KOME JE NAMJENJEN BLOG
BLOG SELJACI I TEŽACI NAMJENJEN JE MOJIM PRIJATELJIMA I MENI (DAMIR RUKOVANJSKI) KOJI ŽELIMO DA NAŠI TEKSTOVI BUDU DOSTUPNI ŠTO JE MOGUĆE VEĆEM BROJU SELJAKA I TEŽAKA I SVIMA ONIMA KOJE ZANIMA POLJOPRIVREDA. SVI SMO ČLANOVI AGROEKOLOŠKOG DRUŠTVA KOJE BROJI ZAVIDNIH 1922 ČLANA

Agroglas poljoprivredni savjetnik

22.12.2007., subota

POSJETILI SMO KUTINSKU PETROKEMIJU D.D. , JEDNOG OD VODEĆIH EUROPSKIH PROIZVOĐAČA MINERALNIH GNOJIVA

Zahvaljujući izvanrednoj kvaliteti Petrokemija snabdjeva gnojivima cijelu regiju

«Sa zadovoljstvom možemo reći da dolazi do porasta potrošnje u Hrvatskoj, i to od 8 do 10 posto», kazao je Nedjeljko Klopček, član uprave Petrokemije * Predsjednik Uprave, Boris Mesarić nije propustio spomenuti niti probleme s kojima će se susresti u sljedećoj godini. Na prvom mjestu je, kao i obično, plin


Kutinska Petrokemija d.d. s proizvedenih oko 1,3 milijuna tona gnojiva ove će godine zabilježiti pozitivno financijsko poslovanje i optimistički ulazi u iduću, jubilarnu 40. godinu proizvodnje gnojiva. Petrokemija je u stanju podmiriti gotovo sve domaće i potrebe regionalnog tržišta - 70 posto zahtjeva slovenske i 75 posto bosansko-herecegovačke poljoprivrede, na čijim tržištima kvalitetom proizvoda i dinamikom isporuke ostaje i dalje tržišni lider. Također je sve prisutnija i na području Srbije.
ŽMEĐNAS = Dovoljno plina – dosta gnojiva

Predsjednik Uprave Petrokemije Boris Mesarić, i član Uprave i Izvršni direktor za komercijalne poslove Nedjeljko Klopček istaknuli su da je dobro što se mogu za ovu godinu pohvaliti s pozitivnim poslovnim rezultatima. «Imali smo dovoljno plina i proizvest ćemo gotovo 1.300.000 tona gnojiva u 2007., što nam je najveća proizvodnja u posljednjih 10 godina. Ovu godinu završit ćemo s pozitivnim rezultatom i danas možemo reći da je Petrokemija zdrava tvrtka», istaknuo je Mesarić. Povećana je i prodaja gnojiva, a naročito veseli što je povećana u Hrvatskoj.
«Sa zadovoljstvom možemo reći da dolazi do porasta potrošnje u Hrvatskoj, i to od 8 do 10 posto», kazao je Nedjeljko Klopček. Nažalost, bez obzira na to povećanje je još uvijek na niskoj razini potrošnje, dodao je. «Ima tu još puno prostora za potrošnju i na cijelom regionalnom tržištu očekujemo njen porast», zaključio je Klopček.
Predsjednik Uprave nije propustio spomenuti niti probleme s kojima će se susresti u sljedećoj godini. Na prvom mjestu je, kao i obično, plin. «Ne možemo više govoriti da nema dovoljno infrastrukture, no problem je što plina nema dovoljno. Glavni problem leži u širokoj potrošnji koja nekontrolirano raste. Nadamo se da zima neće biti jako hladna, a ako bude to će nam opet stvoriti određene probleme. Morat ćemo razgovarati i o cijeni plina», naglasio je. Tu je i pitanje svih sirovina na svjetskom tržištu, na kojem se događaju veliki poremećaji. Više nitko ne pita za cijenu, već samo za količinu, ali prednost naše tvrtke predstavljaju dugogodišnji partnerski odnosi s isporučiteljima sirovina. «Ipak vjerujem da će i 2008. biti dobra godina za Petrokemiju. Ovakva industrija ima apsolutno svoje mjesto i svoju budućnost u ovoj regiji», zaključio je Mesarić.
Petrokemija je obilježila 25 godina od puštanja u rad svog Postrojenja za preradu, obradu i distribuciju voda. Ovo postrojenje u tom je razdoblju obradilo 198 milijuna kubnih metara vode, istaknuto je. Nekoliko dana nakon njega startalo je s proizvodnjom i Postrojenje Dušična kiselina 2, koje je u 25 godina proizvelo 2, 7 milijuna tona stopostotne kiseline. Ostala postrojenja druge faze startala su početkom 1983. godine, pa će se njihovih 25 godina rada obilježiti zajedno s proslavom 40 godina proizvodnje mineralnih gnojiva u Kutini.
Žmednas = UREA najzastupljenije gnojivo u svijetu
Ono što je nama najvažnije za istaći je proizvodnja mineralnih gnojiva za domaće tržište. Na prvom mjestu je svakako proizvodnja Uree.
UREA je visokokoncentrirano dušično gnojivo čiji je dušik u amidnom obliku.Najzastupljenije je gnojivo u svijetu, iako se industrijski počelo proizvoditi tek pedesetih godina.Koristi se u predsjetvenoj gnojidbi jer omogućuje postupnu pretvorbu amidnog dušika u amonijski i nitratni u skladu s klimatskim i agrokemijskim uvjetima u tlu.UREA u jesenskoj osnovnoj gnojidbi služi za ubrzanu razgradnju biljnih ostataka, te aktivaciju organskog dušika iz tla. UREOM se prihranjuje većina biljnih kultura - osim šećerne repe. UREA nam pruža priliku da vrlo jednostavno na samom gospodarstvu napravimo tekuće dušično gnojivo za folijarnu prihranu svih biljnih vrsta. Treba napomenuti da je UREA lako topljiva. Teoretski se u 1l vode može otopiti kilogram UREE.U praksi se relativno lako i brzo otapa 25 - 30 kg UREE u 100 litara vode što potpuno zadovoljava , jer samo neke kulture, strne žitarice i travnjaci, podnose tako visoke koncentracije dušika, dok sve ostale zahtjevaju niže koncentracije.
KAN je poznato dušično gnojivo za prihranu svih poljoprivrednih kultura. Sadrži pola dušika u amonijskom, a pola u nitratnom obliku, pa djeluje brzo i nešto produženo, tako da zadovoljava potrebe bilja za dušikom u određenom razdoblju. Sadržajem dolomita (oko 23 %) utječe na djelomičnu neutralizaciju kiselosti tla, a sadržajem magnezija djelomice zadovoljava potrebe bilja i za tim biljnim hranivom.
AN 33,5 % je dušično gnojivo istih karakteristika kao KAN 27 % N s više aktivne tvari, a manje magnezij oksida.
Koristi se u prihrani svih poljoprivrednih kultura. Ne smije doći u dodir s mineralnim i organskim uljem jer tada postaje zapaljivo i eksplozivno. Vrlo je važno strogo pridržavanje propisa o postupku transportiranja i skladištenja.
Prednost primjene ovoga gnojiva je u mogućnosti kvalitetnije raspodjele po površini i u većoj produktivnosti rada.
Žmednas = NPK gnojiva visoke koncentracije hraniva

