Agroglas poljoprivredni savjetnik
03.05.2008., subota
ŠTO JE EKO MED?
|
Eko med je med dobiven iz ekološkog pčelinjaka koji mora zadovoljavati prirodno - ekološke uvjete i zakonske regulative pčelarenja Eko pčelinjak mora biti smješten: - gdje nema puno konvencionalne poljoprivrede - gdje se zemljište i poljoprivredne kulture ne tretiraju kemijskim sredstvima - da je udaljen od konvencionalnog pčelinjaka (najmanje 2 km) - da u blizini nema tvorničkih i drugih postrojenja koja bi imala utjecaja na pčelinjak (najmanje 2 km) - da u blizini nije auto-cesta (najmanje 2 km) Smještaj pčela mora zadovoljavati slijedeće uvjete: - pčele moraju biti smještene u prirodnim košnicama - drvo, rogoz i dr. - košnice mogu biti obojene samo izvana ekološkom bojom - pčelinjak mora imati higijensku pojilicu - satne osnove moraju biti od eko voska - košnice moraju imati što manje metala, a ako se metal mora upotrijebiti bora biti inox Liječenje i čišćenje - liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje košnica i pribora ne smije se vršiti nikakvim kemijskim sredstvima - za liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje dozvoljeno je koristiti kiseline i to mravlju, oksalnu, mliječnu, octenu, limunsku, te alkohol i eterična ulja ZAŠTO EKO MED? - zato što je zdraviji za ljudski organizam - zato što je bez kemijskih primjesa - zato što nema primjesa teških metala - zato što u ljudskom organizmu neće stvarati neželjene posljedice Najveći problem ekološkog pčelara su seleći pčelari. Prema Pravilniku o ekološkom pčelaranju mora se zadovoljiti čitav niz uvjeta kako bi se pčelinjak mogao proglasiti ekološkim, a jedan od najvažnijih uvjeta je da u blizini nema konvencionalnog pčelinjaka. Nije problem zadovoljiti uvjet o udaljenosti od auto-ceste ili industrijskog postrojenja ili kemijski tretiranog poljopriovrednog nasada, ali kako se zaštiti od dolaska selećeg pčelinjaka. Pravilnikom o držanju pčela drugi pčelar se može naseliti već na 400 metara od ekološkog pčelara. Riješenje je u donošenju uredbe kojom bi MPŠVG zaštitilo ekološkog pčelara, odnosno propisalo veću udaljenost na koju se može naseliti seleći pčelinjak. Pravilnikom o ekološkom pčelarenju pčele se ne smiju prihranjivati sirupima i pogačama. Za uzimljavanje ekološki pčelar mora svojim pčelama ostaviti dostatne količine meda, i to naravno laganijeg meda (bagrem, livada). Na ovaj način se umanjuje prinos na ekološkom pčelinjaku od 20-30% u odnosu na konvencionalni, što posljedično znači da će i proizvod sa ekološkog pčelinjaka imati veću cijenu. Treba nešto reći i o cijeni ekološkog meda i pčelinjih proizvoda, cijena je viša u odnosu na konvencionalni med samo za oko samo 10-20%, a na nekim mjestima je čak ista, iako bi trebala biti veća za najmanje 50% uzmemo li u obzir uložena sredstva, vrijeme i trud koje je uložio ekološki pčelar u posao kojega obavlja. Uz to ekološki pčelar plaća nadzor pčelinjaka, plaća izdavanje potvrdnice, sav pribor i materijal za pčelarenje, vrcanje, punjenje, pakiranje mora zadovoljavati uvjete ekološke proizvodnje, te je kao takav i puno skuplji. Zbog plaćanja svih drugih dokumenata i papira koje ekološki pčelar mora imati u odnosu na konvencionalnog pčelara kojemu sva navedena dokumentacija ne treba. Na tržištu se ekološki med vrlo teško probija. Djelomično zato što je ekološki med skuplji za oko 10-20%, ali i zbog svijesti kupaca koji još uvijek u većini slučajeva neznaju što znači ekološki med. Ekološki pčelar može prodati samo onoliko koliko je proizveo, odnosno količinu za koju je dobio Rješenje MPŠVG. U Rješenju je navedeno o kojim vrstama proizvoda, količinama, vrstama pakiranja se radi. Nažalost na našim tržnicama imamo konvencionalne pčelare koji pčelare sa 20 košnica ali cijele godine prodaju med, moram se zapitati kako uspijevaju sa tako malo košnica proizvesti tako velike količine. Najznačajnije je to da je svaki pčelar u stanju tvrditi kako je baš njegov med zapravo "ekološki" iako za to nema nikakve argumente. Smatram da treba reći istinu: svaki med i drugi proizvodi od pčela i meda su zdravi, ljekoviti, međutim ekološki med u odnosu na konvencionalni garanitrano je proizveden na čistom ekološkom prostoru, na način koji je reguliran zakonom, pčele nisu tretirane kemijskim lijekovima tako da ne sadrži u sebi antibiotike, pesticide, teške metale i ostale štetne primjese. Ekološki proizvod mora imati potvrdu da zadovoljava uvjete ekološke proizvodnje u što se svatko tko želi može uvjeriti. Ovom prilikom bih predložio i udruzi potrošača da umjesto analize peludnih zrnaca u medu traži analizu štetnih kemijskih primjesa i teških metala, jer će ionako svi pčelari analizu peludnih zrnaca u dogledno vrijeme morati imati bili oni ekološki ili konvencionalni. Ekološki pčelar je na udaru svih mogućih kontrola, Državnog inspektorata, veterinarske, zdravstvene i tržišne inspekcije, i ekološke inspekcije MPŠVG, što sam i sam iskusio u posljednje 2 godine. Nerjetko se događa da