KOME JE NAMJENJEN BLOG
BLOG SELJACI I TEŽACI NAMJENJEN JE MOJIM PRIJATELJIMA I MENI (DAMIR RUKOVANJSKI) KOJI ŽELIMO DA NAŠI TEKSTOVI BUDU DOSTUPNI ŠTO JE MOGUĆE VEĆEM BROJU SELJAKA I TEŽAKA I SVIMA ONIMA KOJE ZANIMA POLJOPRIVREDA. SVI SMO ČLANOVI AGROEKOLOŠKOG DRUŠTVA KOJE BROJI ZAVIDNIH 1922 ČLANA

Agroglas poljoprivredni savjetnik

18.04.2008., petak

Uzgoj kokoši u dvorištu

U Gorskom kotaru nije razvijeno peradarstvo u velikoj mjeri, prostora ima za sve vidove stočarske proizvodnje pa tako i za peradarstvo. Značajnije mjesto u peradarstvu imaju kokoši nesilice i tovni pilići. Proizvodnja pačjeg, purećeg ili guščjeg mesa nije tako zastupljena, iako je vrlo zanimljiva za tržište.
Manja jata može držati svako gospodarstvo, no i takav vid iziskuje njegu i brigu za životinje. Ukoliko već nema uvjeta za držanje peradi, svako ih gospodarstvo uz mala ulaganja može stvoriti jer je postojeće objekte lako pretvoriti u peradarnike.
cijeli tekst

- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NEUREDNA KULTIVACIJA - Kolone

Nažalost, njih 95 posto spremno je ljude na čelu kolone, ali i one u pratnji kvalitetno nagraditi da im pomognu u njihovim namjerama. I to je ono čime Hrvatska u ogromnim količinama raspolaže. Tonama i megatonama mita i korupcije. Pitanje je koliko Hrvati koji su trenutno u «cukerpiksni» i na vladajućim pozicijama imaju doze cjepiva protiv tolike vojske uvlakača.

Da li se netko pitao zašto je uvijek na nekom sajmu najbolji onaj trenutak kada se manifestacija otvara. Svi se naguraju u prve redove, što je moguće više njih u koloni hoda iza dužnosnika koji šeću sajmom, a na svakom štandu glavom i bradom je i alfa i omega tvrtke koja je štand i zakupila. Ako netko i nema štand, onda kao slučajno baš nabasa na kolonu koju predvode ministri. Pruže ruku, potapšaju Pankretića i Bajsa po ramenima i nešto dobace da ih se zapamti. Pa svi jednostavno misle da će ministri baš taj trenutak pamtiti. Svima je jasno da u ministarstvima i njihovim projektima leže ogromne svote novca, a i važnost njihova pristanka na brojne akcije. Nažalost, njih 95 posto spremno je ljude na čelu kolone, ali i one u pratnji kvalitetno nagraditi da im pomognu u njihovim namjerama. I to je ono čime Hrvatska u ogromnim količinama raspolaže. Tonama i megatonama mita i korupcije. Pitanje je koliko Hrvati koji su trenutno u «cukerpiksni» i na vladajućim pozicijama imaju doze cjepiva protiv tolike vojske uvlakača. Spremni su čekati na štandu sa cijelom svitom sve dok kolona ne prođe. Pa šalju izvidnike da vide gdje su, pa skakuću dok kolona pijucka i gricka na nekom štandu. Žalosno je da danas možete imati odličan proizvod, vrhunske programe, ali ako nemate nekoga u politici sahraniti ćete i sebe, i svoje radnike, i obitelj, pa i cijelu okolinu. Već je davno još i Todorić otkrio kako se to radi. U svakoj Vladi je imao bar tri čovjeka koja su na te funkcije stigli iz Agrokora. Rohatinski, Kuštrak, Brinar, Kuterovac, Ledić samo su neka od prezimena koja se prepoznaju u toj vojsci. Mnogim dužnosnicima u Agrokoru rade supruge i djeca. Canjuga, Crkvenac, Galić…
Počele su i zadnje bitke za svaku parcelu, za svaku sadnicu jer bojazan da nakon ulaska u EU poticaja za sadnju neće biti, a i nećemo u Hrvatskoj općenito više smjeti mnogo saditi, je opravdana. Maslinarstvo se posljednjih godina intenzivno potiče ne bi li se ostvario cilj od deset milijuna stabala maslina do ulaska u Europsku uniju, no na primoštenskom području masline se vade. Planira se nasad od čak 100.000 loza Babića. Postoji i plan da do 2011. godine ova plemenita sorta uđe na listu UNESCO-ve svjetske baštine. Bravo! Veliki uspjeh hrvatskog gospodarstva.
Vlada je imala nekoliko važnih odluka u posljednje vrijeme, čime ipak i odašilje optimistične prognoze. Proizvođačima utovljene junadi će se isplatiti potpora u iznosu od 3 kune za kilogram težine utovljenog grla te 4 kune po kilogramu trupla zaklanih grla, odnosno ukupno 40 milijuna kuna. Proizvođačima svinja će se pak za sufinanciranje dijela razlike između otkupne i tržne cijene isplatiti potpora od 2,67 kuna po kilogramu trupa, dok će se otkup prasadi na području ugroženom ili zaraženom klasičnom svinjskom kugom poduprijeti sa 6 kuna po kilogramu žive teže. Za tu je mjeru ukupno predviđen iznos od gotovo 60 milijuna kuna. Osim što je to bilo nužno, moramo istaći i da je napravljeno na vrijeme. Bilo bi dobro da se takve stvari dogode odmah po izbijanju, da tako kažemo, požara. Ali, bolje ikada nego nikada, ili nakon nekakvog prosvjeda. Potpore proizvođačima junadi i svinja nužne su jer su se našli u teškoj situaciji, pogođeni prošlogodišnjom sušom, enormnim porastom cijena hrane. Sada bi pod hitno trebalo na nivou Ministarstava poljoprivrede i onoga Bajsovog, turizma, odrediti akcije kojima bi domaće meso doista i završilo na stolovima hotela i restorana u turističkoj sezoni. Najjednostavnije bi bilo svima onima koji traže pomoć od Vlade za pripremu turističke sezone da ih se uvjetuje kupnjom hrvatskog mesa, voća i povrća. Iako javnost i mediji bruje protiv onih velikih menija u restoranima gdje će biti ispisano porijeklo hrane, mora se priznati da ribari i poljoprivrednici od toga samo mogu imati koristi. Riječi predsjednika sindikata ribara Hrvatske Petra Baranovića govore dovoljno.

