Agroglas poljoprivredni savjetnik
14.07.2008., ponedjeljak
Iz Ministarstva poljoprivrede
|
S obzirom na učestale upite oko ribolova na kopnenim vodama, poglavito dolaskom na godišnji odmor, dajemo vam sljedeće informacije:/Regarding frequent questions about freshwater fishing (angling) in Croatia, especially during holiday season, we are giving you the following information: opširnije Ribolov na moru [11.7.2008] S obzirom na učestale upite oko ribolova na moru, poglavito dolaskom na godišnji odmor, dajemo vam sljedeće informacije: opširnije Fishing/angling on the Adriatic sea [11.7.2008] Regarding frequent questions about fishing (angling) on the Adriatic sea in Croatia, especially during holiday season, we are giving you the following information: opširnije Uputa o primjeni uvozno izvoznih dozvola po Uredbi o tržnom redu za žitarice [11.7.2008] Vlada Republike Hrvatske je na sjednici 30. lipnja 2008. godine donijela Uredbu o Tržnom redu za žitarice (NN 75/08). Ovom Uredbom pored sustava javne intervencije za žitarice uveden je i sustav praćenja uvoza i izvoza putem izdavanja uvoznih i izvoznih dozvola. opširnije |
- 15:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Mađari nas uče agro i vinskom turizmu
|
NASLOV = Mađari nas uče agro i vinskom turizmu @PODNAS = Turistički djelatnici mađarske Baje pokazali su nam kako se privlače mase turista na manifestaciji čija je osnova hrvatski specijalitet - Fiš paprikaš * Vinari i vinogradari iz Villany mogu nam biti učitelji kada su u pitanju vinske ceste U Hrvatskoj smo vječito nedorečeni kada su u pitanju naše prednosti. Imamo vrhunske vinogradare i vinare, ali ta naša vina teško dolaze do turista. Nedvojbeno, kiksamo na organizacijskom planu, a kada je u pitanju i naša disciplina teško da možemo zaraditi prolaznu ocjenu. Nedavno smo posjetili mađarsku Baranju i uvidjeli kako se vinskim turizmom i gastronomijom na turističku scenu probijaju naši sjeverni susjedi. U Baji malom gradiću u Baranji, ali onom većem djelu, smještenom u Mađarskoj, osim lovnim bave se i gastroturizmom. Već godinama organiziraju najveću fišijadu na svijetu. Ništa ne bi bilo čudno, da na kraju nije riječ o hrvatskom nacionalnom proizvodu, fiš paprikašu. Možda u većem dijelu Hrvatske mnogi ovaj specijalitet povezuju s Mađarima, ali u stvarnosti nigdje u zemlji naših sjevernih susjeda ne prave pravi fiš paprikaš. Na blagom bregovitom terenu baranjskih brda uz malu varoš Villany smjestili su se prekrasni i uredni vinogradi. Tradicionalne kućice u nizu s podrumima prava su poslastica turistima. Najviše ih je iz Njemačke. Naravno, pored domaćih vinoljubaca. Nije rijetkost zadesiti i hrvatske građane, ali pretežito iz Osijeka i okolnih mjesta. Prevladavaju bijela vina u tipu graševine i rizlinga. Brojni turisti su nametnuli buran razvoj vinarstva. Valja imati na umu da u komunizmu nije bilo privatnih vinograda. Uglavnom su ovdašnji ljudi imali manje plantaže poput nešto većih vikend vinograda u Hrvatskoj. No, rušenjem komunizma dijelu je vraćena oduzeta zemlja, a dio njih je i otkupljivao podrume i površine nekadašnje zadruge. No, ubrzo su njemački turisti smješteni najčešće u nedalekoj banji Harkany preplavili novootvorene podrume. Polgar Pince, Szinde Pince samo su dio onih koje smo obišli. Kao što se vidi na našim fotografijama mali podrumi s kušaonicama uređeni su upravo onako kako su izgledali i u vrijeme najbujnijeg razvoja ovoga kraja, u vrijeme Habsburgovaca. U svakom od njih kušate vina, jedu se uglavnom suhomesnati proizvodi i popularne kobasice. I dakako, uobičajeno je kupiti neko od vina. Polgar pince nam je posebno zanimljiv jer je za naše prilike ogroman podrum. Pinče, kako se čita, inače na mađarskom znači podrum. U njega stanu cijeli svatovi, a vlasnici nude mogućnost i smještaja. Ova obitelj se tradicionalno bavila kroz stoljeća vinogradarstvom i proizvodnjom vina. No, ovaj veliki podrum je nekada bio zadružni. Moramo istaći izuzetno zanimljiv spoj vinskog turizma i onoga u Harkany. ^ini nam se da za sada ovako nešto u Hrvatskoj možemo samo sanjati. Dakako, izuzev područja uz jadransku obalu. No, cilj nam je ipak pokazati našim ljudima da je ovako nešto moguće i daleko od mora. No, za sve je to potrebna daleko veća podrška vlasti, turističke zajednice, te općina i gradova. Na drugoj strani Baranje, 50-tak kilometara istočnije na obali Dunava je Baja. U blizini je Mohacsa koji je smješten 10 km od hrvatsko-mađarske granice. Iako daleko skromnijih mogućnosti nego li su lovačka područja Slavonije i Baranje, u okolici Baje razvili su lovni i ribolovački turizam barem tri puta bolje. Čarde, puste, lovišta, moteli, hoteli. Sve je u znaku lova i ribolova. A čak 60 tisuća ljudi se svake godine drugog vikenda u srpnju okupi na najvećoj fišijadi. I po tisuću zapaljenih vatri i kotlića u isto vrijeme. Miris fiš paprikaša po cijelom gradu. Nevjerojatan doživljaj. Prava poslastica za turiste. Dakako, ne prave svi isti fiš paprikaš. Nijemci, Mađari, Hrvati, Srbi, Mađari iz Hrvatske, Hrvati iz Mađarske. Svatko fiš u kotliću sprema na svoj način. U isto vrijeme probija nas žal što mi u Hrvatskoj takvim manifestacijama ne možemo privući ni domaće fišoljupce, a kamoli goste iz Njemačke. Antal SZALAY |
- 11:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.07.2008., nedjelja
Direktno deponiranje gnojovke u tlo
|
N: GNOJOVKA NN: JOSKIN PRIKOLICE I DEPONATORI RJEŠENJE SU GNOJOVKU SA STOČARSKIH FARMI NAS: Direktno deponiranje gnojovke u tlo Pod: Umjesto da se razbaciva u širini, preko deponatora se utiskiva u zemlju i kako nam objašnjava Drago Ferenčak, vlasnik i direktor hrvatskog zastupstva kod nas se kupuju najčešće cisterne od osam i deset tisuća litara Na imanju Krune Višaka u Jagnjedovcu kod Koprivnice prisustvovali smo prezentaciji Joskin cisterna i deponatora za gnojovku. Obitelj Višak ima farmu mliječnih krava s izđubrivanjem u lagunu iz koje gnojovku poslije koriste za gnojidbu livada i oranica. Tvrtka PSC Ferenčak je generalni zastupnik Belgijskog Joskina i zajedno s partnerima iz Belgije okupljenim poljoprivrednicima je prezentirala kako se takva mehanizacija koristi. Gledali smo cisternu kapaciteta 10000 litara i rad s deponatorom sa sedam radnih tijela. Prikazan je statički i deponator za utiskivanja gnojovke u travu koji je kod nas novost. Princip je jednstavan. Umjesto da se razbaciva u širini, preko deponatora se utiskiva u zemlju i kako nam objašnjava Drago Ferenčak, vlasnik i direktor hrvatskog zastupstva kod nas se kupuju najčešće cisterne od osam i deset tisuća litara, a u ponudi ih ima i do kapaciteta 24 tisuće litara. Na farmu obitelji Tokić u Širokom polju uskoro stiže jedna kapaciteta 18 tisuća litara. Cijene se kreću od 130 tisuća kuna pa i do više od 200 tisuća za one najveće. Deponator ustvari čak i malo podrivaju. Postoje 15-tak tipova deponatora što ovisi o radnji, o zemlji, te da li se želi deponirati gnojovka u livadu, pašnjak, ili pak oranicu. Postoje i oni koji mogu i do 50-tak centimetara. Tu pak važno i kakvi su traktori kao što je bilo vidljivo i na prezentaciji, jer i o njegovoj snazi ovisi kako će se ta radnja odraditi. U Hrvatskoj se podjednako takvi sistemi prodaju i svinjogojskim i govedarskim farmama. No, mora se istaći kako su za svinjogojce ograničavajući faktor tzv. Nitritna direktiva. Mora biti riješen problem gnojovke na svakoj farmi. I tu nema drugog rješenja nego li ovakvog. A upravo sistemi Joskin su najdjelotvorniji, a i najjeftiniji, a može se reći i jedini. |