sve navedene inspekcije i kontrole uredno obilaze ekološkog pčelara jer imaju što kontrolirati, od dokumentacije do deklaracije na proizvodu. Istovremeno kontrole "preskaču" konvencionalne pčelare koji čak nemaju niti etiketu na svome proizvodu. Osobno sam takav slučaj doživio na jednoj većoj manifestaciji. Ono što smeta ekološke pčelare je krajnje nesavjesno ponašanje pojedinih konvencionalnih pčelara. Nije rijetka pojava da se med prodaje, bilo na kućnom pragu ili na javnim manifestacijama bez deklaracije i naljepnice o proizvođaču i porijeklu, u neadekvatnoj ambalaži od drugih proizvoda (u čemu prednjače kiseli krastavci). Nažalost ima i pčelara koji nekažnjeno zloupotrebljavaju znak "Ekološki proizvod Hrvatske", a ima i ekoloških pčelara koji prodaju ovogodišnji med sa znakom "Ekološki proizvod Hrvatske" koji su dobili ranijih godina. Također se prodaje i ekološki med za koji je pčelar ishodio samo potvrdnicu, a nije dobio Rješenje MPŠVG. Medu se dodaju razni kemijski pripravci kao na primjer cedevita ili drugi dodaci sa bijelim šećerom. Bez obzira daje li se pčelama ili se dodaju izravno u med, med s drugim kemijskim supstancama ne samo da nije ljekovit već je štetan za ljude, a posebno je štetan za bolesnike. Treba znati da se med ne može popraviti, može se samo pokvariti. Ovakvim radnjama nesavjesnih pčelara kod kupaca se stvara vrlo loša slika. Na taj način se nanosi velika šteta kako potencijalnim kupcima tako i samim pčelarima. Neki od ovih problema mogli bi se riješiti stručnijim i savjesnijim radom inspekcija i kontrola. Ali dok ne naraste svijest pčelara i svih onih koji proizvode i bave se na bilo koji način sa medom i drugim pčelinjim proizvodima, pa čak i samim kupcima neće doći do bitnijih pomaka. Ekološki pčelari svoj med prodaju uglavnom na manifestacijama zdrave hrane, koje se održavaju između ostalog i pod pokroviteljstvom MPŠVG ili drugih institucija. Bilo bi dobro da se na tim manifestacijama odvoje posebno ekološki proizvodi, a posebno ostali proizvodi, kako bi kupci imali jasnu sliku o tome što im se nudi i šta kupuju. Još bi bilo bolje kada bi se mogle organizirati samo ekološko izložbene prodaje. Nažalost troškovi za nastup na ovakovim manifestacijama ekološki proizvođači snose sami. Manje bi bilo problema oko prodaje ekološkog meda kada bi kod nas postojale manje trgovine koje bi isključivo vršile prodaju ekoloških proizvoda, a kada bi one za svoju djelatnost imale potporu MPŠVG. Plasman proizvoda mogao bi se ostvariti i na način da se ekološki proizvođači organiziraju u interesne zadruge zašto postoji zakonska mogućnost, međutim problem je u tome što je zakon OPG-u ograničio proizvodnju (1.000 kg meda godišnje) te je investicijski nemoguće organizirati zadružnu prodaju. Nažalost i samo okupljanje ekoloških proizvođača predstavlja veliki trošak, naime u Hrvatskoj postoji nekoliko ekoloških pčelara u nekoliko različitih županija Ekološko pčelarenje od odluke do prodaje (3.dio) Što sve treba da bi se neka pčelarska proizvodnja mogla nazvati ekološkom i što sve treba kako bi med i drugi proizvodi mogli biti ekološki i kao takvi biti stavljeni u promet, koju sve dokumentaciju treba ishoditi prikazano je u slijedećoj tablici. Naziv dokumenta (isprave) Tko ga izdaje Kada se mora ishoditi Koliko vrijedi Vrsta i iznos troškova ishođenja Dokumenat o upisu u Upisnik OPG županija pri upisu 5 godina taksa Dokumenat o upisu u Ekološki upisnik MPŠVG pri upisu 5 godina taksa Nalaz pčela na nozemozu Veterinarski fakultet Zagreb Heinzlova 55 svake godine u siječnju ili veljači jednu sezonu (godinu) do sada besplatno Analitičko izvješće za med - za svaku vrstu (sanitarna ispravnost, bakterije, virusi, gljivice) izdaje Hrvatski veterinarski institut Savska 143 nakon vrcanja jednu sezonu (godinu) 290 kuna po vrsti meda i troškovi prijevoza (slanja) Zapisnik i izvješća Nadzorne stanice Nadzorna stanica Prva ekološka zadrugaKuraltova 8 Zagreb prvi nadzor pri najvećem unosudrugi nadzor nakon vrcanja jednu sezonu (godinu) oko 1.800 kn za oko 40 košnica na udaljenosti do 100 km od nadzorne stanice Potvrdnicu - garanciju da je med ekološki BIOP-a Osijek Đakovština 2 nakon vrcanja jednu sezonu (godinu) oko 800 kn za do 1.000 kg meda Dokumenat sa brojem Veterinarskog objekta - puniona ekološkog meda MPŠVG - Veterinarska uprava po potrebi 5 godina oko 4.500 kn takse i troškovi komisije Izvješće o analizi meda na peludna zrnca za svaku vrstu Zavod za javno zdravstvo prije stavljanja u promet jednu sezonu (godinu) oko 900 kn za monoflorni med (jedna vrsta) Rješenje o pravu na korištenje znaka Ekološki proizvod Hrvatske za svaku vrstu meda, pakovanje, kilograme, komade MPŠVG nakon ishođenja svih gore navedenih dokumenata jednu sezonu (godinu) taksa Sanitarna knjižica - produženje (posebno za svaku osobu) ovlaštena zdravstvena ustanova prije izlaganja ili prodaje svakih 6 mjeseci oko 300 kn izdavanje i oko 180 kn produženje Iskaznica OPG županija prilikom registarcije