktaciji. Životni prostor Još treba istaknuti jednu pasminu koja služi za proizvodnju mesa, a to je burska koza. Karakterističnog izgleda, sa velikim ušima, bijelo-smeđe boje. Koze su teške od 60-75 kg, a jarčevi oko 100 kg. Dobre je plodnosti i prilično dobre mliječnosti. Na našem području znaju se naći križanci domače i burske koze koji su dobre mliječnosti, a jarad je bolje mesnatosti u odnosu na domače koze. U Gorskom kotaru koze uglavnom drže uz neke druge životinje, u raznim kutovima staja, ne puštaju se na pašu. Za dobro zdravlje i dobru proizvodnju koza traži i dobar smještaj i svoj životni prostor. Ako se koze drže na vezu dovoljno im je 0,5 četvornog metra podne površine po kozi, kod slobodnog načina držanja koji je bolji i životinjama prihvatljiviji potrebno je po kozi osigurati 1,2 - 1,5 kvadrata podne površine i 0,35 kvadrata površine za jasle. Uz to kada se planira ne treba zaboraviti na jarad kojima treba do mjesec dana starosti 0,2 m2, a mladim jaricama treba metar kvadratni. Kad se koze drže slobodno dobro je u kozarniku organizirati grupe od 5-30 koza koje se drže u odvojenim boksovima radi lakše kontrole. Jarčeve je dobro držati izvan staje s kozama, ako ih ima više svakog zasebno jer su mirniji. U slobodnom načinu držanja treba im osigurati 3-5 kvadratnih metara podne površine. Mliječne životinje ne vole propuh i vlagu pa kod smještaja treba obratiti pažnju na ventilaciju. Relativna vlaga zraka trebala bi se kretati od 60-80 posto. Optimalna temperatura u kozarniku trebala bi biti od 10-15 °C, minimalna temperatura 5, a maksimalna 27 °C. Izbirljivi biljojedi Staje za sve vrste životinja trebaju biti svijetle i zračne. Za koze isto tako. Osvjetljenje može biti prirodno i umjetno. Prirodno preko prozora koji bi trebali biti postavljeni da svjetlo pada na leđa životinja, a da su jasle dobro osvijetljene. Površina prozora bi trebala biti 8-10 posto površine poda. Uz stajski prostor, bez obzira da li koze idu na pašu ili ne, treba osigurati ispust čija površina bi trebala biti dvostruko veća od stajskog prostora. Na ispustu životinje zadovoljavaju svoj prirodni nagon za kretanjem, a o učinku na zdravlje i na plodnost ne treba posebno govoriti. Prilikom hranjenja koze vole birati između biljnih vrsta, ali i unutar jedne vrste biraju najprije ukusnije dijelove, npr. prije pojedu listove i cvjetove, a zatim stabljike. Radije jedu zelenu krmu od sijena, sjenažu nego sijeno, sijeno vole više od silaže. Od biljnih vrsta najradije jedu lucernu, crvenu djetelinu, talijanski ljulj, grahoricu, klupčastu oštricu i zob. Kod ishrane koza zelenom krmom treba biti oprezan sa djetelinama i lucernom, odnosno u hranidbu ih treba uvoditi postupno da ne izazovu nadam. Zelenu krmu sa sijanih travnjaka bolje iskorištavaju ako se kosi jer pašom dosta ostane neiskorišteno, odnosno biranjem ukusnijih biljaka dosta pogaze i onečiste izmetom i mokraćom u početku manje ukusne biljke. Kupus, kelj, stočni kelj, stočnu repu, stočnu mrkvu i krumpir ne treba davati u većim količinama, odnosno do 1,5 kg dnevno. Biljke koje imaju intenzivniji miris kao kupusnjače, korjenjače i gomoljače treba davati nakon mužnje. Konzervirana krmiva moraju biti besprijekorna, bez plijesni, ugodnog mirisa i boje. Najbolje sijeno je od djetelinsko travnih smjesa, a njega i najradije koze jedu. Uz voluminozna krmiva kozama u pojedinim fazama proizvodnje daju se i kukuruz, ječam, zob, raž, pšenica kao energetska krmiva. Bjelančevinasta krmiva su različite sačme i pogače, grašak, bob, grah, lupina, grahorica. Jarčevima kad nisu u sezoni paranja uglavnom dovoljan je uzdržni obrok od sijena ili paše. Šest tjedana prije pripusne sezone u obrok im se uvode koncentrirana krmiva, najbolja je zob i manje količine kukuruza. Posije treba izbjegavati jer mogu izazvati probleme sa bubrezima. Pojačana prehrana se prestaje davati otprilike šest do sedam tjedana nakon pripusne sezone. Opremanje staje Staju treba i opremiti, a u opremu spadaju jasle, pojilice, korita za koncentrate, ograde za pregrađivanje i boksovi za prihranjivanje jaradi. Jasle treba postaviti na visinu od 30-40 cm od poda, mogu biti različito izvedene, s koritom ili bez njega. Trebaju biti izrađene tako da se lako čiste i održavaju te da nije velik rasap hrane. Za smanjenje rasapa najbolje su okomite jasle koje su u gornjem dijelu šire i kroz taj dio koze provlače hranu. Širina otvora na ovom dijelu je 15-22 cm, a u donjem dijelu su uže širine 9 cm. U donjem užem dijelu koze ne mogu izvući glavu i na taj način ne dolazi do rasapa sijena. Takve jasle mogu biti izvedene i na način da se koze mogu fiksirati polugom-zatvaračem. Korito za koncentrate ako nije sastavni dio jasli treba posebno napraviti, po kozi treba računati 17-20 cm korita. Napajanje je najpraktičnije iz automatskih pojilica što se postavljaju u visini ramenog zgloba životinje. Najbolje su pojilice sa stalnim nivoom vode koji se postiže ventilom plovkom. Taj ventil plovak treba biti zaštićen da ga životinje ne bi pokvarile. Kad nema mogućnosti za postavljanje pojilica napajanje se obavlja kantama koje treba održavati čistima. Dobro je na zid postaviti obruč u koji se može smjestiti kanta jer se na taj način sprječava prljanje i prolijevanje vode. Ograde za pregrađivanje treba imati jer u uzgoju se javlja potreba za pregrađivanjem i odvajanjem životinja. Boksovi za prihranjivanje jaradi postavljaju se u dijelu gdje su im majke, u njih jarad slobodno ulazi i izlazi, a velikim životinjama je to onemogućeno. U takve boksove se stavljaju koncentrati za jarad i kvalitetno sijeno |
- 14:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Uzgoj kokoši u manjim jatima
|
U Gorskom kotaru nije razvijeno peradarstvo u velikoj mjeri, prostora ima za sve vidove stočarske proizvodnje pa tako i za peradarstvo. Značajnije mjesto u peradarstvu imaju kokoši nesilice i tovni pilići. Proizvodnja pačjeg, purećeg ili guščjeg mesa nije tako zastupljena, iako je vrlo zanimljiva za tržište. Manja jata može držati svako gospodarstvo, no i takav vid iziskuje njegu i brigu za životinje. Ukoliko već nema uvjeta za držanje peradi, svako ih gospodarstvo uz mala ulaganja može stvoriti jer je postojeće objekte lako pretvoriti u peradarnike. Izbor nesilica Danas za proizvodnju konzumnih jaja služe uglavnom hibridne nesilice koje imaju visok genetski potencijal za proizvodnju jaja. Za dobre nesilice treba birati lake pasmine ili lake hibride, odnosno križance. Ukoliko se kokoši koriste uz proizvodnju jaja i proizvodnju mesa treba birati kombinirane pasmine ili srednje teške pasmine. Teške pasmine kokoši uglavnom služe za stvaranje hibrida popularno zvanih brojlera koji se drže isključivo za tov. Lake pasmine koje se danas drže na specijaliziranim farmama za proizvodnju jaja su laki hibridi, no oni i na seoskim gospodarstvima gdje se ne drže u kavezima i u strogo kontroliranim uvjetima nego i na ispustima, postižu vrlo dobre rezultate. Takvi hibridi uglavnom su smeđe boje i nose jaja smeđe ljuske. Jedna od najraširenijih i poznatijih je Isa brown, smeđega perja, nosi do 330 komada jaja godišnje prosječne težine 65 grama, a težina kokoši je do 2 kg. Kombinirane pasmine Kombinirane pasmine, kao što im i sam naziv kazuje, služe za proizvodnju jaja i mesa, a