- 11:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.07.2008., utorak
POSJETILI SMO FARMU SIMENTALSKIH KRAVA U JAGNJEDOVCU KRAJ KOPRIVNICE
|
N: GOVEDARSTVO NN: POSJETILI SMO FARMU SIMENTALSKIH KRAVA U JAGNJEDOVCU KRAJ KOPRIVNICE N: Kruno Višak očekuje i po sedam teljenja po kravi Pn: Višak stalno postiže ekstra kvalitetu mlijeka. Štalski prosjek je sada oko 24 litre, a pojedine simentalke daju dnevno i po 30 litara. Od simentalca Višak očekuje i do sedam teljenja tijekom života - Farma je kapaciteta 60 krava, a imamo ih već 80. Od toga, čak 90 posto, najviše je simentalaca, priča naš domaćin. U suvremenoj farmi u selu Jagnjedovec u blizini Koprivnice ima nešto i holstein krava, no Kruno Višak, alfa i omega obiteljskog gospodarstva, ističe da će postepeno i njih zamijeniti simentalcem, a razlog je upravo kvalitetnija telad za prodaju. - Teliće prodajem, ne tovim ih, a kada je u pitanju mlijeko, ono ga prodajemo Vindiji. Cijena koju postižemo u našoj proizvodnji je oko 3 kune za litru, ističe Kruno pokazujući nam sistem izđubrivanja. Višak stalno postiže ekstra kvalitetu mlijeka. Štalski prosjek je sada oko 24 litre, a pojedine simentalke daju dnevno i po 30 litara. Od simentalca Višak očekuje i do sedam teljenja tijekom života. Krave su na slobodnom načinu držanja, a u planu je na prostoru oko farme imati ispust kako bi svojim kravama omogućio slobodno kretanje. - Farmu sam podigao kreditom RBA banke kojega sam podigao na rok od 10 godina. Nažalost, za HBOR nisam imao sve uvjete pa sam morao sam riješiti financiranje cijelog projekta nove farme, opreme i proširenje broja krava. Oprema je kompletno DeLaval. Izmuzište je tipa riblja kost 2x4 smještenog uz ulaz prekrasno izgrađenog objekta na rubu proplanka uz jagnjedovečku šumu. Prilikom posjete farmi uočili smo da su u tijeku radovi na uređenju okoliša, tako da će se moći govoriti o jednom doista lijepom uređenom objektu smještenom u predivnom prostoru okruženom pitoresknim selom Jagnjedovec s jedne strane, te livadama i šumom s druge. Pored Krune Viška, na farmi radi i njegov otac i majka, a i njegova djevojka Sanja. Svi su angažirani na proizvodnji mlijeka i mesa i ne rade ništa drugo, odnosno, svima njima to je osnovni izvor prihoda. Obzirom da na gospodarstvu, a ni u okruženju nemaju slame odlučili su se za sistem držanja na ležištima s gumenim podom, a ispod cijelog objekta je laguna u koju se odlaže gnojovka. Uklanjanje gnoja u lagunu riješeno je tako da krave hodaju po balezi i guraju ju na specijalne rešetke tvrtke Schauman. Laguna se prazni uz pomoć Joskin cisterne koju također posjeduju. Uz pomoć nje i deponatora gnojovka se raspodjeljuje direktno u tlo. U livade i oranice ovoga obiteljskog gospodarstva. Višak ističe da je za ovu farmu cijela investicija koštala približno dva milijuna kuna. Zanimljiva je i hranidba. U ovo, ljetno doba, hrane se krave sjenažom, pivskim tropom i smjesom, a zimi i silažom cijele stabljike kukuruza. - Hrane proizvedem dovoljno na svojih 120 jutara, priča nam gazda, a kako ističe u ovom kraju zemlje ima i za kupiti tako da ne bi bilo problema pri širenju kapaciteta. Ima kompletnu mehanizaciju za proizvodnju krme. Sve od kose do razgrtača je marke slovenskog SIP-a koju je kupovao posredstvom tvrtke Proizvodnja opruga Dežanovec, a stroj za spremanje sjenaže u okrugle bale je marke Welger za koju ističe da je s njom jako zadovoljan. Njegova doslovce traktorska ergela, zaista plijeni pažnju. Posjeduje Agrotrona snage 150 ks, zatim traktor marke Same od 90 konja. Tu je i jedan John Deere od 75 ks, a ima i Deutch od 45 ks, te traktor marke Univerzal koji je također snage 45 konjskih snaga. |
- 12:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Širjan ogradio 340 hektara kukuruza
|
POZNATI STOČAR ELEKTRIČNIM PASTIROM BORI SE PROTIV NAJEZDE DIVLJIH SVINJA Širjan ogradio 340 hektara kukuruza Josip Širjan vjerojatno je jedan od najvećih hrvatskih stočara, ali i jedan od najvećih gubitnika u borbi s divljim svinjama. Naime, ogromne površine ovoga stočara uništile su divlje svinje iz okolnih lovišta. Prema njegovim riječima štete su miljunske. Na sve se to lovačka društva ponašaju dosta ignorantski. No, nakon što su mu i sada pojeli cijeli jednu tablu veličine 36 hektara već i lovci vide da je nastao problem od kojega ne mogu bježati. Tu je tablu morao presijati. Ukupno mu je do sada nestala gotovo 80 hketara kukuruza. Odlučio se na zaštitu uz pomoć električnog pastira. - Postavili smo ukupno osam kilometara žice i ogradili 340 hektara. Nadamo se da će ipak donekle to spriječiti navalu divljih svinja, priča nam Širjan koji je strašno ogorčen ponašanjem lovaca kada je u pitanju taj problem. Napajanje je akumulatorom jer u blizini nema izvora struje. Električne ograde koje prodaje tvrtka Gumex eko pokazale su se ipak kao najbolje rješenje protiv divljači. Treba se imati na umu da farmerima treba kukuruz, a ne nadoknada štete. Jednostavan razlog što kada im treba kukuruza na tržištu ga nije moguće lako pronaći, a posebice po cijenama koje trebaju osigurati financijski isplativ tov. - Lovačka društva će ulaganjem u opremu za električne ograde ostvariti znatne uštede, ističe Mirko Devčić iz tvrtke Gumex-eko iz Ivanić Grada koja je i postavila spomenutu električnu ogradu. Naime, za lovačko društvo najbolje je da kupe kompletnu opremu za električnu ogradu i iznajme je farmeru. Farmer je dužan postaviti i održavati ogradu. Nakon što je kukuruz pobrao tada bi opremu vratio lovačkom društvu. Uz ispravno korištenje, vijek opreme je i do 10 godina, priča Devčić. Obitelj Širjan se inače bavi tovom junadi na području Ivanić Grada kao i na lokaciji u blizini Brinja. Samo za potrebe svoje proizvodnje kukuruz sije na 700 hektara. - Vrijeme je za planiranje zaštite kukuruza od divljih svinja. Sa dobro postavljenim električnim ogradama – čuvarima, moguće je posve izbjeći štete. Uz malo novca, vrlo je jednostavno i sa jednim el .čuvarem ograditi i do 100 ha kukuruza, priča nam Mirko Devčić, tvrtke Gumex eko, najpoznatijeg hrvatskog distributera elekritčnih pastira. Evo jednog primjera. Za ograditi površinu od 1 ha kukuruza ( 10.000 m2 )treba nam : 1. Kvalitetan el. Čuvar 12 V/ snage 2 Joula.........................2.190,00 kn 2. Tri reda plave žice ukupno 1.200 m …………………… 744,00 kn 3. Izolatori - nosači žice ukupno 40 kom…………………… 76,00 kn U kupno : 3.010,00 kn = 0,30 kn / m2 Drugi primjer se odnosi na ogradu za 10 hektara kukuruza Za ograditi površinu od 10 ha kukuruza ( 100.000 m2) treba nam : 1. Kvalitetan el. Čuvar 12 V / snage 2 Joula ……….2.190,00 kn 2. Tri reda plave žice ukupno 4.000 m…………… 2.480,00 kn 3. Izolatori- nosači žice ukupno 134 kom………….. 255,00 kn Ukupno : 4.925 kn = 0,05 kn / m2 Primjer ograđenih 100 ha ( 1 mil. m2 ) kukuruza treba nam: 1. Kvalitetni el. Čuvar 12 V / 2 Joula……….2.190 kn 2. Tri reda plave žice ukupno 12.000 m……7.440 kn 3. Izolatori – nosači žice ukupno 400…………796 kn Ukupno : 10.426 kn = 0,01 kn / m2 Uz sve to, nešto drvenih stupića visine 75 cm iznad zemlje i malo truda oko montaže, uz jednostavne upute proizvođača opreme doista je jednostavno je zaštiti vlastite usjeve. - Valja istaći da divlje svinje bolje uočavaju plavu boju. Ogradu valja postaviti 3 metra od ruba šume. Tri reda žice sa razmakom od 25 cm. Dobra kombinacija je ograda, buka, neobični mirisi kao što je primjerice lak za kosu. Važno je dobro obaviti montažu i uzemljenje. Valja svakako za provjeru ograde imati i kontroler ograde koji stoji 69 kuna. Električne ograde su barijere pod naponom i zahtijevaju mjere opreza. Tako i električni čuvar mora biti proizveden u skladu sa EURO standardima, kaže Devčić. Valja istaći da istih problema imaju i vonogradari i maslinari u Dalmaciji, posebice na otocima. I oni ne znaju kako će na kraj sa divljim svinjama. I za njih je ovo zasigurno najbolje riješenje V.BUŽIMSKI |