OPG stalna taksa Putovnica za prijevoz meda HV-1-3A lokalni veterinar prije svakog prijevoza za vrijeme trajanja prijevoza 180 kn za do 50 kg meda Veterinarsko - zdravstvena suglasnost za mjesto gdje se želi med prodavati Županijski veterinarski ured - Veterinarska inspekcija prije svakog izlaganja ili prodaje za vrijeme izlaganja ili prodaje taksa 50 kn Smatram da jedan ozbiljni pčelar ne može imati istovremeno ekološki i konvencionalni pčelinjak, zbog slijedećih razloga: - pčelinjaci ne smiju biti zajedno jedan pored drugoga, moraju biti odvojeni jedan od drugoga što određuje Nadzorna stanica - pčelar ne smije miješati niti manipulirati iz jednog u drugi pčelinjak, sa rojevima, pčelama, okvirirma, satnim osnovama, praznim i punim saćem, košnicama, alatom, priborom, što je određeno Zakonom o ekološkoj proizvodnji - pčelarstvo. - ne smije se vrcati niti vršiti bilo kakva manipulacija ekološkog i konvencionalnog meda u istomprostoru što znači da bu pčelar morao imati odvojenu prostoriju za vrcanje meda, vrcaljke, priborý - zajedno se ne smije puniti niti skladištiti konvencionalni i ekološki med što znači da bi pčelar morao imati dvije punione i dva skladišta. Iz svega navedenog vidljivo je da se pčelar treba odlučiti za jedno - ekološko ili konvencionalno, jer će i najbolji i najsavjesniji pčelar nešto pomiješati. Na kraju recimo i nešto o dobrim stranama ekološkog pčelarenja. Radost i zadovoljstvo ekološkog pčelara da proizvodi med i druge pčelinje proizvode bez antibiotika, teških metala i drugih šetnih primjesa, te da može kupcima ponuditi nešto bolje, zdravije, novije što je u razvijenim zemljama Europe već u velikoj mjeri prihvaćeno. Za kvalitetu i ćistoću svojih proizvoda ekološki pčelar ne mora brinuti, jer nakon svih kontrola i analiza njegov prozvod je siguran i zdrav za upotrebu. I ono što je najvažnije ekološki pčelar mora svoje proizvode deklarirati i takove staviti u promet, a svakome svome kupcu može osobno pokazati svu dokumentaciju iz koje je vidljivo što je zapakirano. Neke županije i općine su prepoznale prednosti ekološke poljoprivredne proizvodnje te podmiruju troškove ekološkom poljoprivrednom proizvođaču. Tako se pomaže u plaćanju troškova ekološkog nadzora, izdavanja potvrdnice, te se osiguravaju poticajna sredstva u dvostrukom iznosu u odnosu na konvencionalno pčelarenje. Grad Karlovac i Karlovačka županija čak i sufinanciraju ekološku poljoprivrednu proizvodnju u plaćanju troškova nadzora, izdavanju potvrdnice. Na taj način sudjeluju i Bjelovarsko-Bilogorska županija i Zagrebačka županija. Hrvatske šume, koje su također nadležne za ekološki nadzor, su na ekološkom sajmu u Čakovcu podmirile svojim ekološkim pčelarima troškove prodajnog mjesta. Suradnja sa Turističkim zajednicama je kaođer za svaku pohvalu, jer upravo ekološki med može postati za turizam vrlo važan turistički proizvod, što je prepoznao Turistički ured u Karlovcu www.pcelarstvo.hr Eko / bio pčelinjak Subota, 12 Lipanj 2004 Sadržaj Eko / bio pčelinjak Popis nadzornih stanica Stranica 1 od 2Prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize. Na eko pčelinjaku zabranjeno je davati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost da će se u medu i vosku naći njihove rezidue. U svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina koje su i inače sastavni dio meda. Ekološki pčelinjak Damir Ban u izgradnji Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih povrąina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. Pčelinje saće koje se upotrebljavaju u eko pčelarstvu također moraju upotrebljavati ekološke satne osnove koje moraju imati potvrdu Ministarstva. Punione meda i proizvoda također bi trebale imati eko certifikat. Sve to kod eko pčelarstva stvara velik dodatni trošak što se nažalost osjeti i u konačnoj cijeni meda, ali zato potrošač može biti siguran da kupnjom takvog meda dobiva samo ono najbolje iz pčelinje košnice, a ta činjenica u pozadinu stavlja nešto veću cijenu eko meda.Problemi u Hrvatskoj nastaju zbog nedostatka pripadajućih eko satnih osnova, nedorečenog odnosno zakona o prodaji pčelinjih proizvoda odnosno zabrane prodaje meda pčelarima iznad 1.000,00kg. a do te količine pčelari smiju prodati med samo u vlastitoj trgovini što je totalno neosnovano i prilagođeno industrijskom lobiju koji vlada ovom specifičnom granom pčelarstva. Čak ni činjenica da ne postoje specijalizirane punionice eko meda u RH taj zakon nije stavila izvan upotrebe? Čemu takvi zakoni kad znamo da prije prodaje med prolazi rigorozne kontrole? Može li tona meda koja se prodaje u prostoriama pčelara biti drugačija od ostatka proizvodnje koju je pčelar prisiljen prodati punionicama? U travnju kao i u svim daljnim mjesecima pčelarske sezone nastavljamo održavanjem postavljenih higjenskih pojilica u pčelinjaku. Ne zaboravimo voda mora biti prisutna u pčelinjaku tijekom cijele sezone. Ukoliko zbog lošeg vremena nema većeg unosa u travnju nastavljamo sa prihranom