Ovu skupinu čine NPK gnojiva visokih koncentracija hraniva (55 - 60 %) i predstavljaju posljednje dostignuće u kemiji i tehnologiji. To ih čini posebice pogodnim za transport i skladištenje u rasutom stanju. Sva ova gnojiva, osim NPK 15-15-15, su namjenjena za osnovnu gnojidbu zbog svojih kemijskih svojstava i odnosa biljnih hraniva.
Dušik je u svim formulacijama u amonijskom obliku, fosfor vodotopljiv, a kalij kao kalij klorid, izuzev u formulaciji NPK 5-20-30 S. Ova formulacija se koristi u istim prigodama kao i NPK 7-14-21 S - za kulture koje ne podnose klor ili traže više sumpora. Pored osnovne i meliorativne gnojidbe ove formulacije se mogu koristiti i u startnoj gnojidbi okopavina ako je potrebno intenzivnije gnojiti fosforom ili kalijem.
NPK gnojiva srednje koncentracije hraniva sadrže dušik u nitratnom i amonijskom obliku i vodotopljivi fosfor. Kalij je u obliku kalij klorida osim u NPK 7-14-21 S gdje je kalij u obliku kalij sulfata i namjenjen je kulturama koje ne podnose klor i onima koje za razvoj trebaju više sumpora. U tu skupinu kultura ubrajaju se duhan, vinova loza (posebno u mediteranskom području), rajčica, paprika i još neke povrćarske kulture. Ostala NPK gnojiva, osim NPK 8-16-24 koja se koriste u osnovnoj gnojidbi, služe za predsjetvenu gnojidbu, posebno strnih žitarica i gnojidbu travnjaka. Iz ove skupine NPK najviše se proizvodi NPK 15-15-15 obzirom na najšire mogućnosti primjene.
UAN je bistra dušična otopina. U 100 litara otopine UAN-a ima 40 kg dušika što treba imati na umu kod određivanja doze gnojidbe. UAN s tri oblika dušika prvenstveno je namjenjen za gnojidbu strnih žitarica, travnjaka i uljane repice putom lista, može i putom tla, te okopavina, voćnjaka i vinograda isključivo putom tla. UAN se uspješno koristi za bržu razgradnju biljnih ostataka. U njemu se može otopiti većina pesticida, mikroelemenata i stimulatora rasta. Prijevoz, skladištenje i primjena su potpuno mehanizirani. U prihrani voćnjaka i vinograda UAN otopina ne smije doći u dodir s lišćem. UAN je tehnološki, ekonomski i ekološki prihvatljivo dušično gnojivo.
FERTODOLOMIT, je kalcij karbonat (CaCO3)-56%, magnezij karbonat (MgCO3)-42%. To je prirodno mineralno praškasto gnojivo - poboljšivač tla. Smanjuje kiselost tla-oranica, voćnjaka, vinograda, travnjaka, plastenika, staklenika, a popravlja strukturu tla - tlo čini rahlim, povećava kapacitet tla za vodu i zrak. Opskrbljuje biljke sekundarnim biogenim elementima kalcijem i magn

- 00:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ZIMSKE ZALIHE HRANE I NJIHOVO KORIŠĆENJE

Interesantan je zaključak dr Gerhard Liebig-a, koji je izveo poslije višegodišnjih istraživanja i mjerenja, da nije uspio pronaći pravilo potrošnje hrane koje bi važilo za sva društva. Jednostavno, potrošnja hrane je toliko različita, nevezano ni za jačinu ni za lokaciju društva, kao ni za kvalitetu hrane ili pčela, da se ne može utvrditi niti jedno pravilo kojega bi pčelari mogli doista se pridržavati.