- 11:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #
23.06.2008., ponedjeljak
Lateran prezentira Amazone
|
Nas: Lateran prezentira Amazone Lateran d.o.o. poziva poljoprivrednike na prezentaciju rada strojeva Amazone Njemačka koja će se održati u petak 11.07.2008. u 10.30 h, na imanju obitelji Ač, na cesti između Vinkovaca i Cerića. Na prezentaciji će biti prikazan rad slijedećih strojeva: rasipači mineralnog gnojiva, nošeni, modeli ZA-X 900, ZA-M 1200, rasipač mineralnog gnojiva, vučeni, model ZG-B 8200, žitna mehanička sijačica D9-30 special, radni zahvat 3 m, Kombinacija rotodrljače KE 403-170 i žitne mehaničke sijačica D9-40 super, radni zahvat 4 m. Bit će viđena i kombinacija rotodrljače KG 4000 i žitne pneumatske sijačice ADP 403, radni zahvat 4 m, kukuruzna sijaćica ED 452 K, 6 redi, te prskalica nošena UF 1200 litara, radni zahvat 18 m, ali prskalica vučena UG 3000 litara, radni zahvat 18 m. Prezentirati će se u radu i prskalica vučena UX 3200 litara, radni zahvat 18 m, Gruber Pegasus 3002, radni zahvat 3 m, kratka tanjurača Catros 3001, radni zahvat 3,0 m i sijačica za direktnu sjetvu Cirrus 3001, radni zahvat 3 m. Sve informacije na telefon Tibora Ača 091 / 352 – 9066 |
- 11:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.06.2008., petak
Strojevi koji ne griješe
|
N:SJENAŽA NN: NA FARMI KRNDIJA KOD ĐAKOVA ODRŽANO II. NATJECANJE SLAVONIJE I BARANJE U SPREMANJU SJENAŽE U ROL-BALE I PREZENTIRANI STROJEVI MARKE JOHN DEERE NA: Strojevi koji ne griješe Pn: Iako je na prvom mjestu bilo natjecanje u spremanju sjenaže zasigurno ogroman broj posjetitelja razveselio je najviše Ivu Brzicu i njegovu ekipu servisera i komercijalista jer su na jednom mjestu pokazali strašno mnogo. Balirke, priključke, traktore, prskalice, kombajne… Prvo mjesto su osvojili Zdravko Kuna i Nikola Šutalo iz Osječko-baranjske županije, drugo mjesto osvojili su Dejan Perić i Ivan Bertok iz Osječko-baranjske županije, treće mjesto osvojili su Dragoslav Zorić i Uroš Zavođa iz Vukovarsko-srijemske županije. Kuna i Šutalo su iz valpovačkog kraja i imali su i prešu i uvijača marke Welger. Oba stroja su gotovo nova, proizvedena prošle godine. Posjeduju noževe na preši, a za vezivo koriste mrežu. Par Perić i Bertok su iz Viškovaca a preša kojom je upravljao Perić je marke Claas 260 stara tri godine. Godinu dana mlađa je uvijača marke Tanco 580s. Riječ je o izuzetno mladim momcima. Dejan je rođen 1988.godine, a Ivan ima 28.godina. Feraboli preša i uvijača iz 2004.godine kojima su upravljali Dragoslav Zorić i Uroš Zavođa iz Gaboša i Markušice zauzele su treće mjesto. U natjecanju su sudjelovali dva kompaktna stroja. Odnosno kombinirana preša i uvijač. Jedna je marke John Deere 582 stara dvije godine kojom je upravljao Jozo Funjak iz Viškovaca, dok je Branko Garvanović poznati uzgajivač holstein goveda svojim John Deereom vukao JD 678 kombinirani stroj. U organizaciji Odsjeka HZPSS-a Osječko-baranjske županije i Odjela za mehanizaciju HZPSS-a, a pod pokroviteljstvom tvrtke Novocommerce d.o.o. Osijek na farmi Krndija – Gorjani održana je prezentacija strojeva JOHN DEERE. A to znači traktori nove serije, kombajni, rol prese i dr. Posebno je bila zanimljiva prezentacija navođenja traktora GPS sustavom. Natjecanje je, prema podacima iz HZPSS, s velikim zanimanjem i pažnjom pratilo oko 2500 posjetitelja. Na seriji naših fotografija pokazujemo djelić atmosfere i strojeve koji su privukli pažnju okupljenih. S potpuno novom John Deere MultiCrop prešom za valjkaste bale možete bez kompromisa balirati slamu, silažu ili sijeno, ističu u Novocommercu S potpuno novom John Deere MultiCrop prešom za valjkaste bale možete bez kompromisa balirati slamu, silažu ili sijeno. Prednja polovina komore opremljena je s valjcima za izradu visoko sabijenih i pravilno oblikovanih bala, te ujednačen i tih rad. Uz pomoć profiliranih valjaka i vrata, 568 MultiCrop preša okreće i voluminoze teške za baliranje, kao što je na primjer krhka slama, te od njih uzraduje čvrste bale. 568 MultiCrop preša prepuna je istih izvanrednih osobina koje možete pronaći i na ostalim John Deere prešama. Osobine kao što su sakupljač (pick-up) malog promjera koji prianja na tlo kako bi sakupio više voluminoza, ili CoverEdge mreža koja čuva Vaše bale pune hranjivih sastojaka. MN: JD 1450 CWS i 1550 CWS Dokazana klasična tehnologija bubanj/slamotresi, izvrsna udobnost i pouzdanost! - Uđite u kabinu i povjerovati ćete da se nalazite u mnogo većem i snažnijem John Deere kombajnu. To je zato što je sve u vezi ove kabine osmišljeno kako bi se povećala preglednost i udobnost, i kako bi Vam se osigurala nevjerojatna kontrola. Primjerice, novo super udobno sjedište rukovatelja, glavna kontrolna ručica, zasloni u uglu kabine, klima uređaj i panoramska preglednost. John Deere kabina sastavni je dio ukupne konstrukcije. To poboljšava vožnju i smanjuje razinu buke i vibracija, ističu u John Deereu. MN:VELIKI TRAKTORI ZA VELIKE Zašto vole svi velike traktore. Neki zato što ih nikada neće ni imati, a neki zato što im je i potreba. Onih prvih je uvijek isto, ali ovih drugih danas je i sve više. Tako je upravo i zanimljiv prikazan traktor 8430 od 305 konjskih snaga. Nova 8030 serija traktora nosi i dalje ostavštinu legendarne vučne snage i pouzdanosti. Novi PowerTech Plus 9,0 L motor daje više snage i ima bolju iskoristivost goriva. Inteligentno upravljanje radom motora ( Intelligent Power Management) osigurava i do 35 KS dodatne snage za vrijeme transporta ili pokretnih radova s priključnim vratilom. Tome dodajte i novi Autopowr* kontinuirani varijabilni mjenjač za udarne performanse. Dobivate svestranost hidrostatickog mjenjača i učinkovitost mehaničkog mjenjača. Iako nije bilo vrijem, a ni prezentacija, i izložena prskalica nenadano je pokazala da je mnogo potreba i za takvim velikim strojevima. Prskalice serije 800 Premium i 800i dijeli od ostalih više od samog dizajna. One postavljaju nove standarde za produktivnost, preciznost prskanja, i udobnost. Prepune inovativnih rješenja ove prskalice posjeduju mjerljive prednosti. Daju veću kontrolu nad rasporedom prskanja, što povećava produktivnost i smanjuje troškove. Točnost u primjeni i kompletna pokrivenost je jednostavna s novom 700 serijom prskalica. Jaka i dugotrajna šasija, sa visoko izdržljivim komponentama, inovativni Z-bar podizni mehanizam, centralizirana i lagana za korištenje operatorska stanica pomaže vam da dobijete maksimum od svake prskajuće aplikacije. |