pčelinjih zajednica bilo pogačama bilo sirupom. Najbolja je kombinacija i jednog i drugog. Ukoliko smo na vrijeme postavili higjenske pojilice pčele su već odavno navikle na stalan izvor čiste vode i počinju redovitim posjećivanjem pojilica. Primjetimo li da pčele ne posjećuju pojilice u jednu ili dvije staklenke možemo dodati malo razrijeđenog meda ili šećernog sirupa koji smo pripremili za stimulativnu prihranu. Možemo također pomiješati vodu sa malo soka (sirupa ili gotovog gaziranog). To će privući pčele vodarice koje će kasnije stalno posjećivati pojilice. U mjesecu travnju treba obavezno postaviti "lovce/mamke" za stršljene i ose jer će ti "posjetioci" pčelinjaka također posjetiti slatku umjetnu pašu. Ukoliko iz nekih razloga nismo sada je vrijeme za detaljan pregled svih pčelinjih zajednica koji vršimo za mirnog vremena na temperaturi iznad 15°C ne ispod i ne po vjetrovitom vremenu. Sam pregled vršimo brzo i bez prevelikog otresanja i uznemiravanja pčela i same zajednice. Maticu nema potrebe tražiti već je dovoljno utvrditi njeno prisustvo pregledom postojećeg legla. Sama legla ukoliko nisu dobro raspoređena premještamo na sredinu košnice gdje će pčele lakše održavati potrebnu temperaturu, a time smo dobili i daljnji prostor za daljnje zaljeganje matice. Razdvajanje legla nije preporučljivo gotovo nikad, a pogotovo ne sada kad su noćne temperature često u odnosu na dnevne puno niže. Zajednicama koje smo uspjeli prezimiti na jednom nastavku dodajemo drugi, dok onima koje smo uzimili na dva premještanjem gornjeg i donjeg nastavka uz rotaciju gornjeg nastavka (dio koji je bio okrenut prema letu okrećemo tako da bude okrenut prema zadnjem dijelu košnice). Pčelama to stvara dodatan privid unosa jer će premještati zalihe meda pa će time i sama matica intezivnije polagati jajašca. Travanj je mjesec kada se kod proizvođača matica određuju pčelinja društva iz kojih će odabrati najbolje zajednice i odrediti ih za daljnji uzgoj. O toj temi nećemo pisati jer je uzgoj matica izdvojeno pogavlje pčelarstva, a načina uzgoja matica za vlastite potrebe ima kako kod nas tako i u svijetu koliko i pčelara. Težnja i orijentacija svakog pčelara trebala bi se odnositi isključivo na poslove za koje smo se opredjelili. Time se ostvaruju veći i kvalitetniji prinosi, a vremenski nikad nećemo biti u "škripcu". Krajem travnja obično je vrijeme za prvu jaču pčelinju pašu kada cvijeta uljana repica. Do tada na voćnoj paši trebali bi već izjednačiti jačinu svih pčelinjih zajednica u pčelinjaku. Travanjski poslovi u pčelinjaku: · Higjenske pojilice koje smo postavili treba redovito održavati / čistiti / mijenjati vodu · Obavezno izvršiti detaljan pregled pčelinjih društava ako već nismo do sada pregledali zbog lošeg vremena · Potrebno je pratiti stanje i razvoj pčelinjih zajednica da bi pravovremeno mogli izvršiti proširenje legla · Poklopljen med treba otklopiti kako bi oslobodili prostor matici i napravili prividan unos meda · Oduzimamo višak cvjetne peludi i spremamo ga kao rezervu · Počinjemo postavljati skupljače cvjetne peludiU slučaju da dođe do prekida paše zbog lošeg vrenmena vršimo stimulativno prihranjivanjeVoćnu pašu koristimo za izgradnju novih saća dodavanjem satnih osnova · Sva preostala slabija društva pripajamo jačim ili ih odvajamo u pripremljene nukleuse · Kao preventivnu borbu protiv varroe dodavanjem okvira građevnjaka Kontroliramo zdravstveno stanje pčela i po potrebi poduzimamo odgovarajuće mjere · Uređenje / čišćenje okoliša pčelinjaka i sadnja biljaka Duhaček DUHAČEK 044/679-688 www.eko-med.com/ Eko Pčelarstvo Duhaček Jedan od najvećih prizvođača eko-meda u Hrvatskoj Mnogi se pitaju u čemu je razlika običnog i ekološkog meda, te zašto je eko med toliko skuplji (na EU tržištu oko 10 eura/kg). RAZLIKA IZMEĐU KONVENCIONALNOG I EKOLOŠKOG PČELINJAKA I TAKO PROIZVEDENOG MEDA Da bi se objasnila ta razlika mora se poznavati zakon o ekološkom pčelarenju ( NN 12/01.). Ekološki pčelinjak mora biti pod stalnom kontrolom nadzorne stanice. Prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize. Na eko pčelinjaku zabranjeno je davati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost da će se u medu i vosku naći njihove rezidue. U svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina koje su i inače sastavni dio meda. Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih površina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. To kod eko pčelarenja stvara velik dodatni trošak što se nažalost osjeti i u konačnoj cijeni meda, ali zato potrošač može biti siguran da kupnjom takvog meda dobiva ono najbolje od prirode. KORACI DO EKOMARKICE ZA MED 1. KORAK ZAKONSKI PROPISI Upoznavanje s načelima ekološke poljoprivredne proizvodnje, "Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda" (NN 12/01.) i pripadajućim podzakonskim propisima. 