Količina, kvaliteta i raspored zimske zalihe hrane imaju veliki uticaj na prezimljavanje. I znanost i praksa su definitivno pokazale da zalihe meda moraju biti prirodne, obilne i dobro raspoređene, sa dovoljno peluda na bar 2–3 rama. Tu problematiku je na web pčelinjaku analizirao poznati stručnjak Dr med. Rodoljub Živadinović . Usporedio je i analize poznatih svjetskih stručnjaka, kao i rezultate na svim korištenim vrstama košnica. Apsolutni minimum zaliha početkom studenog ne smije biti ispod 20 kg, a najsigurnije je da se kreće od 25–30 kg meda, kada ne treba razmišljati ni o bilo kakvom proljetnom stimulativnom prihranjivanju. Farrar (1966) je za južne predjele SAD-a preporučivao minimum od 27 kg meda za cijelo zimovanje, a za sjeverne 40 kg. Pčelar u praksi količinu meda ne može nikada precizno izmjeriti. U prosječnim zimama, medna kapa na ramu sa najmanje meda ne smije biti ispod 12 cm. Pojedinih godina, i to je nedovoljno, pa je dobra praksa onih pčelara koji se osiguraju većim mednim kapama, te mirno spavaju. Primjedba da velika medna kapa smeta pčelama ne stoji, jer suvremeni pčelari čuvaju pčele u višekorpusnim košnicama, i uvijek ispod nastavka s medom mogu da drže nastavak s praznim saćem, gdje će se tokom zime nalaziti dio klupka, piše Živadinović.
Žmednas = Hrana nije važna sama po sebi
Što se tiče preporuke za osiguranje velikih količina hrane, treba reći da je K. G. Ribahuk iz Petrograda utvrdio da hrana nije važna sama po sebi, već da ima jedno veoma važno, samo naizgled sporedno značenje. Med je savršeni akumulator toplote. Danju upija toplotu iz zraka, a ispušta je tokom hladnih noći. Obimne zalihe potpomažu stabilizaciju toplote legla i održavaju snagu i energiju društva. Ako je razlika između dnevne i noćne vanjske temperature 14 °C (-1 °C do +13 °C), ona će se pri zimskim zalihama od 20 kg smanjiti za 7 °C (+3 °C do +10 °C). Sprovedena istraživanja su pokazala definitivnu prednost zalihe meda od 30–35 kg, u odnosu na ranije preporuke od 20–25 kg.
Pokazan je veliki uticaj genetskih faktora na sakupljačku aktivnost i razboritost trošenja rezervi hrane od strane radilica, kao i na stvaranje odgovarajućih zimskih rezervi meda i peluda (Cale, Rothenbuhler, 1975; Kulinčević, 1974; Milne, 1977; Free, 1980).
Što se tiče potrošnje hrane tokom zime, o tome je dosta pisano u mnogim knjigama. Interesantan je zaključak dr Gerhard Liebig-a, koji je izveo poslije višegodišnjih istraživanja i mjerenja, da on, i pored velike upornosti, nije uspio pronaći pravilo potrošnje hrane koje bi važilo za sva društva. Jednostavno, potrošnja hrane je toliko različita, nevezano ni za jačinu ni za lokaciju društva, kao ni za kvalitetu hrane ili pčela, da se ne može utvrditi ni jedan aksiom kojeg bi pčelari mogli pouzdano se pridržavati. Jer, ni društva koja su slična po snazi i drugim uočljivim parametrima nemaju istovjetnu potrošnju. On navodi primjer najjačih društava, koja su po nekim preliminarnim razmišljanjima trebala trošit pribliližno istu količinu hrane, a trošila su u rasponu od 6,5–12 kg što je, razlika koju ništa od onoga što smo do sada saznali o pčelama ne može opravdati. Pokušavao je i da utvrdi uticaj okoline i klime, ali bez posebnog uspjeha. Zaključio je i preporučio pčelarima jedino to da nikada ne donose zaključke na osnovu mjerenja jednog jedinog društva.
Žmednas = Najajače zajednice nisu uvijek i najtoplije
Do sličnog zaključka je došao P. Lavi (1954) i za druge parametre, kada je empirijski utvrdio da temperatura zajednica sličnih po snazi i rezervama hrane, tokom zime može se razlikovati i za 9 °C. Društva najjača po snazi i sa velikim rezervama hrane nisu uvijek bila i „najtoplija“.
spomenuti dr Gerhard Liebig je mjerio potrošnju meda tokom zimovanja od 1989. do 1993. godine kod 100 pčelinjih društava na 15 pčelinjaka na različitim nadmorskim visinama, od 290–800 metara. Sam Institut za pčelarstvo se nalazi u Hohenheim-u na 407 metara nadmorske visine. Prosječna potrošnja meda od rujna do veljače je iznosila od 8–13 kg, s općim prosjekom od 10 kg. U tom periodu potrošnja se nije razlikovala na toplijim i hladnijim lokacijama. Do razlike je došlo tek u ožujku i travnju. Pojedinih godina, kada je veljača bila toplija od prosjeka, dolazilo je do veće potrošnje meda u ovom mjesecu, vjerojatno zbog većeg razvoja legla.
Pčele zimi troše samo onoliko hrane koliko im je neophodno, i to jača društva troše mnogo manje po jednoj pčeli nego slaba. Albert (1975) je pokazao u mjerenjima koja su trajala 145 dana, da društvo mase 1 kg prosječno troši dnevno po kilogramu pčela 50 g meda, društvo od 2 kg troši 30,5 g, dok jaka društva sa više od 3 kg pčela dnevno pojedu 25 g meda po kilogramu pčela. Sve u svemu, do početka marta, zajednice utroše desetak kilograma hrane. Tada dolazi do naglog razvoja legla, pa i potrošnja naglo raste.
Prema M. V. Žerebkinu (1979) količina utrošene hrane tokom zime značajno zavisi od jačine društva. To nam slikovito pokazuje priložena tablica.
Žmednas = Smanjenje metabolizma
Dobro je znati da je najmanja potrošnja hrane pri vanjskoj temperaturi od oko 6 °C. Prema G. D. Bilašu, N. I. Krivcovu i V. I. Lebedevu, ustanovljeno je da je za zimovanje jakih društava srednjeruske rase optimalna vanjska temperatura od 4,4 °C, srednjih zajednica 5,5 °C, a slabih 7,7 °C. Pri temperaturi iznad 7,7 °C, klube se raspada i pčele povećavaju potrošnju hrane. I Betts (1943) je utvrdio da pčele pri vanjskoj temperaturi od 6 °C do 8 °C najefikasnije troše zalihe meda. Sa daljim padom temperature, potrošnja raste, ali ne onako drastično kako bi se očekivalo, što je prvi primjetio Gilbert (1932).
Malu potrošnju hrane direktno uzrokuje smanjeni metabolizam, koji je posljedica odsustva legla (Corkins, Gilbert, 1932; C. R. Ribbands, 1964).
Kada društvo formira zimsko klube, gubici toplote se smanjuju 9 puta, a potreba za hranom je manja za 20–25 puta u odnosu na pokazatelje kod jedne pčele. Razmjena materija i trošenje energije je 250–300 puta niža nego u aktivnom periodu. Prema nekim mojim razmišljanjima, možda baš u ovim činjenicama leži tajna dugog života pčela tokom zime, ističe dr. Živadinović. Ovoliko smanjenje metabolizma i odsustvo odgoja legla drastično umanjuje iscrpljivanje pčela. Da ne spominjemo da se zimske pčele odgajaju uz mnogo veću pažnju, pa imaju više rezervnih materija u organizmu. A. M. Rjamova (1978) jasno ukazuje na svoja zapažanja da na dužinu života zimskih pčela pored svih navedenih faktora utiče i poseban režim ishrane larvi koji izaziva određene promjene na ranom stadiju razvoja, što zimskim pčelama daje prednost u odnosu na ljetne po svim mjerljivim fizičkim parametrima. Treba napomenuti i to da je kod nekih individualnih insekata zapaženo održavanje niže temperature pri kojoj se razvijaju zimske generacije, i tako postaju otpornije na zimu. Iako se ne može vršiti uspoređenje individualnih i društvenih insekata (pčele), mora se reći da je N. G. Bilaš (1980) pokušao da utvrdi da li tako nešto postoji i kod pčela. Vršeći 2 800 mjerenja tokom tri godine kod srednjeruske i kavkaske rase pčela, utvrdio je da pčele tokom kolovoza (period odgajanja najvećeg broja zimskih pčela) smanjuju temperaturu u zoni legla za vrijednost od 0,4 °C do 1,0 °C. Što je rasa pčela otpornija na zimu, to je sniženje temperature u spomenutom periodu veće. Nema konkretnih dokaza da ovo sniženje temperature legla zaista utiče na veću otpornost u prezimljivanju i duži život pčela, ali autor istraživanja čvrsto vjeruje u ovu tezu.