nastale su križanjem lakih i teških pasmina. Tijelo im je skladno građeno, čvrste konstitucije, dobre nosivosti. Zbog skladno građenog tijela i lijepih boja mnogi ih drže i kao ukrasnu perad na svom gospodarstvu, pogodne su i u ekstenzivnom uzgoju jer su dosta zadržale instinkt kvocanja, odnosno sjedenja na jajima. Kombinirane pasmine služe i kao genetska osnova pri stvaranju hibrida kod kojih je naglašen samo jedan vid proizvodnje – ili jaja, ili meso. Najpoznatije kombinirane pasmine su orpington, njuhempšir, australorp, plimur rok. Nesivost im se kreće od 150 do 200 jaja, prosječne težine od 50 do 70 grama, a pronesu u dobi od 4,5 do 8 mjeseci. Težina kokoši kreće se od 2,5 do 3,5 kg, a pijetlova od 3,5 do 4,5 kg. Teške pasmine kokoši odlikuju se krupnim i zaobljenim tijelom, uglavnom obraslim obilnim i rastresitim perjem. Težina kokoši se kreće od 3 do 4 kg, a pijetlova i do 7 kg. Uglavnom su kasno zrele pasmine, što znači da kasno pronesu, u dobi od 7 do 9 mjeseci starosti. Nosivost im je mala i kreće se od 50 do 120 jaja godišnje. Teške pasmine se uglavnom koriste u križanjima za stvaranje hibrida. Čiste pasmine se ne koriste za proizvodnju mesa jer pilići sporo rastu što nije ekonomski isplativo kada se drže za prodaju mesa. Objekti i oprema Kod izgradnje novog objekta ili kod preuređenja postojećeg treba obratiti pažnju na troškove, odnosno koliko iznose troškovi, a kolika će biti dobit, odnosno zarada od prodaje jaja ili mesa. Pri tom ne treba zaboraviti na biološke potrebe kokoši i pilića te ne treba zaboraviti na dobrobit životinja. Objekti za smještaj peradi mogu biti izrađeni od različitih materijala, a ti materijali moraju osigurati dobru izolaciju objekta, zaštitu pred grabežljivcima, moraju se lako čistiti i održavati da se spriječe pojave bolesti. Krov objekta treba biti izrađen tako da zimi zadržava toplinu, odnosno da ljeti ne prenosi toplinu na unutrašnjost i također može biti od različitih materijala. Izolacija je bitna pri izgradnji jer održavanjem optimalne temperature postižemo bolje rezultate. Najpovoljnija temperatura tijekom nosivosti je između 15 i 20 °C (18 – 24 °C). Visoke i niske temperature nepovoljno djeluju na perad. Kod niskih temperatura pojačava se apetit jer je energija iz hrane potrebna za zagrijavanje organizma, smanjuje se nesivost, a kod visokih temperatura smanjuje se apetit, a pojačava se potreba za vodom te kao i kod niskih temperatura pada nesivost i smanjuje se težina jaja. Izrazito nepovoljno na nesivost djeluju temperature više od 28 °C i niže od 4 °C. Optimalnu temperaturu i vlažnost uz izolaciju održavamo i ventilacijom koja može biti prirodna ili umjetna. Umjetna ventilacija je postavljanje ventilatora, a prirodna je kombinacija otvora koji se postavljaju na bočne strane objekta i služe za ulazak svježeg zraka i otvora koji se postavljaju na stropu ili sljemenu objekta kroz koji izlazi ustajali i prašinom bogat zrak. Niti jedno jato neće biti dugo zdravo ako obitava u prostorima s lošom mikroklimom u peradnjaku. Optimalna relativna vlažnost zraka je između 60 i 70 posto. Podovi u objektu, zavisno o sistemu na koji se drže nesilice, mogu biti betonski ili asfaltni i takvi su pogodni za podni sistem držanja na stelji. Kod drvenih objekata koji mogu biti fiksni ili pokretni, na gredama se mogu postaviti rešetke, a ispod njih se izradi sabiralište za gnoj. Rešetke se mogu izraditi od letava 3x3 cm koje se postavljaju na razmak od 3 cm. Krmne smjese Svaki objekt, bez obzira na njegovu veličinu, treba opremiti. Uz kvalitetnu hranu potrebno je osigurati i dovoljan hranidbeni prostor. Nesilice se uglavnom hrane kompletnim krmim smjesama po volji. Krmna smjesa trebala bi sadržavati 16-17 posto sirovih proteina, 3,5 posto kalcija, 0,7 posto fosfora. Preporučljiv odnos kalcija i fosfora je 4:1, a njihov sadržaj u hrani je važan jer ti elementi sudjeluju u najvećoj mjeri u izgradnji ljuske jajeta, a potrebno je osigurati i dovoljan hranidbeni prostor. Pri podnom načinu držanja potrebno je 13 cm dužine hranidbenog prostora po nesilici, a u kaveznom sistemu računa se 10 cm dužine valova na svaku nesilicu. Kokošima uz kvalitetnu hranu treba osigurati i dovoljne količine pitke vode koju također uzimaju po volji. Pojilice i hranilice trebaju biti izrađene od materijala koji se lako čiste i održavaju, a postavljaju se u visini leđa nesilice. Ako se u hranidbi koriste mokra krmiva, tada treba svakodnevno hranilice čistiti da se ne ukiseli hrana ili da se ne pojave plijesni koje djeluju otrovno i narušavaju zdravlje životinja. Kod podnog sistema gdje se razmišlja o dobrobiti životinja, u objekt se postavljaju i letvice za odmor. Letvice moraju biti postavljene tako da kokoši na višim nivoima ne balegaju na kokoši na nižim nivoima. Letvice mogu biti 6 cm široke i 4 cm debele, postavljaju se na razmak od 35 cm, a po kokoši je potrebno računati barem 15 cm dužine. Kod proizvodnje jaja na svakih 4-5 nesilica treba računati jedno gnijezdo veličine 35x35x35 cm. Gnijezda se postavljaju na visini 40-50 cm od poda, a u njih se stavlja suha i čista pljeva ili sjeckana slama. Gnijezda mogu biti izrađena od lima ili lesonita, pred njih se mogu postaviti tzv. doskočne letvice, a ne treba posebno napominjati o čistoći koju trebaju imati gnijezda. I u manjim jatima je dobro posvetiti pažnju osvjetljenju jer svako skraćivanje dnevnog osvjetljenja dovodi do pada nesivosti. Jačina osvjetljenja treba biti 2-3 W/m2 peradnjaka. U peradnjacima bez prozora nesilice se drže pri umjetnom svjetlu do 17 sati dnevno. U peradnjacima s prozorima postupno se produžuje dan kombinacijom prirodnog i umjetnog svjetla radi poticanja nesivosti. Prilikom takve kombinacije paljenje i gašenje umjetnog svjetla treba obavljati redovno za što su najbolji uklopni satovi. Umjetno svjetlo treba dodavati ravnomjerno ujutro i navečer. Način držanja nesilica Zatvoreni sistem peradarnika može biti podni ili kavezni. Na podnom sistemu napučenost peradnjaka je 5-6 nesilica na m2 podne površine. Debljina stelje mora biti 15-20 cm, stelja mora biti čista kako se jaja ne bi prljala i treba je povremeno prevrtati. Kod intenzivnije proizvodnje najčešći način držanja nesilica je kavezni sistem. Metalni kavezi mogu biti jedno ili višeetažni. Obično se u jedan kavez stavljaju 4 kokoši. Treba računati po jednoj nesilici 450-490 cm2 prostora. Prednosti kaveznog držanja su bolje iskorištavanje površine peradnjaka, manje se rasipa hrana i lakše se kontrolira zdravstveno stanje nesilica. Nedostaci su teže održavanje povoljnih mikroklimatskih uvjeta i lošiji komfor za životinje. Najčešće se manja jaja kokoši drže kombinirano gdje su kokoši zatvorene noću u kokošinjcima, a danju su u ispustima ili na paši. Kod tog sistema mogu kokošinjci biti pomični ili fiksno postavljeni. U pomoćnim kokošinjcima može se držati do 300 nesilica. Prenose se kada uz takav kokošinjac nema dovoljno travnate površine na mjesto gdje je ima dovoljno. Nepomični ili fiksni kokošinjci grade se na mjestima gdje su travnate površine velike ili za veća jata. Površina pašnjaka može se podijeliti u više pregona. Ispuste treba urediti tako da kokoši imaju sjenu za što su pogodni grmovi koji daju uz sjenu i osjećaj sigurnosti. Uz to, treba im osigurati i pijesak u kom se mogu »kupati«. Ispuste treba održavati čistim jer zapušteni i neodržavani mogu biti žarište različitih bolesti |