2. KORAK PRVI STRUČNI NADZOR Pčelar-proizvođač ekoloških proizvoda prijavljuje se jednoj od ovlaštenih nadzornih stanica (Pravilnih o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji, NN 13/02. ) Prvi stručni nadzor obavlja nadzorna stanica na osnovi prijave proizvođača. 3. KORAK UPISNIK PROIZVOĐAČA Pčelar proizvođač ekoloških proizvoda podnosi zahtjev i zapisnik nadzorne stanice za ekološku proizvodnju o obavljenom prvom stručnom nadzoru Ministarstvu poljuprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva za upis u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljuprivrednih i prehrambenih proizvoda. Uz zahtjev za upis u Upisnik prilažu se sljedeći prilozi: 1. rješenje o upisu u registar za pravnu osobu, obrtnica ili uvjerenje nadležnog ureda državne uprave da je poljoprivredni proizvođač 2. izvadak iz zemljišne knjige i/ili ugovor o dugoročnom korištenju zemljišta (najmanje 5 godina) kao dokaz o vlasništvu odnosno pravu korištenja zemljišta 3. katastarski plan s točno određenim česticama koje pripadaju proizvodnoj jedinici i njihovim površinama 4. popis i veličinu gospodarskih objekata, poljoprivredne mehanizacije i drugih strojeva za ekološku proizvodnju 5. potvrdu pravne osobe ili izjavu proizvođača da je upoznat s propisima i pravilima ekološke proizvodnje kao oblikom posebnog povjerenja između proizvođača i potrošača 6. ako jedinica za ekološku proizvodnju ima voditelja proizvodnje, dokaz o poslovnom odnosu sa voditeljem proizvodnje 7. zapisnik nadzorne stanice za ekološku proizvodnju o obavljenom prvom stručnom nadzoru 8. državni biljeg u iznosu 70,00 kuna 4. KORAK STRUČNI NADZOR Ekološka proizvodnja u pčelarstvu podliježe stručnom nadzoru u svim dijelovima proizvodnje prema Pravilniku o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda, NN 12/01. Prema pravilniku o preradi u ekološkoj proizvodnji , NN 13/02., u preradi ekoloških proizvoda namijenjenoj ljudskoj i životinjskoj ishrani upotrebljavaju se pomoćne tvari i ostali proizvodi nepoljoprivrednog podrijetla te proizvodi poljoprivrednog podrijetla koji nisu ekološki proizvedeni, a obuhvaćaju sastojke, aditive i pomoćne tvari koje je dopušteno rabiti u preradi namirnica, osim za vino, a sastoje se od jednog ili više sastojaka biljnog podrijetla i primjenjuju se sukladno važećim propisima o proizvodnji namirnica. Ekološki proizvod mora biti propisno označen da se ne bi pomiješao ili zamijenio s drugim (konvencionalnim) proizvodom. Pakiranje, rukovanje i skladištenje ekoloških proizvoda provodi se vremenski i prostorno odvojeno od drugih proizvoda (Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji, NN 13/02.) Proizvođač je dužan voditi zapise o proizvodnji (knjiga pčelinjaka, dnevnik pčelarske proizvodnje) i knjigovodstvo temeljeno na upisima i/ili potvrdama na osnovi kojih je nadzornoj stanici moguća provjera podrijetla, vrste i količine svih kupljenih i upotrebljenih materijala i njihovo korištenje. Nakon svakog obavljenog stručnog nadzora nadzorna stanica mora dostaviti izvješće Ministarstvu i pravnoj osobi za provedbu postupaka potvrđivanja. 5. KORAK IZDAVANJE POTVRDNICE Nakon provedenog obvezatnog stručnog nadzora nad ekološkom proizvodnjom sukladno odredbama Pravilnika o provođenju stručnog nadzora nad ekološkom proizvodnjom i izdanog zapisnika o obavljenom stručnom nadzoru, pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja izdaje potvrdnicu. Potvrdnica sadrži: -naziv pravne osobe koja je izdaje, broj rješenja o ovlašćivanju i njezin zaštićeni znak -jedinstveni broj potvrdnice -naziv proizvodne jedinice za ekološku proizvodnju i broj rješenja o upisu u Upisnik -naziv proizvoda i količina za koju se izdaje -naziv propisa temeljem kojeg se izdaje -razdoblje za koje se izdaje i proizvodna godina -mjesto i datum izdavanja -pečat i potpis odgovorne osobe Postupak potvrđivanja sukladnosti temelji se na zapisnicima o obavljenom stručnom nadzoru nadzornih stanica i pripadajućoj dokumentaciji ispitnog laboratorija. Ovlašteni ispitni laboratorij jest "Croatiakontrola", Preradovićeva 31a, Zagreb. 6. KORAK ZNAK EKOPROIZVOD Postupak za dobivanje znaka "ekoproizvod" pokreće se podnošenjem pismenog zahtjeva za dodjelu znaka koji proizvođač podnosi Ministarstvu (Pravilnik o postupku i uvjetima za stjecanje znaka ekološkog proizvoda, NN 13/02.) Zahtjev mora sadržavati: -ime/naziv i adresu proizvođača -upisni broj iz pripadajućeg Upisnika -naziv proizvoda za koji se traži dodjela znaka "ekoproizvoda" -potvrdnicu izdanu od ovlaštene prevne osobe za provedbu postupka potvrđivanja -ukupnu količinu proizvoda i/ili broj proizvoda za tržište -broj i veličinu pakovina -izgled naljepnice Radno tijelo, imenovano od ministra, utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje znaka "ekoproizvoda", koji se dodjeljuje za jednu proizvodnu godinu i donosi rješenje o pravu njegove uporabe. POPIS NADZORNIH STANICA ZA OBAVLJANJE STRUČNOG NADZORA NAD EKOLOŠKOM PROIZVODNJOM 1. »AGRIBIOCERT«, zadruga za obavljanje stručnog nadzora i ugovornu kontrolu robe, Veli dvor 11, 51 513 Omišalj 2. »ZAVOD ZA ISPITIVANJE KVALITETE ROBE« d.d., Ljudevita Gaja 17/III, 10 000 Zagreb 3. »BIOTECHNICON«, poduzetnički centar d.o.o., Hrvatskih iseljenika 30, 21 000 Split 4. »HRVATSKE ŠUME« d.o.o. Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2, 10 000 Zagreb 5. »PRVA EKOLOŠKA ZADRUGA«, Zagreb, Kuraltova 8 6. »BIOINSPEKT« d.o.o., Đakovština 2, 31 000 Osijek. Pčelarska radionica u Karlovcu Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu pod vodstvom moderatora mr. sc. Marije Ševar, načelnice Odjela za ekološku proizvodnju, upriličio je 14. i 15. lipnja 2007. radionicu za pčelarsku grupu stručnih savjetnika iz pojedinih županijskih odsjeka HZPSS-a. U sklopu ove radionice održana su četiri predavanja, demonstriran je rad uređaja za određivanje vlage u medu kao i obilazak ekološkog pčelara Lovre Krnića u Ilovcu Ozaljskom (Karlovačka županija). Pčelarska proizvodnja je jedna od rijetkih poljoprivrednih proizvodnji koja premašuje potrebe hrvatskog tržišta i ostvaruje izvoz. Oko 10.000 pčelara, s nešto manje od 200.000 proizvodnih košnica, proizvede prema procjenama od 2500 do 4500 t meda godišnje, a nemjerljiva je korist pčela i u oprašivanju biljaka. Približavanje EU postavlja nove uvjete proizvodnje i gospodarenja poljoprivrednim resursima. Cijena „bezimenog meda“ na tržištu EU je 1,3 EUR-a, dok med s geografskim podrijetlom postiže trostruko veću cijenu. Problemi u nas su slijedeći: · još uvijek nije napravljen katastar pčelinjih paša, · još ne postoji titular vlasništva pčelinjih paša, · još nitko ne upravlja niti gospodari pčelinjim pašama, · hrvatski med na domaćem i svjetskom tržištu nema svoje ime i prezime, niti zemljopisno podrijetlo. Ovo je samo maleni dio problema, od dugog niza, koji opterećuju hrvatsko pčelarstvo. Upravo zato se u Karlovcu 14. i 15. lipnja 2007. sastala pčelarska grupa stručnih savjetnika pojedinih županijskih Odsjeka HZPSS-a, na čelu s mr. sc. Marijom Ševar. Prvog dana članovi pčelarske grupe (12) su poslušali četiri predavanja, a demonstriran je i rad uređaja za određivanje vlage u medu tj. refraktometra za med. 1. Pojam i definiciju Katastra pčelinjih paša dao je dr. sc. Nikola Kezić, redovan profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Katastar pčelinjih paša trebao bi biti sličan gospodarskoj osnovi, a u sebi treba sadržavati: · popis mogućih paša i kapacitete, · organizirani raspored pčelinjaka, · osiguranu i kontinuiranu kakvoću paše, · marketing oprašivanja, · intervencije i nadzor. S toga se za početak izrade katastra preporuča da pčelarske udruge zajedno sa Hrvatskim zavodom za poljoprivrednu savjetodavnu službu, započnu sa ucrtavanjem stacionarnih i selećih pčelinjaka u zemljopisne karte. 2. O provedbi Uzgojnog programa u pčelarstvu govorila je dr. sc. Maja Dražić, pomoćnica ravnatelja Stočarskog centra. Posebno je istaknuto da je selekcija pčela započela pronalaskom pokretnog saća, 1851. godine. U Hrvatskoj je dopušteno držanje samo sive pčele (Apis mellifera carnica), jer se samo tako može očuvati njezina sortna čistoća i njezina iznimno visoka kvaliteta, priznat u cijelom svijetu. Ciljevi uzgojnog programa su: · povećanje proizvodnje, · smanjenje agresivnosti, · smanjenje rojidbenog nagona, · povećanje tolerantnosti na bolesti (varoa, vapneno leglo i nozemmoza). S toga je izrađen poseban sustav stalne kontrole kvalitete proizvedenih matica, a uzgajivači matica moraju biti educirani i s završenom pčelarskom školom, a pod stalnim veterinarskim nadzorom. 3. Kako bi med dobio zemljopisno podrijetlo, tj. „ime i prezime“, kao i koje se predradnje moraju napraviti pojasnio je dr. sc. Dragan Bubalo, docent Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Prije svega to su: · prirodni uvjeti proizvodnih područja (geografski, klima,pedološki) · floristički resursi, · peludna analiza meda, · fizikalno-kemijske analize mada, · ekonomska i marketinška analiza. Sve navedeno treba pratiti najmanje tri godine. Pred pčelarsku grupu postavljen je zadatak da afirmira i organizira pčelarske udruge kako bi se do ulaska Hrvatske u EU pčelari mogli kvalitetno organizirati, pripremiti i napraviti potrebne predradnje, a proizvedeni med prodati. Treba osigurati uvjete za prodaju meda kako na tržištu EU tako i na svjetskom tržištu i to po cijenama koje su srazmjerne kvaliteti meda, što nije moguće bez povezanosti pčelara i još bolje organizacije. 