Fiziološko sniženje temperature legla u periodu odgajanja zimskog legla je sa pojavom varoe dobilo novu dimenziju. Poznata su istraživanja koja ukazuju da bi selekcija pčela na sojeve kod kojih bi razvoj radiličkog legla trajao jedan dan manje (20 umjesto 21 dan) dovela do znatnih (ako ne i totalnih) smanjenja šteta od varoe. Radi se o tome da varoa stiče spolnu zrelost pred kraj razvoja legla pčele. Što je njen razvoj kraći, to se izleže manji broj plodnih ženki varoe, koje mogu da se dalje razmnožavaju. Nasuprot tome, ako je razvoj legla duži, izleći će se više plodnih ženki varoe, i društvo će biti značajnije oštećeno. Razvoj legla je zbog njegovog fiziološkog sniženja temperature tokom kolovoza i rujna produžen za bar nekoliko sati, što direktno utiče na izvođenje više plodnih ženki varoe. Slična situacija je i kod onih pčelara koji cijele sezone drže otvorenu mrežastu podnjaču (što je greška iz više razloga) i tako utiču da temperatura legla blizu mreže ipak bude nešto niža, što povećava zaraženost varoom. Čak i najjača društva ne mogu u takvim slučajevima tokom hladnih noći da temperaturu legla održavaju u strogo optimalnim granicama. Nešto slično ovome se dešava u pojedinim mjesecima prosječno hladnih godina, što je još jedan od razloga zašto je zaraženost varoom veća u hladnijim, a niža u toplijim godinama. Znači, mrežastu podnjaču leti treba držati zatvorenom, a zimi otvorenom.
Oko 75% klubeta zauzima saće sa praznim ćelijama, a ostatak je na saću punom meda i polena. Smatra se da je razlog tome dobra toplotna izolacija koju pruža prazno saće. Ako bi pčele natjerali da silom prilika formiraju klube na saću ispunjenom medom, onda bi gubici toplote bili tri puta veći od normalnih.
Postoji zabluda među pčelarima da pčele više vole da gaje leglo u starom saću. Ta teza se ne slaže ni sa pčelama u prirodi, koje uvijek med smještaju u starom saću gdje je bilo leglo, a za leglo grade novo saće. To potvrđuju zapažanja više praktičara i istraživača (Bets, 1934; John Free, 1994) koji su pokazali da pčele za leglo preferiraju mlado saće. Pri zimovanju pčela na tamnom saću, stupanj kristalizacije zaliha hrane u njemu je viši za 45%, za 58% više društava izlazi iz zimovanja sa tragovima proljeva, i za 12% više društava ugiba u usporedbi sa društvima koja zimuju na svjetlom saću. Na žalost, tradicionalna tehnika pčelarenja teži da osujeti pčele da skladište med u saću gdje se gaji leglo, kao i da spriječi širenje legla na novije, svijetle satove. Međutim, pčele prvo pune nektarom tamne satove koje smo im namijenili za gajenje legla. To ostavlja matici sve manje prostora za polaganje jaja, što može biti važan faktor za ulazak zajednice u rojevi nagon, naročito u proljeće. Osim toga, pčelari koji imaju starije saće u plodištu mogu se nadati većem napadu varoe, jer je dokazano da su ćelije legla u starom saću više od četiri puta češće napadnute varoom nego u svjetlom (Giancarlo A. Piccirillo, David De Jong, 2004).
Upravo zahvaljujući pauzi u odgajanju legla i naslijeđenom umanjenom metabolizmu, pčele štede proteinske rezerve i narednog proljeća imaju veliku inicijalnu sposobnost odgajanja odgovarajuće količine legla (Khalifman, 1953; O. P. Sharma, Rajesh Garg, 1984).
Pčela koja se izdvoji iz klubeta osuđena je na propast, jer se ubrzo smrzne i izgubi sposobnost letenja (paraliza zvana ledena koma). Minimalna temperatura tijela pčele, pri kojoj ona može da poleti je 27 °C. Tokom leta, vrijednost se kreće oko 38 °C, a najviše je zabilježeno 47 °C (Heinrich, 1980). Aktivnost mišića koji pokreću krila potpuno se prekida kada temperatura pčele padne na 10 °C. Ako takvu pčelu unesemo u toplu prostoriju, temperatura njenog tijela će rasti za oko 1,5 °C svakog minuta.
V. N. Žukov (1985) je izvjestio o svojim istraživanjima o zimovanju pčela. Zaključio je da pčele loše zimuju u klasičnoj DB košnici, jer klube ima spljošten oblik, pošto nema dovoljno odgovarajućeg prostora za formiranje prirodnog oblika klubeta. Nasuprot tome, pokazao je da pčele veoma odlično zimuju u osmoramnoj LR košnici sa 20 cm prostora između ramova i podnjače (visoka podnjača – prazan polunastavak). Pčele u ovoj košnici troše 36,9% manje hrane nego u DB košnici. Količina izmeta u zadnjem crijevu pčele je bila samo 25,2 mg, dok je kod pčela u standardnim DB košnicama iznosila čak 46,8 mg. Osmoramne LR košnice su naredne sezone dale i više meda za 56,8% u odnosu na DB košnice.
Mada se na kvaliteta zimskih rezervi hrane ne misli mnogo, činjenica je da one utiču ne samo na zimovanje, već i na proljetni razvoj društava. Zaključak je da samo cvjetni med sa dovoljnim količinama pelude osigurava optimalno zimovanje i uobičajeni razvoj društava. Ovdje ćemo obratiti pažnju na ustaljeno mišljenje da tzv. šumski med nije dobar za zimovanje pčela. Iskustva iz prakse su različita. Većina tvrdi da pčele dobijaju proljev zbog velike količine nesvarljivih materija, koje šumski med ostavlja za sobom u zadnjem crijevu pčela. Drugi, doduše manjina, tvrde da su im pčele odlično zimovale i razvile se u proljeće isključivo na tamnom šumskom medu. Činjenica je da sve to zavisi i od jačine zime i dužine perioda neizletanja pčela. Međutim, G. F. Taranov jasno naglašava da je točno da zimske zalihe meda sa primjesama medljikovca daju više neprobavljenih ostataka (količina nekvarenih ostataka je u dva ogleda bila veća od meda sa primjesama medljikovca nego od cvjetnog meda za 34,2–35,9%), ali je ovo povećanje zapravo suštinski neznatno, i njime se, po njemu, ne može tumačiti pojava proljeva kod pčela pri zimovanju. Međutim, treba praviti razliku od meda od medljike koja je životinjskog porekla i potiče od biljnih ušiju, i meda od medne rose koju luče biljke. Jer, medljika ne sadrži fitoncide i druge antibiotske materije kao nektar, koje bi sprečavale razvoj mikroorganizama. Zato se, još dok je na lišću, u medljici razmnožavaju mikroorganizmi koji joj mijenjaju sastav i proizvode i materije štetne po pčele. uveče je medljika na listu od svijetle već postala tamna. Postoje i štetne materije za pčele koje potiču od samih biljnih ušiju. To su produkti raspadanja njihovih bjelančevina, koji truju ćelije rektalnih žlijezda zadnjeg crijeva kod pčela, i sprečavaju funkciju usisavanja vode, što dovodi do proljeva. Drugim riječima, proljev je uzrokovan trovanjem pčela produktima raspadanja. G. F. Taranov navodi da pčela koja se hrani isključivo medljikom sa hrasta može da živi kraće i za 76%. Pčele zimi obole od proljeva samo ako je udio medljike u zalihama meda dominantan. Odatle i potiču najrazličitija iskustva pčelara po pitanju pojave proljeva od tzv. šumskog meda tokom zimovanja. Doduše, nekad je jako teško odrediti da li je poreklo tzv. šumskog meda, biljnog (medna rosa) ili životinjskog porekla (medljika). Posle velikih gubitaka u bivšoj zapadnoj Njemačkoj tokom zime 1962/1963. godine, Steche je kao jedan od uzroka navodio da je veliki broj društava zimovao na borovoj medljici, pa je došlo do haranja nozemoze u proljeće.