- 14:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Trioliet izuzimač silaže
|
NEOPHODNA JE DOBRA OPREMA U HRANIDBI KRAVA Velika farma bez stroja kakav je triomiliet teško mogu zamisliti svoju proizvodnju. Ono što rade tri radnika obavlja jedan. Iznad svega ekonomičnost se vidi već nakon određenog broja odrađenih sati. U Hrvatskoj ga prodaje tvrtka PSC Ferenčak iz Križevaca, a direktor te tvrtke Drago Ferenčak prezentirao nam ga je zajedno sa svojim suradnicima na imanju obitelji Čvek u Kuševcu. Izuzimanje i raspodjela silaže u valove doista je besprijekorno obavljena. Pustit ćemo da ovoga puta slike govore za sebe. Dio ih je snimljen na imanju Čvek, a dio pak na jednoj govedarskoj farmi u Njemačkoj. |
- 14:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Bock traunsteiner silos može stočar sam izgraditi
|
RIJEŠENJE KOJE JE JEFTINO, ALI I S MOGUĆNOŠĆU DOGRADNJE I PREGRADNJE U PROIZVODNJI SILAŽE Sustav bock traunsteiner silosa. Još 1975 bili su uspravni silosi previše skupi. Nakon 36 godina rada znao sam da se na farmama često mijenja i broj krava. Trebamo silos kojega je lako dograditi, priča jedan od inžinjera tvrtke Bock koja je osvojila stočare svojim riješnjima za proizvodnju silaže.. Treći razlog je bio za promjene što se tražila silaža najbolje kvalitete. Uz okomite silose silaža se nije mogla najbolje sabiti. Teško je bilo izvući vodu. Sada imamo prostora za oticanje vode. To je jednostavan silos. I za izgradnju i za sve vrste farmi. Lako se poveća s 10 na 50 ili 250 krava. Može se podijeliti i na više dijelova. Vreće za silos mogu biti na jednostavan način uskladištene. Prednosti su zemljani nasip, a i svi poslovi koji se obavljaju krajnje su jednostavni. Kosi zidovi omogućavaju optimalno valjanje silažne mase sve do gornjeg ruba. Površinsko odvodnjavanje je velika prednost. Na taj se način silaža ne ispire sa strane. Pokrivanje je vrlo jednostavno. A i prelaženje preko silasa ostalom mehanizacijom nije nikakav problem. Neznatni su i radovi na održavanju. Zidove nije potrebno premazivati. Statični zidovi silosa moraju se obraditi. Pod se može asfaltirati i tada je otporan na djelovanje kiselina. U Europi je 40 tisuća takvih silosa. Takav silos se može izgraditi vlastitim sredstvima. Kupci bock proizvoda će dobiti besplatno savjetovanje. Poljoprivrednici mogu sami ih izgraditi na njima najpogodnijoj lokaciji.Silos ne bi trebao biti previše blizu stambenih objekata i ostaviti dovoljno prostora za manipulaciji. Trebao bi biti što bliže štali. Uzdužna i poprečna kosina ne smije biti veća od 2 posto. Najčešće se kupuje gotovi utor za postavljanje zidova. Ploče su s čeličnim šalunzima i ne bi trebao da izgled zavara pa da netko pokuša sam napraviti takve betonske ploče. Sve su one dobro ispitane i gotove se isporučuju kupcu. Svojom konstrukcijom trpe maksimalni teret pri sabijanju. Spojevi zidova su spojeni bitumenskom masom koja spriječava prolaz zraka i tekućine. Međusobno fiksiranje ploča je veoma jednostavno. Podešava se jednim klinom. Ploča se u utoru kasnije zalije žbukom. Popunjavanje prostora iza zida je finim šljunkom, pa tek onda zemljom. Takav jedan silos dužine do 50 metara izgradi se za dva dana. Adaptirati se mogu i stari silosi, a po potrebi se svaki silos može produžiti. Silos mora osigurati optimalni tijek vrenja. Brzinu siliranja određuje brzina sabijanja a ne brzina stroja. Prostor oko silosa mora se držati čistim. Za posebno dobre rezultate dobro je nabiti i klasičnim uličnim valjkom. Samo folija nije dovoljna. Koriste se i bock role koje su razvijene još 70-tih godina i odlično prianjaju. Mreža protiv ptica i drugih štetočina su također potrebne iako nisu neophodne. |
- 14:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ŠTO JE EKO MED?
|
Eko med je med dobiven iz ekološkog pčelinjaka koji mora zadovoljavati prirodno - ekološke uvjete i zakonske regulative pčelarenja Eko pčelinjak mora biti smješten: - gdje nema puno konvencionalne poljoprivrede - gdje se zemljište i poljoprivredne kulture ne tretiraju kemijskim sredstvima - da je udaljen od konvencionalnog pčelinjaka (najmanje 2 km) - da u blizini nema tvorničkih i drugih postrojenja koja bi imala utjecaja na pčelinjak (najmanje 2 km) - da u blizini nije auto-cesta (najmanje 2 km) Smještaj pčela mora zadovoljavati slijedeće uvjete: - pčele moraju biti smještene u prirodnim košnicama - drvo, rogoz i dr. - košnice mogu biti obojene samo izvana ekološkom bojom - pčelinjak mora imati higijensku pojilicu - satne osnove moraju biti od eko voska - košnice moraju imati što manje metala, a ako se metal mora upotrijebiti bora biti inox Liječenje i čišćenje - liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje košnica i pribora ne smije se vršiti nikakvim kemijskim sredstvima - za liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje dozvoljeno je koristiti kiseline i to mravlju, oksalnu, mliječnu, octenu, limunsku, te alkohol i eterična ulja ZAŠTO EKO MED? - zato što je zdraviji za ljudski organizam - zato što je bez kemijskih primjesa - zato što nema primjesa teških metala - zato što u ljudskom organizmu neće stvarati neželjene posljedice Najveći problem ekološkog pčelara su seleći pčelari. Prema Pravilniku o ekološkom pčelaranju mora se zadovoljiti čitav niz uvjeta kako bi se pčelinjak mogao proglasiti ekološkim, a jedan od najvažnijih uvjeta je da u blizini nema konvencionalnog pčelinjaka. Nije problem zadovoljiti uvjet o udaljenosti od auto-ceste ili industrijskog postrojenja ili kemijski tretiranog poljopriovrednog nasada, ali kako se zaštiti od dolaska selećeg pčelinjaka. Pravilnikom o držanju pčela drugi pčelar se može naseliti već na 400 metara od ekološkog pčelara. Riješenje je u donošenju uredbe kojom bi MPŠVG zaštitilo ekološkog pčelara, odnosno propisalo veću udaljenost na koju se može naseliti seleći pčelinjak. Pravilnikom o ekološkom pčelarenju pčele se ne smiju prihranjivati sirupima i pogačama. Za uzimljavanje ekološki pčelar mora svojim pčelama ostaviti dostatne količine meda, i to naravno laganijeg meda (bagrem, livada). Na ovaj način se umanjuje prinos na ekološkom pčelinjaku od 20-30% u odnosu na konvencionalni, što posljedično znači da će i proizvod sa ekološkog pčelinjaka imati veću cijenu. Treba nešto reći i o cijeni ekološkog meda i pčelinjih proizvoda, cijena je viša u odnosu na konvencionalni med samo za oko samo 10-20%, a na nekim mjestima je čak ista, iako bi trebala biti veća za najmanje 50% uzmemo li u obzir uložena sredstva, vrijeme i trud koje je uložio ekološki pčelar u posao kojega obavlja. Uz to ekološki pčelar plaća nadzor pčelinjaka, plaća izdavanje potvrdnice, sav pribor i materijal za pčelarenje, vrcanje, punjenje, pakiranje mora zadovoljavati uvjete ekološke proizvodnje, te je kao takav i puno skuplji. Zbog plaćanja svih drugih dokumenata i papira koje ekološki pčelar mora imati u odnosu na konvencionalnog pčelara kojemu sva navedena dokumentacija ne treba. Na tržištu se ekološki med vrlo teško probija. Djelomično zato što je ekološki med skuplji za oko 10-20%, ali i zbog svijesti kupaca koji još uvijek u većini slučajeva neznaju što znači ekološki