- 11:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.06.2008., subota
TRETIRANJE KUKURUZA HERBICIDIMA NAKON NICANJA KUKURUZA I KOROVA
|
Tretiranje herbicidima poslije sjetve, a prije nicanja kukuruza još uvijek je prevladavajući način zaštite kukuruza od korova u Hrvatskoj. Zaštita kukuruza nakon nicanja kukuruza i korova smatra se rezervom u slučaju da ne uspije tretiranje poslije sjetve, a prije nicanja kukuruza. No u zadnje vrijeme, a nakon otkrića sulfonilurea herbicida, sve se više širi primjena herbicida nakon nicanja korova i kukuruza. cijeli tekst na ratarstvo.blog.hr |
- 16:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ono što o uljanoj repici ne želite znati
|
U HRVATSKOJ SE SLIJEDEĆE GODINE MOŽE OČEKIVATI ZNATNO UZAVRELIJA SJETVA ULJANE REPICE N: I Pioneer bacio šapu na oranične površine pod uljanom repicom Pn: Sorte uljane repice do sada su bile iz osječkog, zagrebačko instituta te nešto iz Sjemenarne i RWA Agro. Čekalo se kada će krenuti i Pioneer. Ove godine i to se dogodilo Sve članice Europske unije obvezale su se da će do 2020. godine proizvesti oko jedne petine ukupno potrebne energije iz prirodnih, obnovljivih izvora energije. Poljoprivredne kulture kao što su suncokret, kukuruz, uljana repica, šećerna trska itd. sve više dobivaju na značaju jer su postale vrlo važne kulture, ne samo za proizvodnju hrane nego odnedavno i za proizvodnju energije. U Europskoj uniji, zbog klimatskih prilika, najvažniju ulogu u proizvodnji biogoriva zauzima uljana repica iz koje se proizvodi biodiesel U Hrvatskoj se uljana repica danas sije na svega nekoliko tisuća hektara, no u budućnosti to će se sigurno promijeniti. Biogorivo postaje sve značajnija strateška sirovina, a neovisnost o energiji sve brže rastuća potreba svake zemlje. Stoga, za očekivati je da će se i površine pod uljanom repicom u bliskoj budućnosti u Hrvatskoj povećati i da će uljana repica postati važna sirovina za proizvodnju biodiesela cijeli tekst na ratarstvo.blog.hr |
- 16:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
RADOVI NA PČELINJAKU U SRPNJU
|
Nn: RADOVI NA PČELINJAKU U SRPNJU Na: Održavanje pojila i borba s vrućinom · njega nukleusa · zamjena starih matica · sprečavanje rojenja · zaštita košnica od visokih temperatura · održavanje pojila za pčele · suzbijanje varooze · prihrana pčela Srpanjske vručine preko 30şC smanjuju aktivnosti ljudi i pčela. Glavne pčelinje paše ostavili smo za sobom. Paše u ovom mjesecu su varljive, te livade, suncokret, i zlatošipka mogu mediti prema lokalnim i vremenskim prilikama. Seleći pčelari u srpnju sigurno će pokušati iskoristiti pašu suncokreta. Treba pripremiti sirup za prihranu radi stimulacije matice. Krajem mjeseca svakoj zajednici dodajemo obogaćenu pogaču i sirup. Sa sirupom moramo biti oprezni kako ne bi izazvali grabež slučajnim prolijevanjem. Ne zaboravite svoje redovitije provjeravati kako pčele ne bi trebale trošiti dodatnu energiju u potrazi za izvorima vode koji kada ih pronađu mogu biti potencijalni opasni izvori zaraze. Jedna pčelinja zajednica može unijeti i do 2 litre vode dnevno pa je to dovoljan pokazatelj važnosti stalnog održavanja pojilica. Ukoliko se košnice nalaze izložene stalnom direktnom suncu potrebno je napraviti umjetna sjenila. Ventilacija košnice u ovom je mjesecu vrlo važna pa tako i na to trebamo obratiti dio vremena. |
- 11:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Proizvođači plugova na kušnji
|
Nn: VRIJEME JE NATJECANJA U ORANJU NA: Proizvođači plugova na kušnji Pn: Plugovi moraju imati pretplužnjak, crtala i pera. Drugi dodaci na plugu nisu dopušteni. Izbor pluga prepušta se natjecatelju koji ga može prilagoditi i poboljšati prema svom iskustvu i procjeni, ali nisu dopušteni dodatni dijelovi kojima bi se popravila brazda Oranje je osnova obrade tla. Od osnovne obrade tla sve počinje, a o oranju svakako ovisi kvaliteta pripreme za sadnju, čuvanje vlage, fizikalno-kemijski uvjeti, također i troškovi za pripremu, a time oranje utječe i na konačni učinak - dobrim oranjem stvaraju se najbolji uvjeti za kasniju proizvodnju. Otkriće pluga izazvalo je «revoluciju», kojom su udareni temelji modernoga bilinogojstva, a oranje ne gubi ni danas na važnosti. Svjetska oračka organizacija - World Ploughing Organization (WPO) pokrenula je davne 1953. godine prvo organizirano natjecanje. Od tada se svake godine bilježi sve veći interes za sudjelovanjem, posebice poljoprivredno razvijenih zemalja. Natjecanje se svake godine održava u drugoj zemlji. MN: ŽUPANIJSKA, DRŽAVNA I SVJETSKA PRVENSTVA 55. svjetsko natjecanje orača održati će se u Grafeneggu u Austriji od 15. do 16. kolovoza 2008. 1. natjecatelj: Marijo Spudić, Barilović, Karlovačka županija, konvencionalni plug 2. natjecatelj: Ivan Spudić, Barilović, Karlovačka županija, plug premetnjak 3. član WPO-a: Tugomir Majdak, MPŠVG, Zagreb 4. trener: Luka Čuljak, HZPSS, Krapina 5. sudac: Ivica Prpić, HZPSS, Požega 6. zamjenik suca: Dario Padro, HZPSS, Zagreb Natjecatelji i natjecateljice natječu se u oranju na strništu i na travi dvobraznim ili višebraznim plugom. Sastav ekipe čine dva natjecatelja iz svake županije koji su se natjecali tekuće godine na županijskim natjecanjima orača. Plugovi moraju biti lemešni, dvobrazni ili višebrazni, i moraju imati crtalo te u pravilu pretplužnjak. Plužna tijela ne smiju se skidati s pluga da se na natjecanju ne bi dobio učinak jednobraznoga pluga. Time se ne isključuje upotreba jednoplužnoga tijela pri otvaranju i zatvaranju brazdi pod uvjetom da na plugu ostanu najmanje dva plužna tijela. Pri trobraznom plugu natjecatelj ima pravo dignuti ili odstraniti zadnje plužno tijelo samo pri oranju - otvaranju prvih brazdi (izgled sloga), tako da slog bude izveden kao s dvobraznim plugom. Natjecatelj je tako otvorio treću brazdu. Pravilnik, ali i gotovo kompletnu organizaciju Hrvatske udruge za organizaciju natjecanja u oranju odradio je Ivo Juras, dipl. inž., inače načelnik odjela za mehanizaciju HZPSS. Dao je i dodatna objašnjenja koja dijelom objavljujemo Dubina prve brazde mora biti takva da plastica bude potpuno podsječena i odvojena od ostalog zemljišta po cijeloj dužini. Pravac oranja na cijeloj parceli daje se otvaranjem prve brazde (početne). Obje brazde moraju biti potpuno ravne. Svaka brazda mora biti potpuno ujednačena po širini i dužini. Poslije formiranja sloga, plastice - brazde moraju čvrsto nalijegati jedna na drugu. Ne smije biti udubljenja ili šupljina između brazdi. Slog ne smije biti ni upušten ni izbočen nego mora biti ujednačen s ostalim dijelom oranja. Brazde na slogu moraju biti pravilne. Svi korovi i biljni ostaci moraju biti potpuno zaorani. Oranje mora biti takvo da su svi korovi podsječeni i prekinuti. Za bolje zaoravanje upotrebljavaju se pretplužnjaci. Mn:Kvalitetno oranje - priprema tla za sjetvu Svaka brazda - plastica mora biti neposredno uz prethodnu brazdu. To se ne može postići ako se pretplužnjak postavi suviše nisko (duboko). Plastice moraju biti prevrnute do kraja (naslonjene jedna na drugu). To je važno zbog toga da se idućom operacijom može obaviti kvalitetnija obrada pripreme zemljišta - tla za sjetvu bez izvlačenja biljnih ostataka (busenja, strnike itd.) na površinu zemlje. Plastice se ne smiju lomiti na velike grude i grumene nego se mora omogućiti stvaranje dovoljne količine rastresite zemlje da bi se strojem za pripremu zemljišta osigurala priprema tog zemljišta za sjetvu. Sva plužna tijela moraju orati brazde iste dužine i širine. Završne brazde moraju biti ravne i pravilnoga sloga. Smije se vidjeti samo jedan trag kotača traktora. Dno razora mora biti čisto, bez rastresite zemlje, a njegove plastice - brazde složene prema slogu. Dno razora malo je pliće od dna prethodnih brazdi i ova brazda ne smije biti šira nego što je zahvat jednoga plužnoga tijela. Brazda mora biti čista, po visini ujednačena s prethodnim plasticama (bez stepenica). Plugovi moraju imati pretplužnjak, crtala i pera. Drugi dodaci na plugu nisu dopušteni. Izbor pluga prepušta se natjecatelju koji ga može prilagoditi i poboljšati prema svom iskustvu i procjeni, ali nisu dopušteni dodatni dijelovi kojima bi se popravila brazda - plastica nakon prolaza plužnih tijela. Oranje mora biti takvo da oblik brazde bude zaobljen (naročito pri oranju trave) i da naliježe jedna na drugu što se mora jasno vidjeti duž cijele parcele, a plastice moraju biti prevrnute pod kutom od 135-140 stupnjeva. Na tržištu se nalaze doista brojni plugovi. Tu je i naš domaći, OLT. Mora se priznati da je industrija toliko razvijena da je doista i ukrstila koplja na takvim natjecanjima. Neki od marki su Kvernerland, Overum-s, Olt, Niemeyer, Gregorie B., Sip, Rabewerk, Fužinar, Landsberg, Voogelnoot, Eberhardt… Pripremio: D.RUKOVANJSKI/sudionik osnivanja HUONO |
- 11:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.06.2008., utorak
Kolika će biti cijena pšenice?
|
Uh koja priča mislim da je lijepa ali utopija nema šanse da seljacima svane sunce nama je još mrak i tak če ostati bojim se da če 2 kn za pšenicu biti plafon iako bi bilo dobro da bude 2,5 kn da i seljak zaradi 0,5 kn po kg ovak sa 2 kn bude "0" a sa 1,7 + poticaj opet "0". A kukuruz vjerojatno bude 1,5 kn standard uz ovakva ulaganja tanka zarada tak da baš ne gubimo puno još kad dobimo 600 kn/ ha poticaja ma zarada da boli ma opcenito je poljoprivreda lose....Sve je teze proizvest,sve je skuplje proizvest a cijena protekli godina sto se tivce sjemena,gnojiva ,goriva itd raste.Tek ove godine cemo dobiti vise od kune za psenicu....I to je isto nista. Gledam ljude kod kojih se vidi napredak a l i to je sve kredit tako da relno gledajuci svi ti strojevi sto seljaci imaju su od banke...A gdje smo mi? o je i za očekivati da raste i cijena proizvoda,ako raste cijena sirovina...pogledajte pekare,u zagrebu je jedna pišljiva krofna 5 kuna!!! a od kile žita on napravi bar 10 krafni.. raste cijena mlijeka u trgovinama,a našim stočarima cijena ista Ma gdje si cuo da je zajamceno 2kn?Pa sa 2kn +pdv bi mozda bio i zadovoljan. Ali trebamo traziti 3kn pa koliko nam daju onda a ne ici sa prijedlogom da nam daju 2 kn jer onda bi nam dali manje za psenicu. Svih proteklih godina gledam kako nam uzimaju proizvod zadzabe-a slusam pojednine seljake kako su zadovoljni sa urodom i cijenom od 90lipa .... Neznam ja kako su ljudi mogli biti zadovoljni sa tom cijenomm... Ocito neznaju racunat. |
- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
TRETIRANJE KUKURUZA HERBICIDIMA NAKON NICANJA KUKURUZA I KOROVA
|
Tretiranje herbicidima poslije sjetve, a prije nicanja kukuruza još uvijek je prevladavajući način zaštite kukuruza od korova u Hrvatskoj. Zaštita kukuruza nakon nicanja kukuruza i korova smatra se rezervom u slučaju da ne uspije tretiranje poslije sjetve, a prije nicanja kukuruza. No u zadnje vrijeme, a nakon otkrića sulfonilurea herbicida, sve se više širi primjena herbicida nakon nicanja korova i kukuruza. Mnoge činjenice doprinjele su tome. Dugogodišnjim korištenjem zemljišnih herbicida potiskivani su bili širokolisni korovi, a u isto vrijeme travnati (sirak, pirika), pa zatim višegodišnji širokolisni korovi (osjak, slak) su dobili više prostora. Pojavili su se i neki novi korovi kao abutilon, ambrozija, čičak. PRIMJENA HERBICIDA NAKON NICANJA KUKURUZA I KOROVA Primjena herbicida nakon nicanja kukuruza i korova je nova tehnika kontrole korova koja omogućuje suzbijanje svih korova nakon nicanja bez primjene herbicida nakon sjetve, a prije nicanja kukuruza i korova. Nakon što se posije kukuruz čeka se da izniknu korovi i kukuruz i onda se ide u tretiranje strogo pazeći da se poštuje razvojna faza kukuruza jer ako se tretiranje vrši nakon faze do koje je dopušteno tretirati može doći do oštećenja usjeva kukuruza. PREDNOSTI OVOG NAČINA KONTROLE KOROVA Istraživanja, ali i iskustvo farmera pokazali su da na ovaj način mogu biti kontrolirani svi korovi, mnoge korove je lakše suzbijati nakon nicanja, a sulfonilurea herbicidi kontroliraju "nove" korove (divlji sirak, abutilon, ambrozija, čičak). Ovi preparati su skuplji nego zemljišni herbicidi, ali u mnogo slučajeva oni su u stvari jeftiniji. O čemu se zapravo radi? Ako se koriste zemljišni herbicidi i ako je proljeće suho oni neće dobro djelovati jer za djelovanje im je potrebna vlaga. U tom slučaju treba ići u korekciju sa herbicidima koji djeluju preko lista i koriste se nakon nicanja kukuruza i korova te se u stvari herbicid kupuje dva puta i takav tretman je skuplji nego ako se odmah odluči za primjenu herbicida koji se koristi nakon nicanja kukuruza i korova. Pioneer u prodaji ima tri herbicida za primjenu poslije nicanja kukuruza i korova, Tarot, Grid i Harmony. |
- 22:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Preša za uljarice - biodizel
|
Preše za suncokret, uljanu repicu, sjeme sesama, sjeme pamuka, kikiriki i sl. Proizvodite svoj biodizel.Lako puštanje u pogon, jednostavne za uporabu, mala potrošnja snage, lagano održavanje, pouzdane u radu, a prije svega povoljne po cijeni.Primjena u mješaonama i tvornicama stočne hrane za prešanje uljarica a u svrhu dobivanja industrijskog ulja i pogače za daljnu uporabu, kao i za mala postrojenja za proizvodnju biodiezel-a. Uz prethodno toastiranje i predprešanje, moguće povećanje kapaciteta kao i prešanja soje. Osnovna primjena za suncokret, uljanu repicu, sjeme sesama, sjeme pamuka, kikiriki i sl.Osnovne karakteristike preše za uljarice:Duljina 1650mm x širina 700mm x visina 1280mm.Težina cca 600 kgMotor 7,5 kW Kapaciteti i iskorištenje ;Uljana repica 180- 200 kg/h iskorištenje 31-36 %Suncokret 160 - 180 kg/h iskorištenje cca 32 %Tostirana soja cca 100 kg/h Preostalo ulje u pogači 6 - 7 %Cijena sa motorom 32.000 kn + PDVZa detaljne informacije obratite nam telefonom ili email porukom. Mala preša za uljarce: Kapacitet 40-50 kg/h, za uljanu repicu i suncokret. Motor 2,2 - 3 kW. Cijena 13.200 kn bez motora + PDV. |
- 22:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #
sve što o uljanoj repici treba znati?