Pripremio: M.KALEM

- 00:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U TOVU PILIĆA VODITI BRIGU O PROSTORU I OPREMI

Povećana količina amonijaka može dovesti do smanjenja prirasta tjelesne mase i do 20% kod sedam dana starih pilića

Budite spremni proširiti prostor za piliće i pomičite opremu svakih 4-5
dana. Zapamtite da pilići udvostručuju težinu svaka 4 dana tijekom prva 2 tjedna. Kad je papir rasprostrt preko prostora za prijem pilića potrebno ga je maknuti u starosti od 4-5 dana.
Pilićima treba omogućiti pristup cijeloj površini objekta između 10-14 dana starosti ovisno od klimatskih uvjeta. Pri tome temperatura duž cijelog objekta mora biti ujednačena.
Temperaturu u prostoru za piliće treba postupno i stalno smanjivati za 2,8şC tjedno, sve dok temperatura u cjelom objektu ne bude 18-21şC, s oko 35 dana starosti. Provedite vrijeme, djelomično i noću, promatrajući ponašanje pilića prije i poslije podešavanja ventilacije.
Ako pilići izbjegavaju neka područja i sakupljaju se na hrpu provjerite odstupanja u temperaturi i utvrdite postojanje propuha.
Pilići nemaju sposobnost termoregulacije tjelesne temperature prvih 15 dana, zbog toga ovise o uvjetima u farmi koji trebaju osigurati odgovarajuću temperaturu . Ukoliko je u objektu hladno, tjelesna temperatura pilića će se smanjiti, što dovodi do kržljavosti pilića i većoj izloženosti bolestima.
Odličan pokazatelj temperature poda je temperatura nogu pileta. Stavljanjem nogu pileta na vrat ili obraz možete odrediti da li je pilićima toplo ili hladno. Ukoliko su noge hladne provjerite sistem za grijanje i temperaturu pri podu. Ukoliko su noge ugodno tople pilići će se aktivno kretati duž cijelog objekta.
Pored pravilne temperature potrebno je obratiti pažnju i na ventilaciju. Ventilacija raspoređuje toplinu duž cijelog objekta i održava kvalitetu zraka na uzgojnoj površini. Manji pilići su mnogo osjetljivi nego stariji pilići na lošu kvalitetu zraka. Povećana količina amonijaka može dovesti do smanjenja prirasta tjelesne mase i do 20% kod sedam dana starih pilića.
Nivo amonijaka treba biti ispod 10 ppm tijekom cijelog tova.

Bilježite dnevni i ukupni mortalitet. Ukupni mortalitet za prvih 7 dana ne bi trebao prijeći 1,5%, s vjerojatnim vrhom ( tj. špicom) između 4. i 6-og dana. Uvijek obavijestite svog savjetnika ( tehnologa ili veterinara), ako je rani mortalitet veći od uobičajenog. Informirajte valionicu o mortalitetu u prvih 7 dana.

Ovo je faza tova s najvećom mogućnošću gubitka na težini, operacija koja treba biti pažljivo pripremljena na farmi. Loš postupak s pilićima uvjetuje stvaranje modrica i gubitke na težini, što smanjuje dobit. Planirajte hvatanje pilića usklađujući ga sa točnim vremenom dolaska klaoničkog kamiona. Iznesite sve hranilice iz objekta 8-12 sati prije utovara kako bi se smanjila kontaminacija mesa fekalijama tijekom klanja i vađenje iznutrica. Podignite obješene ili uklonite koritaste hranilice iz objekta. Pojilice ostavite do hvatanja, a tad zatvorite vodu i uklonite ih s puta kojim prolaze hvatači, kako bi oni mogli raditi bez opasnosti u uvjetima slabe rasvjete.
Svjetlo u objektu smanjite na minimum, uklanjanjem žarulja, ako je potrebno. Podijelite objekat u manje sekcije i praznite ih jednu po jednu. Prenošenje peradi smanjite na minimum. Perad hvatajte za noge ( stopala i goljenice) nikada za batak, ne više od dva komada u jednu ruku. Pažljivo ih stavljajte u gajbe.

Ukoliko situacija na tržištu zahtijeva višekratno iseljavanje objekta, piliće treba hvatati od centra objekta prema krajevima. Na taj način će se smanjiti rizik od sakupljanja svih pilića na jednom mjestu. Bitno je da se preostalim pilićima voda , hrana, intenzitet svijetla i ventilacija osiguraju brzo nakon hvatanja. Sat vremena nakon završenog hvatanja provjerite stanje u objektu kako bi ste bili sigurni da su se pilići ravnomjerno rasporedili i da je sve u redu sa njima.
Osigurajte da cijelu operaciju zajedno izvedu hvatači i osoblje sa farme.
Žautor = D.DUBRAVAC

- 00:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uzgoj fazana

Najčešće se fazani drže u parovima, rjeđe kao trio - jedan fazan i dvije fazanke -, zbog toga jer se u istoj volijeri više fazana, a ponekad i fazanki osobito za vrijeme parenja najčešće ne podnosi

Prije nego što se odlučite za kupnju neke vrste fazana, pobrinite se da saznati sve o njenim potrebama, bilo što se tiče osobitosti hranidbe, bilo prostornim potrebama, a onda realno razmislite i odlučite jeli joj možete to i osigurati.

Za držanje ovih zanimljivih i šarenih ptica trebate manje ili više prostranu volijeru. Za razliku od ostalih za tlo vezanih ptica kao pataka, gusaka ili ždralova, kojima je još kao pilićima kupiran vrh krila, te zbog toga nesposobnim za letenje, fazani su uvijek drže itekako sposobni da lete, i ako volijera nije natkrita te u slučaju da ih pustite slobodne često se preplaše i vrlo lako odlete.