med. Ekološki pčelar može prodati samo onoliko koliko je proizveo, odnosno količinu za koju je dobio Rješenje MPŠVG. U Rješenju je navedeno o kojim vrstama proizvoda, količinama, vrstama pakiranja se radi. Nažalost na našim tržnicama imamo konvencionalne pčelare koji pčelare sa 20 košnica ali cijele godine prodaju med, moram se zapitati kako uspijevaju sa tako malo košnica proizvesti tako velike količine. Najznačajnije je to da je svaki pčelar u stanju tvrditi kako je baš njegov med zapravo "ekološki" iako za to nema nikakve argumente. Smatram da treba reći istinu: svaki med i drugi proizvodi od pčela i meda su zdravi, ljekoviti, međutim ekološki med u odnosu na konvencionalni garanitrano je proizveden na čistom ekološkom prostoru, na način koji je reguliran zakonom, pčele nisu tretirane kemijskim lijekovima tako da ne sadrži u sebi antibiotike, pesticide, teške metale i ostale štetne primjese. Ekološki proizvod mora imati potvrdu da zadovoljava uvjete ekološke proizvodnje u što se svatko tko želi može uvjeriti. Ovom prilikom bih predložio i udruzi potrošača da umjesto analize peludnih zrnaca u medu traži analizu štetnih kemijskih primjesa i teških metala, jer će ionako svi pčelari analizu peludnih zrnaca u dogledno vrijeme morati imati bili oni ekološki ili konvencionalni. Ekološki pčelar je na udaru svih mogućih kontrola, Državnog inspektorata, veterinarske, zdravstvene i tržišne inspekcije, i ekološke inspekcije MPŠVG, što sam i sam iskusio u posljednje 2 godine. Nerjetko se događa da sve navedene inspekcije i kontrole uredno obilaze ekološkog pčelara jer imaju što kontrolirati, od dokumentacije do deklaracije na proizvodu. Istovremeno kontrole "preskaču" konvencionalne pčelare koji čak nemaju niti etiketu na svome proizvodu. Osobno sam takav slučaj doživio na jednoj većoj manifestaciji. Ono što smeta ekološke pčelare je krajnje nesavjesno ponašanje pojedinih konvencionalnih pčelara. Nije rijetka pojava da se med prodaje, bilo na kućnom pragu ili na javnim manifestacijama bez deklaracije i naljepnice o proizvođaču i porijeklu, u neadekvatnoj ambalaži od drugih proizvoda (u čemu prednjače kiseli krastavci). Nažalost ima i pčelara koji nekažnjeno zloupotrebljavaju znak "Ekološki proizvod Hrvatske", a ima i ekoloških pčelara koji prodaju ovogodišnji med sa znakom "Ekološki proizvod Hrvatske" koji su dobili ranijih godina. Također se prodaje i ekološki med za koji je pčelar ishodio samo potvrdnicu, a nije dobio Rješenje MPŠVG. Medu se dodaju razni kemijski pripravci kao na primjer cedevita ili drugi dodaci sa bijelim šećerom. Bez obzira daje li se pčelama ili se dodaju izravno u med, med s drugim kemijskim supstancama ne samo da nije ljekovit već je štetan za ljude, a posebno je štetan za bolesnike. Treba znati da se med ne može popraviti, može se samo pokvariti. Ovakvim radnjama nesavjesnih pčelara kod kupaca se stvara vrlo loša slika. Na taj način se nanosi velika šteta kako potencijalnim kupcima tako i samim pčelarima. Neki od ovih problema mogli bi se riješiti stručnijim i savjesnijim radom inspekcija i kontrola. Ali dok ne naraste svijest pčelara i svih onih koji proizvode i bave se na bilo koji način sa medom i drugim pčelinjim proizvodima, pa čak i samim kupcima neće doći do bitnijih pomaka. Ekološki pčelari svoj med prodaju uglavnom na manifestacijama zdrave hrane, koje se održavaju između ostalog i pod pokroviteljstvom MPŠVG ili drugih institucija. Bilo bi dobro da se na tim manifestacijama odvoje posebno ekološki proizvodi, a posebno ostali proizvodi, kako bi kupci imali jasnu sliku o tome što im se nudi i šta kupuju. Još bi bilo bolje kada bi se mogle organizirati samo ekološko izložbene prodaje. Nažalost troškovi za nastup na ovakovim manifestacijama ekološki proizvođači snose sami. Manje bi bilo problema oko prodaje ekološkog meda kada bi kod nas postojale manje trgovine koje bi isključivo vršile prodaju ekoloških proizvoda, a kada bi one za svoju djelatnost imale potporu MPŠVG. Plasman proizvoda mogao bi se ostvariti i na način da se ekološki proizvođači organiziraju u interesne zadruge zašto postoji zakonska mogućnost, međutim problem je u tome što je zakon OPG-u ograničio proizvodnju (1.000 kg meda godišnje) te je investicijski nemoguće organizirati zadružnu prodaju. Nažalost i samo okupljanje ekoloških proizvođača predstavlja veliki trošak, naime u Hrvatskoj postoji nekoliko ekoloških pčelara u nekoliko različitih županija Ekološko pčelarenje od odluke do prodaje (3.dio) Što sve treba da bi se neka pčelarska proizvodnja mogla nazvati ekološkom i što sve treba kako bi med i drugi proizvodi mogli biti ekološki i kao takvi biti stavljeni u promet, koju sve dokumentaciju treba ishoditi prikazano je u slijedećoj tablici. Naziv dokumenta (isprave) Tko ga izdaje Kada se mora ishoditi Koliko vrijedi Vrsta i iznos troškova ishođenja Dokumenat o upisu u Upisnik OPG županija pri upisu 5 godina taksa Dokumenat o upisu u Ekološki upisnik MPŠVG pri upisu 5 godina taksa Nalaz pčela na nozemozu Veterinarski fakultet Zagreb Heinzlova 55 svake godine u siječnju ili veljači jednu sezonu (godinu) do sada besplatno Analitičko izvješće za med - za svaku vrstu (sanitarna ispravnost, bakterije, virusi, gljivice) izdaje Hrvatski veterinarski institut Savska 143 nakon vrcanja jednu sezonu (godinu) 290 kuna po vrsti meda i troškovi prijevoza (slanja) Zapisnik i izvješća Nadzorne stanice Nadzorna stanica Prva ekološka zadrugaKuraltova 8 Zagreb prvi nadzor pri najvećem unosudrugi nadzor nakon vrcanja jednu sezonu (godinu) oko 1.800 kn za oko 40 košnica na udaljenosti do 100 km od nadzorne stanice Potvrdnicu - garanciju da je med ekološki BIOP-a Osijek Đakovština 2 nakon vrcanja jednu sezonu (godinu) oko 800 kn za do 1.000 kg meda Dokumenat sa brojem Veterinarskog objekta - puniona ekološkog meda MPŠVG - Veterinarska uprava po potrebi 5 godina oko 4.500 kn takse i troškovi komisije Izvješće o analizi meda na peludna zrnca za svaku vrstu Zavod za javno zdravstvo prije stavljanja u promet jednu sezonu (godinu) oko 900 kn za monoflorni med (jedna vrsta) Rješenje o pravu na korištenje znaka Ekološki proizvod Hrvatske za svaku vrstu meda, pakovanje, kilograme, komade MPŠVG nakon ishođenja svih gore navedenih dokumenata jednu sezonu (godinu) taksa Sanitarna knjižica - produženje (posebno za svaku osobu) ovlaštena zdravstvena ustanova prije izlaganja ili prodaje svakih 6 mjeseci oko 300 kn izdavanje i oko 180 kn produženje Iskaznica OPG županija prilikom registarcije OPG stalna taksa Putovnica za prijevoz meda HV-1-3A lokalni veterinar prije svakog prijevoza za vrijeme trajanja prijevoza 180 kn za do 50 kg meda Veterinarsko - zdravstvena suglasnost za mjesto gdje se želi med prodavati Županijski veterinarski ured - Veterinarska inspekcija prije svakog izlaganja ili prodaje za vrijeme izlaganja ili prodaje taksa 50 kn Smatram da jedan ozbiljni pčelar ne može imati istovremeno ekološki i konvencionalni pčelinjak, zbog slijedećih razloga: - pčelinjaci ne smiju biti zajedno jedan pored drugoga, moraju biti odvojeni jedan od drugoga što određuje Nadzorna stanica - pčelar ne smije miješati niti manipulirati iz jednog u drugi pčelinjak, sa rojevima, pčelama, okvirirma, satnim osnovama, praznim i punim saćem, košnicama, alatom, priborom, što