- Sad će vlasnici restorana, a među njima ima i vrlo renomiranih zagrebačkih, koji godinama zarađuju džipove prodajući gostima pod jadranske šampjere one koji govore arapski, koji su “doputovali” iz sjeverne Afrike, konačno morati zaista kupovati jadransku ribu od nas. Poznati viški ribar i vlasnik tamošnje peškarije Damir Karuza također pozdravlja novi Pravilnik. No napominje da već postoji zakon koji se ne poštuje: “I sad bi na peškariji moralo pisat uz ribu da li je uzgojena ili ulovljena, ali toga se drže samo kad ugledaju inspektore.Ovaj pravilnik je dobar je ubuduće nitko neće smjet imat ribu nabavljenu na crno, a tvrdim da je 90 posto ribe u svim restoranima nabavljeno na crno.
Damir RUKOVANJSKI

- 14:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

(NE)UREDNA KULTIVACIJA - Hrvatski jal

Koji mi to zrak udišemo kada smo toliko pametni? Imamo ljudi koji su jednostavno pametni za sve. Oni se razumiju i konje, i u masline, a ništa ih ne bi priječilo da se sutra uhvate i šefovanja liječnicima, ili da sjednu i voze avion, nakon što su proveli tri sata za kormanom malo boljeg bicikla