Egzotične kavezne ptice, koje se puste ili pobjegnu, mogu predstavljati prijetnju za autohtoni životinjski svijet, (Faunenverfälschung).
Puštanje takvih životinja- namjerno ili nenamjerno- je zbog toga zabranjeno.

Mislite naravno i na vaše susjede. Pijetlovi nekih vrsta fazana pozdravljaju dan za vrijeme razdoblja parenja s glasnim i prodornim uzvicima ponekad i od četiri sata ujutro, i to vas ne čini uvijek baš omiljenim među vašim susjedima.

Sljedeća važna stvar je spriječiti posijete neželjenih posjetitelja poput raznih glodavaca koji se mogu jako namnožiti ako je hrana stavljena na njima dostupna mjesta. Zbog toga bi trebali poduzeti oštre zahvate da miševi i štakori ne mogu prići hrani, a grabljivice, lasice, psi, lisice i kune vašim fazanima.

Ako planirate izgradnju nove štale, ili planirate novu volijeru raspitajte se jesu li možda vaši planovi u skladu s mjesnim građevnim planovima. Možda trebate neku dozvolu!

I na kraju još jedan dobronamjerni savjet: Ako želite držati fazane s ciljem da zaradite novac prodajom mladih ptica, onda vam je bolje da svoj novac uložite u neki sigurniji posao.

Možda ste do sada dobili dojam da je držanje fazana jako naporno, te najvjerojatnije nije vrijedno tolikih napora i troškova, varate se, stvarno je vrijedno svake potrošene sekunde i kune. Svi koji se bave uzgojem fazana već puno godina, kao i ja, slažu se da im njihovi fazani
Najvjerojatnije najpoznatiji predstavnik je zlatni fazan, kojeg slijede različiti srebrni fazani i dijamantni fazan koji su poznati po svojim dugim raskošnim udvaračkim repnim perima. Nadalje kao početničke vrste poznati su mongolski i obični fazan ili bolje poznati kao “lovni fazani”, a isto tako sedlasti i kraljevski fazan, te crvena divlja kokoš.

Kad se usavršite s ovim vrstama, možete se usuditi preći i na neke zahtjevnije fazane, koji su u svojim domovinama većinom dosta ugroženi, dok su kao kavezne ptice relativno dosta prisutni. Njima pripadaju među ostalima najčešći plavouhati i bijelouhati fazan, satir i temink tragopan, glanz fazan, edvardov i eliotov fazan, sivi paunasti fazan. Sve ove vrste su dosta otporne, zimi ne zahtjevaju grijane prostorije i nemaju neke jako zahtjevne potrebe glede hranidbe.

žmednas = Nabava fazana od različitih roditelja

Uvijek je najbolje kupiti ptice koje nisu u srodstvu, npr. fazan i fazanka od različitih roditelja, i to najbolje od iskusnog uzgajivača, jer onda vam je jamstvo da čete dobiti zdravu i čistokrvnu pticu najveće. Kada sami idete tražiti pticu, treba obratiti pažnju na to kako su one držane i hranjene, i obično usput pokupiti vrijedne upute i savjete. A i ako kasnije iskrsne neko pitanje ili problem, osoba od koje ste kupili pticu najčešće će vam vrlo rado pružiti potrebni savjet.

Fazane također možete kupiti i od trgovaca na sve češćim sajmovima i izložbama ptica.

Pokušao bih dati jedan savjet. Prečesto su na sajmovima trgovci koji prodaju bolesne ili križane životinje, a početnik obično nema neophodno znanje da bi prepoznao “ kukolj od žita”. No sva sreća da ih je svake godine sve manje. Osim toga životinje na sajmovima često pate zbog transporta, izložbe i neadekvatnih kaveza, stoga pazite što tamo kupujete.

Najbolje vrijeme za nabavu životinja je jesen, kada uzgajivači prodaju mlade, te godine uzgojene ptice, kada je ponuda najveća a cijena u pravilu najniža. Ponekad budu ponuđeni i uzgojni parovi ili garantirani uzgojni parovi, ali tu se mora biti vrlo oprezan, jer pravi uzgajivač u pravilu nikada ne prodaje svoje najbolje životinje. Također se treba držati podalje od takozvane “prodaja jaja” ukrasnih fazana, kada baš ne poznajete osobu koja ih prodaje; ona su često neoplođena ili prestara. Jednodnevni pilići ukrasnih fazana kao na primjer od kokoši u pravilu se ne prodaju.

žmednas = Smještaj fazana u volijere

Najčešće se fazani drže u parovima, rjeđe kao trio ( jedan fazan i dvije fazanke), zbog toga jer se u istoj volijeri više fazana, a ponekad i fazanki osobito za vrijeme parenja najčešće ne podnosi.
Veličina volijere je vrlo važna za uspješno držanje fazana. Za manje vrste kao zlatnog fazana minimalna veličina volijere za jedan par je 3 m x 2 m ( D/Š ) za ispust, i sa zaštićenim prostorom u nastavku od 1 x 2 m ( D/Š ) . Pošto se skoro nikada ne drže u paru već u pravilu jedan mužjak s dvije do tri ženke minimum je onda i malo veći. Bar 4 x 3 m za ispust.
Veče vrste trebaju najmanje duplo toliko .
Volijere trebaju biti visoke bar 2 m, tako da uzgajivač u njima može stajati za vrijeme hranjenja i čišćenja.
Postrane zidove treba prekriti galvaniziranom žicom, s promjerom oka najviše 2.5 cm, s ciljem da vrapce zadrži izvan volijere . Da se obeshrabre štakori i ostali nepoželjni uljezi od ulaska u volijeru treba ukopati žicu bar 15 cm duboko te onda još pod pravim kutom izvući rub žice prema van za još bar 30cm. Ako se grade volijere jedna uz drugu u nastavcima treba na donji dio zidova postaviti oko pola metra visoku neprozirnu pregradu kako se ptice međusobno ne bi vidjele, te da se ne plaše mačaka u prolazu Za natkrivanje volijere zadovoljavaju UV-otporne plastične mreže promjera oka najviše 2,5 cm. Upotrebom mekane mreže izbjegavaju se ozljede glave, koje fazani najčešće zadobivaju kad se uplaše i eksplozivno polete uvis. Ali takva mreža ne nudi zaštitu od lasica, štakora i kuna, stoga oprez.