je određeno Zakonom o ekološkoj proizvodnji - pčelarstvo. - ne smije se vrcati niti vršiti bilo kakva manipulacija ekološkog i konvencionalnog meda u istomprostoru što znači da bu pčelar morao imati odvojenu prostoriju za vrcanje meda, vrcaljke, priborý - zajedno se ne smije puniti niti skladištiti konvencionalni i ekološki med što znači da bi pčelar morao imati dvije punione i dva skladišta. Iz svega navedenog vidljivo je da se pčelar treba odlučiti za jedno - ekološko ili konvencionalno, jer će i najbolji i najsavjesniji pčelar nešto pomiješati. Na kraju recimo i nešto o dobrim stranama ekološkog pčelarenja. Radost i zadovoljstvo ekološkog pčelara da proizvodi med i druge pčelinje proizvode bez antibiotika, teških metala i drugih šetnih primjesa, te da može kupcima ponuditi nešto bolje, zdravije, novije što je u razvijenim zemljama Europe već u velikoj mjeri prihvaćeno. Za kvalitetu i ćistoću svojih proizvoda ekološki pčelar ne mora brinuti, jer nakon svih kontrola i analiza njegov prozvod je siguran i zdrav za upotrebu. I ono što je najvažnije ekološki pčelar mora svoje proizvode deklarirati i takove staviti u promet, a svakome svome kupcu može osobno pokazati svu dokumentaciju iz koje je vidljivo što je zapakirano. Neke županije i općine su prepoznale prednosti ekološke poljoprivredne proizvodnje te podmiruju troškove ekološkom poljoprivrednom proizvođaču. Tako se pomaže u plaćanju troškova ekološkog nadzora, izdavanja potvrdnice, te se osiguravaju poticajna sredstva u dvostrukom iznosu u odnosu na konvencionalno pčelarenje. Grad Karlovac i Karlovačka županija čak i sufinanciraju ekološku poljoprivrednu proizvodnju u plaćanju troškova nadzora, izdavanju potvrdnice. Na taj način sudjeluju i Bjelovarsko-Bilogorska županija i Zagrebačka županija. Hrvatske šume, koje su također nadležne za ekološki nadzor, su na ekološkom sajmu u Čakovcu podmirile svojim ekološkim pčelarima troškove prodajnog mjesta. Suradnja sa Turističkim zajednicama je kaođer za svaku pohvalu, jer upravo ekološki med može postati za turizam vrlo važan turistički proizvod, što je prepoznao Turistički ured u Karlovcu www.pcelarstvo.hr Eko / bio pčelinjak Subota, 12 Lipanj 2004 Sadržaj Eko / bio pčelinjak Popis nadzornih stanica Stranica 1 od 2Prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize. Na eko pčelinjaku zabranjeno je davati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost da će se u medu i vosku naći njihove rezidue. U svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina koje su i inače sastavni dio meda. Ekološki pčelinjak Damir Ban u izgradnji Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih povrąina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. Pčelinje saće koje se upotrebljavaju u eko pčelarstvu također moraju upotrebljavati ekološke satne osnove koje moraju imati potvrdu Ministarstva. Punione meda i proizvoda također bi trebale imati eko certifikat. Sve to kod eko pčelarstva stvara velik dodatni trošak što se nažalost osjeti i u konačnoj cijeni meda, ali zato potrošač može biti siguran da kupnjom takvog meda dobiva samo ono najbolje iz pčelinje košnice, a ta činjenica u pozadinu stavlja nešto veću cijenu eko meda.Problemi u Hrvatskoj nastaju zbog nedostatka pripadajućih eko satnih osnova, nedorečenog odnosno zakona o prodaji pčelinjih proizvoda odnosno zabrane prodaje meda pčelarima iznad 1.000,00kg. a do te količine pčelari smiju prodati med samo u vlastitoj trgovini što je totalno neosnovano i prilagođeno industrijskom lobiju koji vlada ovom specifičnom granom pčelarstva. Čak ni činjenica da ne postoje specijalizirane punionice eko meda u RH taj zakon nije stavila izvan upotrebe? Čemu takvi zakoni kad znamo da prije prodaje med prolazi rigorozne kontrole? Može li tona meda koja se prodaje u prostoriama pčelara biti drugačija od ostatka proizvodnje koju je pčelar prisiljen prodati punionicama? U travnju kao i u svim daljnim mjesecima pčelarske sezone nastavljamo održavanjem postavljenih higjenskih pojilica u pčelinjaku. Ne zaboravimo voda mora biti prisutna u pčelinjaku tijekom cijele sezone. Ukoliko zbog lošeg vremena nema većeg unosa u travnju nastavljamo sa prihranom pčelinjih zajednica bilo pogačama bilo sirupom. Najbolja je kombinacija i jednog i drugog. Ukoliko smo na vrijeme postavili higjenske pojilice pčele su već odavno navikle na stalan izvor čiste vode i počinju redovitim posjećivanjem pojilica. Primjetimo li da pčele ne posjećuju pojilice u jednu ili dvije staklenke možemo dodati malo razrijeđenog meda ili šećernog sirupa koji smo pripremili za stimulativnu prihranu. Možemo također pomiješati vodu sa malo soka (sirupa ili gotovog gaziranog). To će privući pčele vodarice koje će kasnije stalno posjećivati pojilice. U mjesecu travnju treba obavezno postaviti "lovce/mamke" za stršljene i ose jer će ti "posjetioci" pčelinjaka također posjetiti slatku umjetnu pašu. Ukoliko iz nekih razloga nismo sada je vrijeme za detaljan pregled svih pčelinjih zajednica koji vršimo za mirnog vremena na temperaturi iznad 15°C ne ispod i ne po vjetrovitom vremenu. Sam pregled vršimo brzo i bez prevelikog otresanja i uznemiravanja pčela i same zajednice. Maticu nema potrebe tražiti već je dovoljno utvrditi njeno prisustvo pregledom postojećeg legla. Sama legla ukoliko nisu dobro raspoređena premještamo na sredinu košnice gdje će pčele lakše održavati potrebnu temperaturu, a time smo dobili i daljnji prostor za daljnje zaljeganje matice. Razdvajanje legla nije preporučljivo gotovo nikad, a pogotovo ne sada kad su noćne temperature često u odnosu na dnevne puno niže. Zajednicama koje smo uspjeli prezimiti na jednom nastavku dodajemo drugi, dok onima koje smo uzimili na dva premještanjem gornjeg i donjeg nastavka uz rotaciju gornjeg nastavka (dio koji je bio okrenut prema letu okrećemo tako da bude okrenut prema zadnjem dijelu košnice). Pčelama to stvara dodatan privid unosa jer će premještati zalihe meda pa će time i sama matica intezivnije polagati jajašca. Travanj je mjesec kada se kod proizvođača matica određuju pčelinja društva iz kojih će odabrati najbolje zajednice i odrediti ih za daljnji uzgoj. O toj temi nećemo pisati jer je uzgoj matica izdvojeno pogavlje pčelarstva, a načina uzgoja matica za vlastite potrebe ima kako kod nas tako i u svijetu koliko i pčelara. Težnja i orijentacija svakog pčelara trebala bi se odnositi isključivo na poslove za koje smo se opredjelili. Time se ostvaruju veći i kvalitetniji prinosi, a vremenski nikad nećemo biti u "škripcu". Krajem travnja obično je vrijeme za prvu jaču pčelinju pašu kada cvijeta uljana repica. Do tada na voćnoj paši trebali bi već izjednačiti jačinu svih pčelinjih zajednica u pčelinjaku. Travanjski poslovi u pčelinjaku: · Higjenske pojilice koje smo postavili treba redovito održavati / čistiti / mijenjati vodu · Obavezno izvršiti detaljan pregled pčelinjih društava ako već nismo do sada pregledali zbog lošeg vremena · Potrebno je pratiti stanje i razvoj pčelinjih zajednica da bi pravovremeno mogli izvršiti proširenje legla · Poklopljen med treba otklopiti kako bi oslobodili prostor matici i napravili prividan unos meda · Oduzimamo višak cvjetne peludi i spremamo ga kao rezervu · Počinjemo postavljati skupljače cvjetne