|
U HRVATSKOJ SE SLIJEDEĆE GODINE MOŽE OČEKIVATI ZNATNO UZAVRELIJA SJETVA ULJANE REPICE Nakon dugo vremena iščekivanja Pioneer je bacio rukavicu izazova ostalim proizvođačima uljane repice Tipičan novi hibrid visokog potencijala rodnosti i visokog sadržaja ulja (oko 45%). Zbog niskog sadržaja glukozi-nolata (12 - 13 umol/g) uljane pogače pogodne su za ishranu stoke. Pogodan je za sjetvu na svim tipovima tla. Daje stabilan prinos u različitim okolišima. Ima jaku stabljiku i jak korijen. Najbolje rezultate daje u sklopu 35 -50 biljaka/m2. U pokusima „Povjerenstva za registraciju“ u dosadašnje tri godine ispitivanja hibrid PR46VV09 dao je sljedeće rezultate (kg/ha). Sorta/hibrid 2004/05 2005/06 2006/07 Standard 1 2890 3542 3542 Standard 2 3163 3748 3748 Standard 3 -- -- 4540 PR46W09 3482 4617 5731 Pioneer je krenuo s uljanom repicom u Europi 2002 godine u Francuskoj. Ubrzo i Velikoj Britaniji, Sloveniji. Prije tri godine s osam hibrida kreće se u Češkoj i Slovačkoj. Prošle godine je više od 200 tisuća hektara u istočnoj Europi zasijano upravo Pioneer uljanom repicom. Ove godine je više od 10 hibrida u postupcima priznavanja u zemljama istočne Europe. Maximus polupatuljasti hibridi siju se na više od 100 tisuća hektara u istočnoj Europi. Ove godine počinje i program oplemenjivanja uljane repice u Mađarskoj i Slovačkoj. PR46W09 je ozimi hirbid nove generacije konvencionalnih hibrida. Tipičan je novi hibrid visokog potencijala rodnosti i visokog sadržaja ulja (oko 45 posto) s malim rizikom od polijeganja. Visina biljke je od 155 do 165 cm, a sadržaj glukozinata je vrlo nizak (11-12mikro mol/g) pa su stoga i uljane pogače pogodne za hranidbu stoke. Otpornost na phomu i cylindrosporium je vrlo dobra. Pogodan je za sjetvu na svim tipovima tala. Daje stabilan prinos u različitim okolišima, ima jaku stabljiku i jak korijen. Preporučena gustoća sjetve je 35 do 35 biljaka po četvornom metru. Zašto preferirati hibride repice u odnosu na sorte ove uljarice? U stresnim uvjetima hibridi uljane repice zbog efekta heterozisa i hibridnog vigora daju bolje rezultate od sorti uljane repice. Hibridni vigor znači jak korjenov sistem, poboljšanu otpornsot na prezimljavanje, te bolju prilgaodbu raznim okolišnim uvjetima ka npr. Reducirana obrada tla. I zašto još? U Pioneeru ističu da je i veći prinos od 5 do 10 posto. Heterozis efekt pozitivno utječe na vitalnost i rani porast. Bolja je stabilnost prinosa u raznim zemljišnim i klimatskim uvjetima. Mogučnost sjetve na kraju agrotehičkih rokova zagvaljujući brozom jesenskom razvoju u rani mfazama rasta i razvoja. Intenzivno grananje omogućava uspostavu optimalne gustoće sklopa i dobru pokrivenost tla čak i kod nižih sjetvenih normi. Više je komuški po biljci i više zrna po komuški daju višu sigurnost prinosa i visok potencijal prinosa. Imaju hibridi i veću otpornost na sušu i visoke temperature. Učinkovitije je usvajanje hranjiva, posebice dušika. I na kraju, što ističu stručnjaci Pioneera, radi se o vrlo dobroj ozimosti. Odnosno, jak korjenov sustav i dobro razvijen hipokotil, daje dobar razavoj prije ulaska u zimu. Do 2020 godine jedna petina energije iz prirodnih obnovljivih izvora Sve članice Europske unije obvezale su se da će do 2020. godine proizvesti oko jedne petine ukupno potrebne energije iz prirodnih, obnovljivih izvora energije. Poljoprivredne kulture kao što su suncokret, kukuruz, uljana repica, šećerna trska itd. sve više dobivaju na značaju jer su postale vrlo važne kulture, ne samo za proizvodnju hrane nego odnedavno i za proizvodnju energije. U Europskoj uniji, zbog klimatskih prilika, najvažniju ulogu u proizvodnji biogoriva zauzima uljana repica iz koje se proizvodi biodiesel U Hrvatskoj se uljana repica danas sije na svega nekoliko tisuća hektara, no u budućnosti to će se sigurno promijeniti. Biogorivo postaje sve značajnija strateška sirovina, a neovisnost o energiji sve brže rastuća potreba svake zemlje. Stoga, za očekivati je da će se i površine pod uljanom repicom u bliskoj budućnosti u Hrvatskoj povećati i da će uljana repica postati važna sirovina za proizvodnju biodiesela. Biodiesel je čisto ekološko gorivo koje ne sadrži sumpor, olovo i druge štetne tvari koje su glavni uzročnici zagađenja okoliša. U ispušnim plinovima biodiesela nema čađi, benzola i toluola te on predstavlja idealnu zamjenu za konvencionalna fosilna goriva. Također, kao nusproizvod u proizvodnji biodiesela iz uljane repice dobiva se repičina pogača koja je kvalitetan izvor hrane za stoku jer sadrži oko 33% surovih bjelančevina. Prepoznajući važnost uljane repice i biodiesela, Pioneer je u svoj program prodaje u Hrvatskoj uveo i uljanu repicu. U 2008. godini očekujemo registraciju i prodaju hibrida PR46VV09, a u procesu registracije imamo još 8 novih hibrida kojima se komuška u žetvi manje otvara nego kod sadašnjih sorti i koji daju i do jednu t/ha viši prinos od sorti uljane repice koje se trenutno uzgajaju. OSJEČANI ODUSTAJU OD PROIZVODNJE BIODIZELA IZ ULJANE REPICE Čepinska Uljara privremeno odustaje od gradnje pogona za proizvodnju biodizela, motornog goriva koje se dobiva iz ulja uljane repice, čija je planirana godišnja proizvodnja trebala biti 60.000 tona, a za što je bilo predviđeno ugovarati proizvodnju uljane repice na čak 45.000 hektara poljoprivrednih površina. Gradnja pogona trebala je početi još jesenas, međutim zbog nestabilne situacije s cijenama poljoprivrednih kultura i goriva na svjetskom tržištu, projekt je, napominje Stjepan Komar, predsjednik Uprave IPK Tvornice ulja Čepin d.d., na čekanju. Komar podsjeća kako je ideja o gradnji pogona za proizvodnju biodizela nastala kada je cijena sirovina bila koliko-toliko stabilna, a biodizela proizvedenog iz ulja uljane repice oko 3,80 kuna za litru, a dizela između 6 i 7,5 kuna za litru. Međutim, sada je situacija, dodaje, drastično različita i jedna litra D2 stoji 9,20 kuna, a sirovog ulja uljane repice 7,30 kuna za kilogram. Proizvodnja biodizela neisplativa - Trenutačno proizvodnja biodizela nije isplativa. Prema našim informacijama, čak su se neke