Naoko banalna, benigna i nevažna vijest, ali otkriva strašno mnogo. Mislilo se da će Predsjednik Upravnog vijeća đakovačke ergele biti ministar Pankretić. Ali, dogovoreno je da to ipak pripada HDZ-u, pa će biti Čobanković jer je tako dogovoreno na pregovorima. Da čovjek ne povjeruje da je sve za podjelu po političkim funkcijama. I Pankretić i Čobanković su nesporno ljudi od iskustva u poljoprivrednoj politici, ali koliko oni uopće imaju vremena za taj tako važan posao. Ma možete misliti koliko je to važna funkcija. Što tek bude kada se koplja ukrste oko važnijih mjesta. Inače je već od te ergele koja je preživjela i komunizam i postratnu neimaštinu napravljena politička sprdnja. Pa i vrijeme dok je Eregelom vladao PIK Đakovo, nije bilo toliko usta koje je trebalo nahraniti novcima Ergele. Već je i mjesto ravnatelja dodijeljeno po političkoj mašineriji podobnom čovjeku. Da ne bude zabune, valja podsjetiti i da se prijašnji ravnatelj koji je vodeći svjetski stručnjak za lipicance nepotrebno počeo baviti politikom za svoga mandata. I mjesta članova vijeća dijele se po nekim ključevima pa tu dođe netko iz županije, pa grada i pitaj boga od koga još ne sve. Pa sada oni svi trebaju nekakvu naknadu za svoj mukotrpni rad i kapi prolivenog znoja. A tko im sve to treba zaraditi. Radnici ergele i stručnjaci koji usput moraju slušati čitavu vojsku neznalica. Postavlja se pitanje, da li bi država uskratila pomoć svojoj ergeli kada bi tamo postavili ljude od struke, a ne nekoga tko bi to htio biti iz jednostavno političkog razloga? Valjda ne bi. Ali, sada se postavlja pitanje dokle tako. Pa kada čovjek postane ravnatelj, direktor ili predsjednik nečega jer ga stavi politika zašto bi se uopće trudio. Radio dobro ili ne, trajati će samo onoliko koliko traje politika njegove stranke. Što je uopće važno radi li ravnatelj ergele, ili pak sam ministar dobro? Bolje mu je svoj mandat iskoristiti što je moguće na ljepši način, bez velikih planova za budućnost, već samo opravdati sadašnjost i životariti. Ili se nameće još jedan zaključak. Hrvati su jako sposobni i pametni ljudi. Razumiju se u sve. Ima ljudi kojima je dovoljno da budu tri dana portiri na ulazu u bolnicu, pa da poslije znaju o rezanju noge bolje od ortopeda. Jedan je naš čovjek, u tri godine bio direktor i komunalnog poduzeća, i ljekarni, i ugostitelj, i stručnjak za struju. Koji mi to zrak udišemo kada smo toliko pametni. Ipak i pored toga što i Pankretić i Čobanković udišu taj zrak, savjetovao bi im da konje ostave konjogojcima, a da oni daju još i veću podršku nego bi dali da su u tom vijeću. Jer oni moraju znati da za kvalitetni rad vremena nemaju.
To se zove hrvatski jal. Čak i kada se po selima dodjeljuju koncesiju za zemlju gleda se tko je simpatizer koje stranke. O članovima da i ne govorimo. I uopće nije važno da li se radi o HDZ-u, SDP-u, HDSSB-u, HSP-u… Svi su isti. Pa i dresovi za nogometni klub se daju selu ako je vladajuća stranka dobila u tih nekoliko kuća zadovoljavajući broj glasova. To ništa ne valja, a još gore je što se ne vidi izlaz iz ove situacije.
A da Hrvati strašno mnogo ulažu i kreću u agro biznise, istina je. Do prije koje godine ste mogli proći Slavonijom da ne vidite ni jednu kravu na paši, da ne sretnemo ni jednu novu farmu, a da ne govorimo da je voćnjak s protugradnim mrežama za Hrvatsku bio pojam. Danas, vozeći se od Primoštena do Trogira srest ćemo u tih 30 kilometara 4 ribogojilišta, na svakom koraku nove nasade maslina i vinograda. Uz autocestu Zagreb – Đakovo svako malo vidimo i krave i konje na paši da često pomislimo da smo u Austriji. A vožnjom kroz Baranju više nije moguće ni izbrojiti nove nasada voćnjaka i svježe podignutih protugradnih mreža. Ono crno crijevo za navodnjavanje koje je provučeno kroz stabla u voćnjacima je postala uobičajena stvar. Istina je da i taj naš zrak koji udišemo djeluje i radno na nas. Jasno, da je hrvatski jal toliko izražen pa danas samo slušamo kritike i samo kritike, čak i bezargumentirane, čak i bolesne. Samo se napada i napada. No, kada je nešto istina, istina je. U Hrvatskoj se dnevno diže po barem jedan novi kapitalni poljoprivredni objekt. Pogledajmo samo vijesti zadnjih dana na Internet stranici Hrvatskog stočarskog centra. «U Koprivničko-križevačkoj županiji otvorene su dvije farme muznih krava», U Gradskoj vijećnici grada Koprivnice održana je Osnivačka skupština Saveza udruga uzgajivača Simentalskog goveda» «Savez udruga uzgajivača holstein goveda organizirao je za svoje članove ekskurziju na farmu „Salaš“ kod Donjeg Miholjca.» To je samo dio. Na Noćnjaku, manifestaciji maslinara i uljara Mediterana, predstavnik tvrtke Pierallisi podastro nam je cijelu plahtu sa spiskom novih suvremenih uljara koje su podigli. Na Sajmu u Bjelovaru Konta, zastupnik DeLavala nam je prezentirao pak ogroman spisak postavljenih izmuzišta. Joj Hrvati, pa muzni uređaji se više ni ne broje. To je normalno, služe onako samo malo radi pomoći nakon telenja. Iz njemačkog Interboves GmbH ističu da ni u snu nisu mogli sanjati da će u Hrvatskoj prodati toliko junica.

- 14:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (12)
Svibanj 2008 (13)
Travanj 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (10)
Prosinac 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Vijesti
ČITAJTE ČASOPISE U KOJIMA SURAĐUJU ČLANOVI AGRO EKOLOŠKOG DRUŠTVA

1. Agroglas, dvotjednik za poljoprivredu 031 223282
2. Gospodarski list, dvotjednik za poljoprivredu
3. Ovčarstvo i kozarstvo, dvomjesečnik
4. Pčela, mjesečnik za pčelare
5. Holstein, časopis za uzgajivače holstein goveda
6. Moj pas, časopis za kinologiju
7. Lovački vjesnik, mjesečnik za lovstvo
8. Racing pigeon, njemački časopis za golubarstvo
9. Nova Zemlja, povremenik za poljoprivredu