Nadstrešnica ili zaštitna kućica mora se izgraditi u nastavku otvorenog dijela volijere, te mora biti suha i bez propuha, i mora biti što svjetlija ( dozvoljavati ulazak što više sunčeve svijetlosti ). Kako fazani traže za spavanje najviše položene prečke u volijeri uvijek treba paziti da one postavljene na najviše mjesto budu u zaštitnoj kućici kako ne bi spavali vani u volijeri, prečke su obično promjera oko 5 cm.
Pod volijere poslije kiše ne smije stvarati lokvice. Lako uzgajivaču koji svoje volijere može izgraditi na prirodnom pjeskovitom tlu! Kod teških, nepropusnih tala, može se postaviti sloj od bar 10 cm oštrog pijeska ili riječnog pijeska, i svakih par godina taj pijesak obnoviti

Za zazelenjivanje volijere prikladne su otporne biljke kao: male sorte bambusa, lovorvišnja, rododendron, bazga . . . O tome dali se u volijeru možemo posaditi travu, ovisi najviše o njenoj veličini i vrsti fazana koju imamo. Paunasti fazani npr. skoro uopće ne uništavaju travu, ostali mogu pokazivati individualne razlike. Ako u volijeri već postoji trava onda okolo uz rub volijer treba postaviti 30 cm široku i 5 cm duboku pješčanu traku, da se ne stvara blato na rubovima volijere. Kod fazana koji jako kopaju tlo kao glanz i uhati fazani travnata površina ima šanse za opstanak samo kod volijera većih od 100 m2. Vrata na volijeri uvijek postavljamo uz kutove i to tako da se strana vrata koja se otvara nalazi bliže stranici koja sa stranicom na kojoj su vrata čini pravi kut. Tako ćemo spriječiti fazane da nam slučajno ne izleti van.

žmednas = Hranidba fazana

Danas je općenito najrašireniji način hranjenja fazana putem peleta. Većina velikih kompanija koje se bave proizvodnjom hrane nude posebnu peletiranu hranu za ukrasne ptice, a među njima i fazane. Važno je da pelete ostanu uvijek suhe, vlažne pelete se brzo kvare. Netko još propagira metode da hranu pripremaju sami kod kuće i to od mljevenih žitarica, ribljeg brašna, jaja, crva brašnjara, ličinaka mrava itd. No to zahtjeva veliko znanje i iskustvo koje početnici obično nemaju, a i isto tako ti podaci većinom nisu više up-to-date. Za zimsku hranidbu preporuča se davati 50 % kukuruza ili konoplje i 50% peleta za odrasle fazane u razdoblju mirovanja. Ovu hranidbu treba početi mijenjati u veljači/ožujku u onu za fazane u razdoblju nesenja.

Uz osnovnu hranu koju obično čine pelete, za njihovo bolje zdravlje i okupaciju treba ponuditi voće i zelenilo svakakve vrste. S poslasticama kao nesoljenim kikirikijem i brašnjarima te ostalim moramo biti oprezni jer se fazani u protivnom vrlo lako udebljaju

Najbolje i najsigurnije je fazane hraniti s izbalansiranom hranom po preporuci stručnjaka ili dobrog uzgajivača. U prirodi ptice kao fazani trebaju puno više energije za trženje hrane i snalaženje u prirodi nego u svojim volijerama.
Žautor = T.U.SZALAY

- 00:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.12.2007., petak

(NE)UREDNA KULTIVACIJA - Bačen novac

Na SAPARDU smo vidjeli koliko je programa došlo pravim poljoprivrednicima. S birokracijom i administracijom borile su se samo veće tvrtke. Tu i tamo uguralo se neko veće obiteljsko gospodarstvo. No, s tim papirima mogu se i nositi administracije jedne Fragarie, Gavrilovića, Žita, Paška sirana, Irida i druge tvrtke. Pa zamislite da seljak zbog čekanja u redu u nekoj agenciji ili banci ne stigne na večernju mužnju, ili ne poore zemljište jer je baš tada u gradu skupljao tone papira.