peludiU slučaju da dođe do prekida paše zbog lošeg vrenmena vršimo stimulativno prihranjivanjeVoćnu pašu koristimo za izgradnju novih saća dodavanjem satnih osnova · Sva preostala slabija društva pripajamo jačim ili ih odvajamo u pripremljene nukleuse · Kao preventivnu borbu protiv varroe dodavanjem okvira građevnjaka Kontroliramo zdravstveno stanje pčela i po potrebi poduzimamo odgovarajuće mjere · Uređenje / čišćenje okoliša pčelinjaka i sadnja biljaka Duhaček DUHAČEK 044/679-688 www.eko-med.com/ Eko Pčelarstvo Duhaček Jedan od najvećih prizvođača eko-meda u Hrvatskoj Mnogi se pitaju u čemu je razlika običnog i ekološkog meda, te zašto je eko med toliko skuplji (na EU tržištu oko 10 eura/kg). RAZLIKA IZMEĐU KONVENCIONALNOG I EKOLOŠKOG PČELINJAKA I TAKO PROIZVEDENOG MEDA Da bi se objasnila ta razlika mora se poznavati zakon o ekološkom pčelarenju ( NN 12/01.). Ekološki pčelinjak mora biti pod stalnom kontrolom nadzorne stanice. Prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize. Na eko pčelinjaku zabranjeno je davati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost da će se u medu i vosku naći njihove rezidue. U svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina koje su i inače sastavni dio meda. Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih površina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. To kod eko pčelarenja stvara velik dodatni trošak što se nažalost osjeti i u konačnoj cijeni meda, ali zato potrošač može biti siguran da kupnjom takvog meda dobiva ono najbolje od prirode. KORACI DO EKOMARKICE ZA MED 1. KORAK ZAKONSKI PROPISI Upoznavanje s načelima ekološke poljoprivredne proizvodnje, "Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda" (NN 12/01.) i pripadajućim podzakonskim propisima. 2. KORAK PRVI STRUČNI NADZOR Pčelar-proizvođač ekoloških proizvoda prijavljuje se jednoj od ovlaštenih nadzornih stanica (Pravilnih o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji, NN 13/02. ) Prvi stručni nadzor obavlja nadzorna stanica na osnovi prijave proizvođača. 3. KORAK UPISNIK PROIZVOĐAČA Pčelar proizvođač ekoloških proizvoda podnosi zahtjev i zapisnik nadzorne stanice za ekološku proizvodnju o obavljenom prvom stručnom nadzoru Ministarstvu poljuprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva za upis u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljuprivrednih i prehrambenih proizvoda. Uz zahtjev za upis u Upisnik prilažu se sljedeći prilozi: 1. rješenje o upisu u registar za pravnu osobu, obrtnica ili uvjerenje nadležnog ureda državne uprave da je poljoprivredni proizvođač 2. izvadak iz zemljišne knjige i/ili ugovor o dugoročnom korištenju zemljišta (najmanje 5 godina) kao dokaz o vlasništvu odnosno pravu korištenja zemljišta 3. katastarski plan s točno određenim česticama koje pripadaju proizvodnoj jedinici i njihovim površinama 4. popis i veličinu gospodarskih objekata, poljoprivredne mehanizacije i drugih strojeva za ekološku proizvodnju 5. potvrdu pravne osobe ili izjavu proizvođača da je upoznat s propisima i pravilima ekološke proizvodnje kao oblikom posebnog povjerenja između proizvođača i potrošača 6. ako jedinica za ekološku proizvodnju ima voditelja proizvodnje, dokaz o poslovnom odnosu sa voditeljem proizvodnje 7. zapisnik nadzorne stanice za ekološku proizvodnju o obavljenom prvom stručnom nadzoru 8. državni biljeg u iznosu 70,00 kuna 4. KORAK STRUČNI NADZOR Ekološka proizvodnja u pčelarstvu podliježe stručnom nadzoru u svim dijelovima proizvodnje prema Pravilniku o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda, NN 12/01. Prema pravilniku o preradi u ekološkoj proizvodnji , NN 13/02., u preradi ekoloških proizvoda namijenjenoj ljudskoj i životinjskoj ishrani upotrebljavaju se pomoćne tvari i ostali proizvodi nepoljoprivrednog podrijetla te proizvodi poljoprivrednog podrijetla koji nisu ekološki proizvedeni, a obuhvaćaju sastojke, aditive i pomoćne tvari koje je dopušteno rabiti u preradi namirnica, osim za vino, a sastoje se od jednog ili više sastojaka biljnog podrijetla i primjenjuju se sukladno važećim propisima o proizvodnji namirnica. Ekološki proizvod mora biti propisno označen da se ne bi pomiješao ili zamijenio s drugim (konvencionalnim) proizvodom. Pakiranje, rukovanje i skladištenje ekoloških proizvoda provodi se vremenski i prostorno odvojeno od drugih proizvoda (Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji, NN 13/02.) Proizvođač je dužan voditi zapise o proizvodnji (knjiga pčelinjaka, dnevnik pčelarske proizvodnje) i knjigovodstvo temeljeno na upisima i/ili potvrdama na osnovi kojih je nadzornoj stanici moguća provjera podrijetla, vrste i količine svih kupljenih i upotrebljenih materijala i njihovo korištenje. Nakon svakog obavljenog stručnog nadzora nadzorna stanica mora dostaviti izvješće Ministarstvu i pravnoj osobi za provedbu postupaka potvrđivanja. 5. KORAK IZDAVANJE POTVRDNICE Nakon provedenog obvezatnog stručnog nadzora nad ekološkom proizvodnjom sukladno odredbama Pravilnika o provođenju stručnog nadzora nad ekološkom proizvodnjom i izdanog zapisnika o obavljenom stručnom nadzoru, pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja izdaje potvrdnicu. Potvrdnica sadrži: -naziv pravne osobe koja je izdaje, broj rješenja o ovlašćivanju i njezin zaštićeni znak -jedinstveni broj potvrdnice -naziv proizvodne jedinice za ekološku proizvodnju i broj rješenja o upisu u Upisnik -naziv proizvoda i količina za koju se izdaje -naziv propisa temeljem kojeg se izdaje -razdoblje za koje se izdaje i proizvodna godina -mjesto i datum izdavanja -pečat i potpis odgovorne osobe Postupak potvrđivanja sukladnosti temelji se na zapisnicima o obavljenom stručnom nadzoru nadzornih stanica i pripadajućoj dokumentaciji ispitnog laboratorija. Ovlašteni ispitni laboratorij jest "Croatiakontrola", Preradovićeva 31a, Zagreb. 6. KORAK ZNAK EKOPROIZVOD Postupak za dobivanje znaka "ekoproizvod" pokreće se podnošenjem pismenog zahtjeva za dodjelu znaka koji proizvođač podnosi Ministarstvu (Pravilnik o postupku i uvjetima za stjecanje znaka ekološkog proizvoda, NN 13/02.) Zahtjev mora sadržavati: -ime/naziv i adresu proizvođača -upisni broj iz pripadajućeg Upisnika -naziv proizvoda za koji se traži dodjela znaka "ekoproizvoda" -potvrdnicu izdanu od ovlaštene prevne osobe za provedbu postupka potvrđivanja -ukupnu količinu proizvoda i/ili broj proizvoda za tržište -broj i veličinu pakovina -izgled naljepnice Radno tijelo, imenovano od ministra, utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje znaka "ekoproizvoda", koji se dodjeljuje za jednu proizvodnu godinu i donosi rješenje o pravu njegove uporabe. POPIS NADZORNIH STANICA ZA OBAVLJANJE STRUČNOG NADZORA NAD EKOLOŠKOM PROIZVODNJOM 1. »AGRIBIOCERT«, zadruga za obavljanje stručnog nadzora i ugovornu kontrolu robe, Veli dvor 11, 51 513 Omišalj 2. »ZAVOD ZA ISPITIVANJE KVALITETE ROBE« d.d., Ljudevita Gaja 17/III, 10 000 Zagreb 3. »BIOTECHNICON«, poduzetnički centar d.o.o., Hrvatskih iseljenika 30, 21 000 Split 4. »HRVATSKE ŠUME« d.o.o. Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2, 10 000 Zagreb 5. »PRVA EKOLOŠKA ZADRUGA«, Zagreb, Kuraltova 8 6. »BIOINSPEKT« d.o.o., Đakovština 2, 31 000 Osijek. Pčelarska radionica u Karlovcu Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu pod vodstvom moderatora mr. sc. Marije Ševar, načelnice Odjela za ekološku proizvodnju, upriličio je 14. i 15. lipnja 2007. radionicu za pčelarsku grupu stručnih savjetnika iz pojedinih županijskih odsjeka HZPSS-a. U sklopu ove radionice održana su četiri predavanja, demonstriran je rad uređaja za određivanje vlage u medu kao i obilazak ekološkog pčelara Lovre Krnića u Ilovcu Ozaljskom (Karlovačka županija). Pčelarska proizvodnja je jedna od rijetkih poljoprivrednih proizvodnji koja premašuje potrebe hrvatskog tržišta i ostvaruje izvoz. Oko 10.000 pčelara, s nešto manje od 200.000 proizvodnih košnica, proizvede prema procjenama od 2500 do 4500 t meda godišnje, a nemjerljiva je korist pčela i u oprašivanju biljaka. Približavanje EU postavlja nove uvjete proizvodnje i gospodarenja poljoprivrednim resursima. Cijena „bezimenog meda“ na tržištu EU je 1,3 EUR-a, dok med s geografskim podrijetlom postiže trostruko veću cijenu. Problemi u nas su slijedeći: · još uvijek nije napravljen katastar pčelinjih paša, · još ne postoji titular vlasništva pčelinjih paša, · još nitko ne upravlja niti gospodari pčelinjim pašama, · hrvatski med na domaćem i svjetskom tržištu nema svoje ime i prezime, niti zemljopisno podrijetlo. Ovo je samo maleni dio problema, od dugog niza, koji opterećuju hrvatsko pčelarstvo. Upravo zato se u Karlovcu 14. i 15. lipnja 2007. sastala pčelarska grupa stručnih savjetnika pojedinih županijskih Odsjeka HZPSS-a, na čelu s mr. sc. Marijom Ševar. Prvog dana članovi pčelarske grupe (12) su poslušali četiri predavanja, a demonstriran je i rad uređaja za određivanje vlage u medu tj. refraktometra za med. 1. Pojam i definiciju Katastra pčelinjih paša dao je dr. sc. Nikola Kezić, redovan profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Katastar pčelinjih paša trebao bi biti sličan gospodarskoj osnovi, a u sebi treba sadržavati: · popis mogućih paša i kapacitete, · organizirani raspored pčelinjaka, · osiguranu i kontinuiranu kakvoću paše, · marketing oprašivanja, · intervencije i nadzor. S toga se za početak izrade katastra preporuča da pčelarske udruge zajedno sa Hrvatskim zavodom za poljoprivrednu savjetodavnu službu, započnu sa ucrtavanjem stacionarnih i selećih pčelinjaka u zemljopisne karte. 2. O provedbi Uzgojnog programa u pčelarstvu govorila je dr. sc. Maja Dražić, pomoćnica ravnatelja Stočarskog centra. Posebno je istaknuto da je selekcija pčela započela pronalaskom pokretnog saća, 1851. godine. U Hrvatskoj je dopušteno držanje samo sive pčele (Apis mellifera carnica), jer se samo tako može očuvati njezina sortna čistoća i njezina iznimno visoka kvaliteta, priznat u cijelom svijetu. Ciljevi uzgojnog programa su: · povećanje proizvodnje, · smanjenje agresivnosti, · smanjenje rojidbenog nagona, · povećanje tolerantnosti na bolesti (varoa, vapneno leglo i nozemmoza). S toga je izrađen poseban sustav stalne kontrole kvalitete proizvedenih matica, a uzgajivači matica moraju biti educirani i s završenom pčelarskom školom, a pod stalnim veterinarskim nadzorom. 3. Kako bi med dobio zemljopisno podrijetlo, tj. „ime i prezime“, kao i koje se predradnje moraju napraviti pojasnio je dr. sc. Dragan Bubalo, docent Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Prije svega to su: · prirodni uvjeti proizvodnih područja (geografski, klima,pedološki) · floristički resursi, · peludna analiza meda, · fizikalno-kemijske analize mada, · ekonomska i marketinška analiza. Sve navedeno treba pratiti najmanje tri godine. Pred pčelarsku grupu postavljen je zadatak da afirmira i organizira pčelarske udruge kako bi se do ulaska Hrvatske u EU pčelari mogli kvalitetno organizirati, pripremiti i napraviti potrebne predradnje, a proizvedeni med prodati. Treba osigurati uvjete za prodaju meda kako na tržištu EU tako i na svjetskom tržištu i to po cijenama koje su srazmjerne kvaliteti meda, što nije moguće bez povezanosti pčelara i još bolje organizacije. 4. O elektroničnom sustavu praćenja rada pčela u košnici „Apismarin“ govorio je inž. Marin Fucijaš koji je osmislio „software“ koji snima i bilježi niz parametara u košnici, te bežičnim putem, preko interneta i mobitela dojavljuje stanje i zbivanja u košnici. Sustav ima mogućnost da usporedbe stanja i aktivnosti pčela, matica i trutova u košnici. Usporedbom ranije snimljenih zvukova i kretanja radilica kod normalnih stanja s aktivnosti snimljenih u danom momentu, program može dojaviti pčelaru kada je došlo do kritične promjene stanja u košnici. Putem ovog uređaja se neprekidno prate izmjeri relativne vlage i temperature u košnici, ulazak i izlazak pčela te masa košnice. Na osnovu ovih parametara može se ocijeniti jačina društva, unos nektara, stanje pčelinjeg društva kao i niz drugih događanja u košnici. Može se točno odrediti trenutak izlaska mlade matice, početak rojevnog nagona. Ispituje se mogućnost određivanja invadiranosti pčelinjih zajednica varoom. Snimanjem karakterističnih zvukova matice pasmine Apis meliffera carnica i varoe, utvrđeno je da varoa proizvodi zvuk vrlo sličan zvuku koji proizvodi matica, te na taj način obmanjuje pčele i prikriva svoje prisutnost u košnici. Gospodin Fucijaš je ovu pojavu nazvao akustičnom mimikrijom. Ova tehnologija će sigurno olakšati rad pčelara u bliskoj budućnosti, jer će se izbjeći nepotrebno otvaranje i uznemiravanje društava, a ujedno pojeftiniti proizvodnja i postići veća sigurnost pčelarenja. Gospodin Fucijaš je dao do znanja članovima pčelarske grupe HZPSS-a da višegodišnji rad i razvoj ovog polivalentnog sustava nije do sada financijski potpomognut, premda je jedinstven u svijetu, mada je putem predavanja i objave u medijima bio obznanjen. Iz navedenog razloga autor o daljnjem razvoju sustava ne namjerava upoznavati javnost, pa je predavanje u Karlovcu ujedno i posljednje za stručnu i širu javnost. 5. U HZPSS-u je u tijeku nabava uređaja za određivanje vlage u medu, refraktometra za med, za članove pčelarske grupe. Kako će savjetnici ubrzo dobiti spomenute uređaje, demonstriran je rad refraktrometra, tj. mjerena je vlaga u nekoliko uzoraka meda. S pomoću refraktometra za određivanje vlage u medu savjetnici će na terenu određivati vrijeme početka vrcanja. U sklopu ove radionice, drugog je dana organiziran obilazak ekološkog pčelara Lovre Krnića čiji je pčelinjak smješten u Ilovcu Ozaljskom. Ekološki pčelinjak Lovre Krnića, broji 40 proizvodnih košnica i zaista je primjeran. Naime, OPG Lovre Krnića jedno je od za sada rijetkih pčelarskih gospodarstava koje se bavi ekološkom proizvodnjom meda i ostalih pčelinjih proizvoda i koje je pokazalo da je i ova proizvodnja isplativa unatoč dosta rigoroznim propisima i većim troškovima ekološke proizvodnje u usporedbi s troškovima u konvencionalne pčelarske proizvodnje. Tako propisi nalažu da ekološki pčelinjak bude smješten na terenu udaljenom od tvorničkih i drugih postrojenja koje zagađuju okoliš kao i od poljoprivrednih površina na kojima se odvija konvencionalna proizvodnja u kojoj se upotrebljavaju pesticidi i ostala kemijska sredstva s kojima bi pčele na bilo koji način mogle doći u dodir. Ovaj je uvjet Lovro Krnić bez poteškoća zadovoljio jer se njegov pčelinjak u Ilovcu Ozaljskom nalazi pored šume i livada koje se ničim ne