4. O elektroničnom sustavu praćenja rada pčela u košnici „Apismarin“ govorio je inž. Marin Fucijaš koji je osmislio „software“ koji snima i bilježi niz parametara u košnici, te bežičnim putem, preko interneta i mobitela dojavljuje stanje i zbivanja u košnici. Sustav ima mogućnost da usporedbe stanja i aktivnosti pčela, matica i trutova u košnici. Usporedbom ranije snimljenih zvukova i kretanja radilica kod normalnih stanja s aktivnosti snimljenih u danom momentu, program može dojaviti pčelaru kada je došlo do kritične promjene stanja u košnici. Putem ovog uređaja se neprekidno prate izmjeri relativne vlage i temperature u košnici, ulazak i izlazak pčela te masa košnice. Na osnovu ovih parametara može se ocijeniti jačina društva, unos nektara, stanje pčelinjeg društva kao i niz drugih događanja u košnici. Može se točno odrediti trenutak izlaska mlade matice, početak rojevnog nagona. Ispituje se mogućnost određivanja invadiranosti pčelinjih zajednica varoom. Snimanjem karakterističnih zvukova matice pasmine Apis meliffera carnica i varoe, utvrđeno je da varoa proizvodi zvuk vrlo sličan zvuku koji proizvodi matica, te na taj način obmanjuje pčele i prikriva svoje prisutnost u košnici. Gospodin Fucijaš je ovu pojavu nazvao akustičnom mimikrijom. Ova tehnologija će sigurno olakšati rad pčelara u bliskoj budućnosti, jer će se izbjeći nepotrebno otvaranje i uznemiravanje društava, a ujedno pojeftiniti proizvodnja i postići veća sigurnost pčelarenja. Gospodin Fucijaš je dao do znanja članovima pčelarske grupe HZPSS-a da višegodišnji rad i razvoj ovog polivalentnog sustava nije do sada financijski potpomognut, premda je jedinstven u svijetu, mada je putem predavanja i objave u medijima bio obznanjen. Iz navedenog razloga autor o daljnjem razvoju sustava ne namjerava upoznavati javnost, pa je predavanje u Karlovcu ujedno i posljednje za stručnu i širu javnost. 5. U HZPSS-u je u tijeku nabava uređaja za određivanje vlage u medu, refraktometra za med, za članove pčelarske grupe. Kako će savjetnici ubrzo dobiti spomenute uređaje, demonstriran je rad refraktrometra, tj. mjerena je vlaga u nekoliko uzoraka meda. S pomoću refraktometra za određivanje vlage u medu savjetnici će na terenu određivati vrijeme početka vrcanja. U sklopu ove radionice, drugog je dana organiziran obilazak ekološkog pčelara Lovre Krnića čiji je pčelinjak smješten u Ilovcu Ozaljskom. Ekološki pčelinjak Lovre Krnića, broji 40 proizvodnih košnica i zaista je primjeran. Naime, OPG Lovre Krnića jedno je od za sada rijetkih pčelarskih gospodarstava koje se bavi ekološkom proizvodnjom meda i ostalih pčelinjih proizvoda i koje je pokazalo da je i ova proizvodnja isplativa unatoč dosta rigoroznim propisima i većim troškovima ekološke proizvodnje u usporedbi s troškovima u konvencionalne pčelarske proizvodnje. Tako propisi nalažu da ekološki pčelinjak bude smješten na terenu udaljenom od tvorničkih i drugih postrojenja koje zagađuju okoliš kao i od poljoprivrednih površina na kojima se odvija konvencionalna proizvodnja u kojoj se upotrebljavaju pesticidi i ostala kemijska sredstva s kojima bi pčele na bilo koji način mogle doći u dodir. Ovaj je uvjet Lovro Krnić bez poteškoća zadovoljio jer se njegov pčelinjak u Ilovcu Ozaljskom nalazi pored šume i livada koje se ničim ne tretiraju i koje osiguravaju dobru pčelinju pašu. Nadalje, njegove su košnice od prirodnog materijala, drveta, obojene ekološkim bojama koje se inače upotrebljavaju za bojenje dječjih igračaka. Košnice imaju antivarozne podnice kroz čiju mrežu propadaju varoe nakon liječenja eteričnim uljima i organskim kiselinama: mravljom, oksalnom, mliječnom i octenom, koje su dozvoljene za primjenu u ekološkoj pčelarskoj proizvodnji. U pripremnim godinama, prijelaznom razdoblju za ekološku proizvodnju najveći problem je – kako kaže Lovro Krnić - bio nedostatak ekološkog saća na našem tržištu. Satne osnove kod konvencionalnog pčelarenja, naime, sadrže određeni postotak lijekova koji nisu dozvoljeni u ekološkoj proizvodnji pa je prve deklarirane satne osnove morao nabavljati od ekoloških pčelara iz Njemačke. Sada je, međutim, i taj problem riješio, nabavio prešu kojom sam proizvodi satne osnove od vlastitog voska. Uz to je napravio i higijenske pojilice od preokrenutih staklenki kako bi voda za napajanje pčela bila potpuno čista. Higijena je na pčelinjaku, naime, od velikog značaja. U slučaju zaraze pčela bilo kojom bolešću u ekološkom pčelarenju ne smiju se upotrebljavati antibiotici niti drugi lijekovi koji nisu propisani za ekološku pčelarsku proizvodnju. I sam način vrcanja te postupanje s medom također je regulirano zakonom i propisima o ekološkoj proizvodnji. Stoga je obitelj Krnić napravila prostor za vrcanje meda i skladište s perivim zidovima i podom. Sve posude i oprema izađeni su od nehrđajućeg čelika (inoxa) kako bi se održavala potpuna čistoća. Takav med ima sve karakteristike vrhunskog ekološkog meda i ne sadrži nikakve kemijske primjese ili ostatke rezidua i teške metale. Sve to iziskuje više rada i veće izdatke nego rad u konvencionalnom pčelarenju. Ipak, pokazalo se da se i u ekološkom pčelarenju može ostvariti dobit ali uz uvjet da se med ne prodaje na veliko. Naime, obitelj Krnić, odnosno gospodin Lovro, supruga Pavica i sin Miroslav, proizvode sortni ekološki med svoga kraja ali i med obogaćen sokom cikle, sokom kupine, peludom, propolisom ili matičnom mliječi te mednu rakiju, pelud, propolis i druge pčelinje proizvode. Svoje ekološke proizvode pakiraju u lijepo ukrašene male bočice i plasiraju ih putem prodavaonica ekoloških proizvoda. Osim