Planira se preseljenje pogona splitske mljekare Mils u Sinj, sužavanje proizvodnje, direktorica je zabranila sindikalne aktivnosti u tvornici, a navodno se spremaju i otkazi. Broj kooperanata - mljekara u samo godinu dana s 1000 je pao na 300, a isplate za mlijeko kasne im i po godinu dana. To je prava hrvatska priča. A ne ono o broju novootvorenih farmi. Ne možemo zaobići ni činjenicu da su te farme nastale i da danas rade i proizvode. Ali ono što nas smeta je zasigurno činjenica da nam čvrsto tlo izmiče ispod nogu. A to su ovom slučaju prerađivački pogoni. Mljekare su pravi stimulatori proizvodnje, organizatori kooperacije, transferi tehnologijije, ali i sigurnost za čitava sela. Kada se dogodi ovo što se radi trenutno s Milsom, pa nešto prije sa Zdenkom, te primjerice Slavijom iz Starog Petrovog sela onda je to tragedija. Tu ima prostora i za lov u mutnom, i za nezakonite radnje, ali i one zakonite, ali nemoralne. Ta će mljekara s odličnim programom i fantastičnim tržištem, posebice u ljetnim turističkim mjesecima pripasti svima, samo ne seljacima. A i radnici i seljaci mogli imati pravo barem na prvi pokušaj. Turizam doslovce guta sireve, vrhnje i druge proizvode. Svojevremeno je uvažano ukrajinsko i mađarsko mlijeko u prahu, u jednoj slavonskoj mljekari punjeno s dravskom vodom i pakirano u MILS trajno mlijeko i prodavano kao mlijeko s pašnjaka dalmatinske zagore turistima. I očito je tu bilo novca i zarade za sve, osim za radnike i kooperante te mljekare. Zaradili su uvoznici, lobisti, trgovci pa i mljekara u Slavoniji koja je u njemačkom vlasništvu. A seljacima, odnosno kooperantima u okolici Sinja, Drniša, Knina i drugih krajeva ostali dugovi i obećanja. I tko će sada na kraju dobiti pogon, tržište i turiste nije važno. Važno je da seljak neće. Onaj koji ima 50 ili 100 krava uvijek će nekome trebati. Ali kome trebaju oni mali obični kooperanti. Kao ne trebaju, ali kada treba platiti dug onda je to veliki dug. Valjda je onda u pitanju i neka zanimljiva količina. Tko je sad tu lud. Ako imamo farmu s 500 krava na kojoj radi 70 ljudi, zašto ne bi imali i njih 70 po 7,14 krava koliko ispadne kada se taj broj krava podijeli s brojem ljudi na takvoj farmi. Normalno, to bi im bio dopunski posao, ali bi sačuvali obitelji, sela, tradiciju i cijela područja. No, politika kaže da mogu samo velike, pa sada svi trube u tu diplu i prave od sebe budale. Pa tih 70 radnika i ovako moraju kod kuće još imati povrtnjak, neki voćnjak ili vinograd kako bi preživjeli. Pa ne misli valjda netko da obiteljski čovjek može živjeti od 2.480 kuna prosječne plaće na takvoj farmi. Svakako mu je ta farma dodatni posao. U Županiji, koja od MILS-a potražuje više od 10 milijuna kuna, ogorčeni su što ih većinski vlasnik, varaždinska FIMA, ignorira i dokapitalizacijom pokušava osigurati pravo na donošenje strateških odluka, bez glasa malih dioničara. Sindikati i mali dioničari protiv FIME su podnijeli i kaznene prijave USKOK-u. Od toga će biti posla samo za medije i novinare. Na kraju će biti po starom. Kao, vlasnik će odlučiti. Hrvatska udruga sindikata je poručila kako radnici od vlasnika traže da im garantira očuvanje djelatnosti, postojeći asortiman i sačuvanje postojećeg broja radnih mjesta. Ajde, barem nešto. No, mlijeka nema više iz domaćih štala. Broj kooperanata je minimalan. Oni koji su rasprodali krave, nazad baš i ne mogu tako lako, a oni koji su prešli drugoj mljekari također neće nazad.
Župan splitsko-dalmatinski Ante Sanader tvrdi kako Županija ne želi upravljati mljekarom, već žele zaštititi mljekarstvo u Splitu i Dalmaciji. "Fima je ovim samo pokazala da je njihov jedini interes zemljište i trgovina sa zemljištem, što je nekorektno i nepošteno", dodao je. I tu je sve jasno. Pa strancima će samo to i trebati. Hrvatska zemlja. I s pravom treba ustrajati na svemu što se traži u pogledu zemlje. A moratorij na prodaju zemlje samo je dio onoga što treba napraviti da sačuvamo selo i zemlju.
Prodaja uspješnih hrvatskih tvrtki strancima oduvijek je bila sol na ranu nacionalnog ponosa. A sudeći prema iskustvu Bugarske, Rumunjske i Češke, prava i masovna preuzimanja hrvatskih tvrtki tek nas očekuju - nakon ulaska u Europsku uniju.
Dosad najveće preuzimanje u Hrvatskoj - prodaja Plive američkom Barru - stajalo je nevjerojatnih 15 milijardi kuna. No analize pokazuju da je to tek sitniš u odnosu na ono što nas očekuje u budućnosti. Stranci zasad promatraju okrupnjavanje hrvatskih tvrtki. U posljednjih sedam godina domaći su poduzetnici u regiji kupili 48 tvrtki. Vrijednost tih poslova je 600 milijuna eura, znatno niže od rezultata srpskih ili slovenskih poduzetnika, koji su uložili gotovo milijardu eura. Uspije li Agrokor u preuzimanju dijela turskog trgovinskog lanca, bit će to najveće preuzimanje u povijesti regije.
Strani kupci zasad najviše kupuju bugarske, rumunjske, poljske i češke tvrtke. U Bugarskoj su od 2000. preuzeli 161 tvrtku za ukupno 8 milijardi eura. Slijedi Hrvatska, gdje su preuzimanja dosegnula 6 i pol milijardi eura, a potom Srbija i dosta zatvorena Slovenija. Pravi "šoping" po Hrvatskoj počet će nakon ulaska u Uniju. Procjene su da će na budućem zajedničkom tržištu većinu grana predstavljati tek dvije do tri tvrtke. Sada nam se postavlja pitanje samo po sebi što ćemo uspjeti zadržati. Već sada nam ne daju ni da zaštitimo naše ribolovne vode. Unija nema pravne osnove da zabrani proglašenje pojasa, poručuju i hrvatski gospodarstvenici. Štoviše, Italiji i Sloveniji treba ispostaviti račun za odštetu. Kao kompromisno rješenje predlažu naplaćivanje koncesije. Procjenjuje se, naime, da Talijani i Slovenci u našem moru svake godine izlove ribu u vrijednosti oko 300 milijuna eura. Brojni napori hrvatske Vlade na osposobljavanju hrvatskog ribarstva da bude konkurentno talijanskom ribarstvu te da se formira flota koja će se ravnopravno nositi s jačom talijanskom flotom u prostoru ZERP-a bit će upropašteni. Doslovce bačen novac. Hrvatskim ribarima trebaju te dvije tri godine do ulaska u EU kako bi bili ravnopravni te u takvoj situaciji ne mogu dopustiti da se unutar ZERP-a dogodi ono što se dogodilo u području ZERP-a s talijanske strane, a to je kompletna devastacija mora.
Nezadovoljni državnom pomoći, neki poljoprivrednici okrenuli su se novcu Europske unije. Tako su sredstva iz fonda Sapard, namijenjena razvoju poljoprivrede, gotovo u cijelosti iskorištena onima koji su bili brzi. Mnogi se već pripremaju za Ipard, novi fond, koji će poljoprivrednicima do 2011. omogućiti 100 milijuna eura. Poljoprivrednici se na natječaje fonda Ipard mogu javljati neograničeno. A uz dosadašnje projekte, proširit će se i na ulaganja u maslinarstvo i vinarstvo. Do 2011. hrvatski poljoprivrednici iz Ipard fonda dobivati će 25 milijuna eura na godinu. Jedan od osnovnih uvjeta za dobivanje novca je legalno poslovanje i nezaduženost. Kako to lijepo zvuči. A kako doći do tih novaca. Pa na SAPARDU smo vidjeli koliko je programa došlo pravim poljoprivrednicima. S birokracijom i administracijom borile su samo veće tvrtke. Tu i tamo uguralo se neko veće obiteljsko gospodarstvo. No, s tim papirima mogu se i nositi administracije jedne Fragarie, Gavrilovića, Žita, Paška sirana, Irida i druge tvrtke. Pa zamislite da seljak zbog čekanja u redu u nekoj agenciji ili banci ne stigne na večernju mužnju, ili ne poore zemljište jer je baš tada bio u gradu skupljao tone papira.


- 23:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (12)
Svibanj 2008 (13)
Travanj 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (10)
Prosinac 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Vijesti
ČITAJTE ČASOPISE U KOJIMA SURAĐUJU ČLANOVI AGRO EKOLOŠKOG DRUŠTVA

1. Agroglas, dvotjednik za poljoprivredu 031 223282
2. Gospodarski list, dvotjednik za poljoprivredu
3. Ovčarstvo i kozarstvo, dvomjesečnik
4. Pčela, mjesečnik za pčelare
5. Holstein, časopis za uzgajivače holstein goveda
6. Moj pas, časopis za kinologiju
7. Lovački vjesnik, mjesečnik za lovstvo
8. Racing pigeon, njemački časopis za golubarstvo
9. Nova Zemlja, povremenik za poljoprivredu