tvornice u svijetu zatvorile. Sada je teško reći kada ćemo nastaviti provođenje projekta. Smatramo da ne treba žuriti i ulagati značajna sredstva uzalud. Valja pričekati da se cijena nafte i ostalih goriva stabilizira, a, isto tako, da se i razriješe neke etičke dvojbe na svjetskoj razini vezano uz pitanje - proizvoditi li hranu ili gorivo - kaže Komar. Ukupna vrijednost pogona za proizvodnju biodizela u Čepinu, u sklopu IPK Tvornice ulja Čepin, trebala je iznositi 53 milijuna eura. Nakon završetka cjelokupne investicije, trebalo je biti otvoreno novih 60 radnih mjesta, a planirano je i da bi u prvoj polovini 2009. godine posao neizravno našlo i oko 2.000 kooperanata - proizvođača uljane repice. Hrvatska trenutačno ima dva pogona za proizvodnju biodizela koja su u funkciji. Međutim, proizvedene količine uljane repice i biodizela su zanemarive, a kao buduća članica Europske unije trebala bi do 2010. trošiti 157.000 tona biodizela u ukupnoj potrošnji goriva. Naime, trenutačno se ukupna proizvodnja biodizela kreće samo 28.000 tona. Međutim, od toga se samo neznatne količine troše u Hrvatskoj. Prvi sagrađeni pogon za proizvodnju biodizela Modibit u Ozlju, navodno, na godinu proizvodi oko 25.000 tona biodizela uglavnom za izvoz, a samo manji dio za ZET-ove autobuse u Zagrebu. Drugi pogon koji je sagrađen je Vitrex iz Virovitice, u kojem se, navodno, proizvodi oko 5.000 tona biodizela godišnje. U gradnji je i pogon u Vukovaru tvrtke Europa Mill, kapaciteta 35.000 tona biodizela godišnje, a u planu je bila i gradnja tvornice Ingra Slavonski Brod, kapaciteta proizovdnje 150.000 tona godišnje. Pod uljanom repicom samo 15.000 ha U Hrvatskoj se o proizvodnji biodizela iz uljane repice, ističe dr.sc. Tajana Krička, izvanredni profesor na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koja je bila na čelu radne skupine koja je imala zadaću definirati plan i pripremiti sve aktivnosti za provedbu nacionalnog projekta za proizvodnju biodizela, počelo razmišljati još prije gotovo deset godina, odnosno 1999. godine. Međutim, do sada je u praksi vrlo malo toga učinjeno. Projekt biodizela, podsjetimo, nakon što ga je 2000. godine usvojila Vlada RH i imenovala Povjerenstvo za uvođenje biodizelskog goriva u Republiku Hrvatsku 2001. godine, nekoliko je godina stajao po nečijim ladicama u Ministarstvu poljoprivrede da bi se 2005. godine donijela Uredbu o proizvodnji biogoriva dok bi Zakon o proizvodnji biogoriva trebao biti donesen ove, a na snagu bi trebao stupiti 2009. godine. Za sve to vrijeme gotovo je cijela Europa uspjela razviti i proizvodnju i tržište uljanom repicom, čije žetve budu unaprijed prodane, dok Hrvatska koja, prema nekim procjenama, ima oko 250.000 hektara poljoprivrednog zemljišta koje nitko ne obrađuje, uljanu repicu proizvodi na samo 15.000 hektara, a za potrebe proizvodnje jestivog ulja, uljanu repicu u najvećim količinama uvozi. - Za sve te godine nije se vezano uz proizvodnju biogoriva u EU ništa promijenilo, osim što je 2006. uveo drugu generaciju biogoriva, odnosno odluku da se ona proizvode iz svega onoga što je ostatak iz primarne proizvodnje - slame, trava, sijena i slično, dok se prva generacija odnosila na proizvodnju biogoriva iz zrna sjemenki uljane repice, kukuruza, šećerne repe - kaže dr. Krička, te dodaje kako EU nije ništa ukinuo, kako neki smatraju, nego se samo preorijentirao na druge sirovine. Dr. Krička napominje kako nacionalni projekt za proizvodnju biodizela za sada u praksi nije uspio, jer se njemu pristupilo megalomanski, a ne, kako se predlagalo, da se to radi sustavno s manjim pogonima koji bi trebali ponajprije pokriti potrebe za biodizelom na regionalnoj razini, a tek potom ići na velike količine. - Naravno da se prije toga trebalo osigurati dovoljno sirovine. Naime, vrlo se malo, odnosno gotovo ništa nije učinilo u vezi s povećanjem proizvodnje poljoprivrednih kultura. Hrvatska je, naime, nekad proizvodila uljarice na više od 100.000 ha, a danas se proizvodnja kreće na oko 15.000 ha. Dokle god Hrvatska od ukupnih obradivih površina ne obrađuje čak 49,2 posto površina i ima niske prinose poljoprivrednih kultura, mi o takvim i sličnim projektima ne možemo ni razmišljati - kaže Krička te zaključuje da je osiguranje sirovine osnovni preduvjet za proizvodnju biogoriva. Dr. Krička ujedno napominje kako Hrvatska, kao jedna od rijetkih zemalja, ima dovoljno površina i za priozvodnju hrane i goriva. Trenutačno je u trendu proizvodnja bioplina Trenutačno kod potencijalnih investitora vlada interes za gradnju postrojenja za proizvodnju bioplina. Za sada ih ima već pet ili šest zainteresiranih, između ostalog i na području Slavonije, kaže dr. Krička. Za proizvodnju bioplina se smatra da je jedno od najboljih rješenja zbrinjavanja otpada organskog podrijetla koji nastaje u stočarstvu i peradarstvu (gnoj), posebice kod velikih uzgajivača. U bioplinskim postrojenjima takav bi se otpad razgradio vrlo brzo, učinkovito i profitabilno jer je završni produkt biorazgradnje bioplin metan, koji se koristi kao gorivo za proizvodnju električne energije i kao energent za daljnju uporabu, uz dodatne višestruke koristi. www.glas-slavonije.hr Autor: Zdenko Pađan / rwa AGRO Povećana potrošnja bio goriva direktno je utjecala na proizvodnju uljane repice za bio diesel, što se moglo osjetiti na znatnom povećanju proizvodnih površina u Hrvatskoj. Procjena je da je u 2006 zasijano ca 17.000 ha, od čega je učešće naših sorata 35% . Već tradicionalno uvodimo najuspješnije europske sorte na naše tržište, pa smo i za ovu godinu pripremili novi hibrid VECTRA. Kao i uvjek do sada pripremili smo visokokvalitetno sjeme tretirano fungicidom i insekticidom u postupku inkrustracije, pakirano po 10 kg. EXPRESSVeć sedam godina prisutna na tržištu, ali još uvijek ima vodeće mjesto kao najranija sorta na tržištu. Koristi se za proizvodnju kvalitetnog ulja i biodizela.