tretiraju i koje osiguravaju dobru pčelinju pašu. Nadalje, njegove su košnice od prirodnog materijala, drveta, obojene ekološkim bojama koje se inače upotrebljavaju za bojenje dječjih igračaka. Košnice imaju antivarozne podnice kroz čiju mrežu propadaju varoe nakon liječenja eteričnim uljima i organskim kiselinama: mravljom, oksalnom, mliječnom i octenom, koje su dozvoljene za primjenu u ekološkoj pčelarskoj proizvodnji. U pripremnim godinama, prijelaznom razdoblju za ekološku proizvodnju najveći problem je – kako kaže Lovro Krnić - bio nedostatak ekološkog saća na našem tržištu. Satne osnove kod konvencionalnog pčelarenja, naime, sadrže određeni postotak lijekova koji nisu dozvoljeni u ekološkoj proizvodnji pa je prve deklarirane satne osnove morao nabavljati od ekoloških pčelara iz Njemačke. Sada je, međutim, i taj problem riješio, nabavio prešu kojom sam proizvodi satne osnove od vlastitog voska. Uz to je napravio i higijenske pojilice od preokrenutih staklenki kako bi voda za napajanje pčela bila potpuno čista. Higijena je na pčelinjaku, naime, od velikog značaja. U slučaju zaraze pčela bilo kojom bolešću u ekološkom pčelarenju ne smiju se upotrebljavati antibiotici niti drugi lijekovi koji nisu propisani za ekološku pčelarsku proizvodnju. I sam način vrcanja te postupanje s medom također je regulirano zakonom i propisima o ekološkoj proizvodnji. Stoga je obitelj Krnić napravila prostor za vrcanje meda i skladište s perivim zidovima i podom. Sve posude i oprema izađeni su od nehrđajućeg čelika (inoxa) kako bi se održavala potpuna čistoća. Takav med ima sve karakteristike vrhunskog ekološkog meda i ne sadrži nikakve kemijske primjese ili ostatke rezidua i teške metale. Sve to iziskuje više rada i veće izdatke nego rad u konvencionalnom pčelarenju. Ipak, pokazalo se da se i u ekološkom pčelarenju može ostvariti dobit ali uz uvjet da se med ne prodaje na veliko. Naime, obitelj Krnić, odnosno gospodin Lovro, supruga Pavica i sin Miroslav, proizvode sortni ekološki med svoga kraja ali i med obogaćen sokom cikle, sokom kupine, peludom, propolisom ili matičnom mliječi te mednu rakiju, pelud, propolis i druge pčelinje proizvode. Svoje ekološke proizvode pakiraju u lijepo ukrašene male bočice i plasiraju ih putem prodavaonica ekoloških proizvoda. Osim toga njihovi se proizvodi uključujući i figurice od voska i medenjake mogu naći na gotovo svim izložbama i prodajnim sajmovima u zemlji. Jedino se na taj način, plasmanom meda kroz gotove proizvode, kilogram meda može prodati po višoj cijeni te se i sa 40 košnica može ostvariti značajna dobit pa se trud ipak isplati - zaključio je ovaj izvanredni pčelar nakon što su stručni savjetnici obišli njegov pčelinjak i dobili odgovore na niz potanja o ekološkom pčelarenju i mogućnostima koje ono pruža našim pčelarima koji, eto, i nemaju velik broj košnica. Odsjek HZPSS-a Splitsko-dalmatinske županije, Bernard Bokšić, dipl. inž. agr., stručni savjetnik, Član pčelarske grupe HZPSS-a HZPSS-a Primorsko-goranske županije, Mirta Blažević, dipl. inž. agr., rukovoditelj Odsjeka Član pčelarske grupe HZPSS-a Unatoč pomoru pčela prodali sav med 2008-04-08 GRUBIŠNO POLJE - Grubišnopoljsko Pčelarsko društvo „Maslačak“ postoji od 1998. godine. Njegovih četrdesetak članova, većih ili manjih pčelara, ima 4500 pčelinjih zajednica koje u prosjeku godišnje doprinesu 20 tona meda. U prošloj godini društvo je radilo na edukaciji pčelara kako bi mogli postići bolju razinu proizvodnje i veći dohodak iz nje. 2007. godinu pčelari će pamtiti po tomu što su unatoč problematičnoj godini uspjeli prodati med, ali više od toga što su tijekom zime zabilježeni veliki gubici pčelinjih zajednica.-Prema podacima u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji oko 7000 zajedica je uginulo od ukupno 20 000. U našem području to iznosi između 30 i 40 posto. Štete su velike i to će biti jedna od značajnijih stvari po kojima ćemo pamtiti ovu godinu-kaže Tajnik društva Miroslav Kobra. Godinu su obilježili i posjeti sajmovima poput onih u Vinkovcima, Vukovaru i Đakovu. Ističući kako je važno poraditi na izradi katastra pčelinjih paša koji bi trebao uvesti više reda na tom polju posebice kada je u pitanju ulazak Europsku uniju, Kobra je rekao kako sposobnosti i znanje Hrvatskih pčelara nimalo ne zaostaju za europskim kolegama. S druge strane, pčelari u Hrvatskoj se suočavaju s velikom proizvodnjom no malim mogućnostima prodaje.-Između 5 i 6 tisuća tona meda godišnje se proizvede u Hrvatskoj a potrošnja je oko pola kilograma po stanovniku. Znači pola pojedemo a pola bi trebalo izvesti. No cijene meda na europskom su tržištu poprilično niske i stoga su niske i u nas-kaže Kobra. Kada su u pitanju buduće aktivnosti pčelara i udruge, ponovno je na prvom mjestu edukacija a rame uz rame stajat će joj i rješavanje problematike prodaje meda. M.P./ATILA. GAREŠNICA - Milan Pastuović (60), inženjer poljoprivrede, godinama se bavi pčelarstvom, no prvi ekološki pčelinjak pokrenuo je 2001. Njegovi se pčelinjaci nalaze u šumama Krnjača i Garjevica, u okolici Garešnice, a proizvodi med od šumskog bagrema i od samoniklog šumskog bilja, imaju znak ekoprozvoda i mogu se kupiti na specijaliziranim sajmovima i prodajnim izložbama, ali i na kućnom pragu. Može se preživjeti - Supruga i ja imamo 130 košnica, a solidno bismo živjeli kada bismo imali 400 košnica. No ohrabruje nas da ustrajemo to što s plasmanom meda nemamo problema, prodamo a i sve naplatimo - najviše preko Biovege i PIP-a, na specijaliziranim sajmovima, a ostalo na kućnom pragu - kaže Pastuović. Kako bi održali status ekološke proizvodnje imaju stalni nadzor Hrvatskih šuma, a mjerodavne ustanove nadziru proizvodnju svake godine. Pastuović dodaje kako nije lako doći do certifikata za ekološke proizvode, pri čemu hvali odnos županije, koja je puno pridonijela razvoju ekološke proizvodnje. To se posebice odnosi na plaćanje troškova nadzora i certifikacije, što u drugim županijama nije slučaj. Europa korak ispred Proizvođači poput Pastuovića tvrde kako se u domaćem turizmu malo koriste ekološki proizvodi na bazi meda. U Europi čak 15 posto stanovništva koristi ekološku hranu, kod nas u Hrvatskoj samo tri posto. Europljani sa sobom donose svoju ekološku hranu, zato što mi to u ponudi nemamo. Nismo zadovoljni ni s činjenicom da trgovci od prodaje meda uzimaju najveći dio kolača. Tako će i ostati sve dok se ne uvede izravni otkup od proizvođača meda, što bi bilo najbolje za proizvođače i potrošače ekološki prihvatljive hrane |
- 14:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Srpanj 2008 (5) Lipanj 2008 (12) Svibanj 2008 (13) Travanj 2008 (3) Veljača 2008 (3) Siječanj 2008 (10) Prosinac 2007 (5) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Vijesti
ČITAJTE ČASOPISE U KOJIMA SURAĐUJU ČLANOVI AGRO EKOLOŠKOG DRUŠTVA 1. Agroglas, dvotjednik za poljoprivredu 031 223282 2. Gospodarski list, dvotjednik za poljoprivredu 3. Ovčarstvo i kozarstvo, dvomjesečnik 4. Pčela, mjesečnik za pčelare 5. Holstein, časopis za uzgajivače holstein goveda 6. Moj pas, časopis za kinologiju 7. Lovački vjesnik, mjesečnik za lovstvo 8. Racing pigeon, njemački časopis za golubarstvo 9. Nova Zemlja, povremenik za poljoprivredu |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||