toga njihovi se proizvodi uključujući i figurice od voska i medenjake mogu naći na gotovo svim izložbama i prodajnim sajmovima u zemlji. Jedino se na taj način, plasmanom meda kroz gotove proizvode, kilogram meda može prodati po višoj cijeni te se i sa 40 košnica može ostvariti značajna dobit pa se trud ipak isplati - zaključio je ovaj izvanredni pčelar nakon što su stručni savjetnici obišli njegov pčelinjak i dobili odgovore na niz potanja o ekološkom pčelarenju i mogućnostima koje ono pruža našim pčelarima koji, eto, i nemaju velik broj košnica. Odsjek HZPSS-a Splitsko-dalmatinske županije, Bernard Bokšić, dipl. inž. agr., stručni savjetnik, Član pčelarske grupe HZPSS-a HZPSS-a Primorsko-goranske županije, Mirta Blažević, dipl. inž. agr., rukovoditelj Odsjeka Član pčelarske grupe HZPSS-a Unatoč pomoru pčela prodali sav med 2008-04-08 GRUBIŠNO POLJE - Grubišnopoljsko Pčelarsko društvo „Maslačak“ postoji od 1998. godine. Njegovih četrdesetak članova, većih ili manjih pčelara, ima 4500 pčelinjih zajednica koje u prosjeku godišnje doprinesu 20 tona meda. U prošloj godini društvo je radilo na edukaciji pčelara kako bi mogli postići bolju razinu proizvodnje i veći dohodak iz nje. 2007. godinu pčelari će pamtiti po tomu što su unatoč problematičnoj godini uspjeli prodati med, ali više od toga što su tijekom zime zabilježeni veliki gubici pčelinjih zajednica.-Prema podacima u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji oko 7000 zajedica je uginulo od ukupno 20 000. U našem području to iznosi između 30 i 40 posto. Štete su velike i to će biti jedna od značajnijih stvari po kojima ćemo pamtiti ovu godinu-kaže Tajnik društva Miroslav Kobra. Godinu su obilježili i posjeti sajmovima poput onih u Vinkovcima, Vukovaru i Đakovu. Ističući kako je važno poraditi na izradi katastra pčelinjih paša koji bi trebao uvesti više reda na tom polju posebice kada je u pitanju ulazak Europsku uniju, Kobra je rekao kako sposobnosti i znanje Hrvatskih pčelara nimalo ne zaostaju za europskim kolegama. S druge strane, pčelari u Hrvatskoj se suočavaju s velikom proizvodnjom no malim mogućnostima prodaje.-Između 5 i 6 tisuća tona meda godišnje se proizvede u Hrvatskoj a potrošnja je oko pola kilograma po stanovniku. Znači pola pojedemo a pola bi trebalo izvesti. No cijene meda na europskom su tržištu poprilično niske i stoga su niske i u nas-kaže Kobra. Kada su u pitanju buduće aktivnosti pčelara i udruge, ponovno je na prvom mjestu edukacija a rame uz rame stajat će joj i rješavanje problematike prodaje meda. M.P./ATILA. GAREŠNICA - Milan Pastuović (60), inženjer poljoprivrede, godinama se bavi pčelarstvom, no prvi ekološki pčelinjak pokrenuo je 2001. Njegovi se pčelinjaci nalaze u šumama Krnjača i Garjevica, u okolici Garešnice, a proizvodi med od šumskog bagrema i od samoniklog šumskog bilja, imaju znak ekoprozvoda i mogu se kupiti na specijaliziranim sajmovima i prodajnim izložbama, ali i na kućnom pragu. Može se preživjeti - Supruga i ja imamo 130 košnica, a solidno bismo živjeli kada bismo imali 400 košnica. No ohrabruje nas da ustrajemo to što s plasmanom meda nemamo problema, prodamo a i sve naplatimo - najviše preko Biovege i PIP-a, na specijaliziranim sajmovima, a ostalo na kućnom pragu - kaže Pastuović. Kako bi održali status ekološke proizvodnje imaju stalni nadzor Hrvatskih šuma, a mjerodavne ustanove nadziru proizvodnju svake godine. Pastuović dodaje kako nije lako doći do certifikata za ekološke proizvode, pri čemu hvali odnos županije, koja je puno pridonijela razvoju ekološke proizvodnje. To se posebice odnosi na plaćanje troškova nadzora i certifikacije, što u drugim županijama nije slučaj. Europa korak ispred Proizvođači poput Pastuovića tvrde kako se u domaćem turizmu malo koriste ekološki proizvodi na bazi meda. U Europi čak 15 posto stanovništva koristi ekološku hranu, kod nas u Hrvatskoj samo tri posto. Europljani sa sobom donose svoju ekološku hranu, zato što mi to u ponudi nemamo. Nismo zadovoljni ni s činjenicom da trgovci od prodaje meda uzimaju najveći dio kolača. Tako će i ostati sve dok se ne uvede izravni otkup od proizvođača meda, što bi bilo najbolje za proizvođače i potrošače ekološki prihvatljive hrane |
- 14:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Srpanj 2008 (5) Lipanj 2008 (12) Svibanj 2008 (13) Travanj 2008 (3) Veljača 2008 (3) Siječanj 2008 (10) Prosinac 2007 (5) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Vijesti
ČITAJTE ČASOPISE U KOJIMA SURAĐUJU ČLANOVI AGRO EKOLOŠKOG DRUŠTVA 1. Agroglas, dvotjednik za poljoprivredu 031 223282 2. Gospodarski list, dvotjednik za poljoprivredu 3. Ovčarstvo i kozarstvo, dvomjesečnik 4. Pčela, mjesečnik za pčelare 5. Holstein, časopis za uzgajivače holstein goveda 6. Moj pas, časopis za kinologiju 7. Lovački vjesnik, mjesečnik za lovstvo 8. Racing pigeon, njemački časopis za golubarstvo 9. Nova Zemlja, povremenik za poljoprivredu |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||