· vrlo rana sorta· za kasne i optimalne sjetvene rokove· preporučeni sklop u žetvi 50-60 biljaka/m2· odlične otpornosti na zimu i polijeganje· odlične tolerantnosti na Sclerotiniju, vrlo dobre na Verticillium i dobre na Phomu· iznimno visok sadržaj ulja· standardno visoki prinosi OASESrednje rana linijska sorta. Iznimno visok prinos sjemena i najveći sadržaj ulja svrstavaju Oase ispred mnogih hibrida.· srednje rana sorta· za rane i optimalne sjetvene rokove· preporučeni sklop u žetvi 45-55 biljaka/m2· odlične otpornosti na zimu i polijeganje· vrlo dobre tolerantnosti na Sclerotiniju, Verticillium i Phomu· sorta s najvećim sadržajem ulja (izvor: www.rapol.de)· iznimno visok prinos sjemenaVECTRA00 HIBRID bez eruca kiselina i sa vrlo niskim sadržajem glukozinolata. · srednje rani hibrid· za optimalne i kasnije sjetvene rokove· preporučeni sklop 35-45 biljaka / m2 u žetvi· ranog i vrlo snažnog proljetnog porasta· dobre otpornosti na bolesti· vrlo snažne i robusne stabljike sa velikim brojem komuški· vrlo visokog potencijala prinosa NOVE 00 SORTE OZIME ULJANE REPICE ZA 2008SW GOSPELSANSIBARSISKA ŽELJKO ĐEREK – HNS I LARIX D.O.O. MIKANOVCI HNS-ovci su pozvali su vlast da promijeni politiku prema uzgoju uljane repice kao najbolje sirovine za proizvodnju biodizela jer će za samo nekoliko godina i Hrvatska morati proizvoditi znatan dio biodizela u ukupnoj proizvodnji goriva. Na to se Hrvatska, ukazali su, obvezala i ugovorima s EU. Svoje stavove HNS-ovci su konkretizirali prijedlogom mjera za povećanje sjetvenih površina pod uljanom repicom uz državnu subvenciju. "Poticaj za repicu iznosi 2250 kuna po hektru, ali on nikada do sada nije isplaćen u cjelosti. Prošle godine isplaćeno je samo 1650 kuna. Prvo, poticaj treba isplatiti do kraja", ukazao je Željko Đerek, član središnjega Interesnog odbora za poljoprivredu i potpredsjednik HNS-a Vukovarske županije te nastavio: "Standard vlage prilikom vršidbe uljane repice u Hrvatskoj razlikuje se od onoga u EU. I dok EU sugerira vršidbu repice pri vlažnosti od 12 do 15 posto, nakon čega odlazi na sušenje, u Hrvatskoj je standard 7 posto što je izuzetno teško postići na poljima. I u nas se ide na sušenje, ali su troškovi izuzetno veliki, čak triput skuplji negoli za pšenicu. Predlažemo stoga da se ona vrši vlažnija, a troškovi se djelomično subvencioniraju. Smatramo kako bi se tada povećao i njezin prinos koji se u Hrvatskoj kreće oko 2, a u EU oko 4 tone po hektru". HNS-ovcima zbog toga i nije čudno što se broj površina zasijanih uljanom repicom u Hrvatskoj smanjuje, a većina proizvoda izvozi u inozemstvo. Prema njihovim podacima, s nekadašnjih 145.000 hektara površina uljana repica je u posljednjih 20 godina "pala" na svega 4500 hektara. U svojem prijedlogu mjera, HNS nudi i rješenje Ministarstvu gospodarstva prema kojemu bi trebali smanjiti trošarine na gorivo proizvedeno iz biodizela kako bi ono postalo konkuretno, a taj novac da se isplati proizvođačima uljane repice. I SYNGENTA IMA SVOJE HIBRIDE I JAKE ADUTE Norma sjetve za syngentine hibride repice je 3,5 – 4,5 kilograma zrna po hektaru, a sklop u žetvi 35 – 45 biljaka po četvornom metru. U guščim sklopovima od preporučenih neiskorištava se puni potencijal rodnosti koji nose bočne grane a biljke su sklonije polijeganju. NK royal hibrid Rani hibrid – nižeg rasta i otporan na bolesti i polijeganje. Potencijal prinosa je odličan. U rangu je s kasnijim hibridima. Tolerantniji je od ostalih na kisela tla. NK toccata hibrid To je srednje rani i srednje visoki hibrid. Rkstra visoki prirodi zrna i ulja i ima jednakomjerno dozrijevanje. Sdnažan korijenov sustav je velika prednost, ekstra žilava biljaka i nema polijeganja. Krasi ga odlična otpornost na sušu i laka tla, a odlično prezimljava i ima visoku toleranciju na stres. Povečana mu je otpornost na bolesti, posebice Phomu. Pakiranja su od 1500 mk dostatna su za tri hektara. SJEMENARNA S NJEMAČKIM, ENGLESKIM I DANSKIM SORTAMA Artus Visoko prinosni hibrid tvrtke Lembke.npz. Odlikuje se niskim sadržajem glukozinolata 13mmol g i eruka kiselina (0,1 posto) Jak korijenov sistem presudan je kod stabilnosti na lošijim tlima i kasnijim rokovima sjetve. Izuzetno otporan na izmrzavanje, a posjeduje i odličnu otpornost na bolesti (phoma, cylindrosporion). Stabilan je kod visokoih prinosa, a zbog brzog početnog porasta usporava rast i razvoj korova. Visoki potencijal prinosa ulja. Sklop je 50 do 70 biljaka na četvorni metar. Viking Linijska sorta ozime uljane repice tvrtke Lembke.npz vrlo je dobre otpornosti na phomu. Rani početni porast usporava razvoj korova. Potencijal uroda je vrlo visok, kao i potencijal ulja. Nizak je sadržaj glukozinolata (14 mmol/g) i eruka kiselina (0,1 posto). Kratka je dužina vegetacije. Visoke je otpornosti na zimu. Odlično podnosi srednja i loša tla. Vrlo snažna je i vitalna biljka. Sklop je 70 do 90 biljaka po četvornom metru Honk U našoj zemlji je veoma čista a kreirana je u Nizozemskoj (Groenbroeck-Zaoden). Visok i stabilan prinos ima u različitim uvjetima. Ima visoki sadržaj ulja i nizak do srednji sadržaj glukozinolata. Ima neznatu osjetljivost na bolesti. Ali je zato tolerantna na sušu. Velika masa, 1000 sjemenki a optimalni rok sjetve rani. Norma sjetve 70-90 klijavih sjemenki na četvornom metru (4-5 kilograma po hektaru ovisno o masi tisuću sjemenki. Navajo Kod nas je ova niska sorta od 2002 godine. Ta ozima sorta kreirana je CPB TWY FORD (Engleska). Visok do vrlo visok prinos sjemena. Ima visoki sadržaj ulja u sjemenu, a nizak i stabilan sadržaj glukozinolata i otporna je na polijeganje. Neznatno je osjetljiva na bolest alterniju, phomu. Ima visoku sposobnost regeneracije u proljeće. Norma sjetve je 70 do 90 klijavih sjemenki na kvadratni metar. (4,95 kg po ha ovisno o masi 1000 sjemenki) Mohican Engleska linijska sorta ozime repice. Ima visok sadržaj ulja i to je vodeča sorta u prinosu ulja. Izuzetne je otpornosti na izmrzavanje i odlične otpornosti na bolesti, srednje kasne zriobe.Također se sije 70 do 80 klijavih sjemenki (3,5 – 4 kg/ha ovisno o masi 1000 zrna) Aviso Linijska sorta ozime uljane repice tvrkte Danisco seed. Visoki je i stabilan prinos sjemena i visok sadržaj ulja i odlične otpornosti na bolesti. Niskog je rasta. Norma sjetva je 70 – 90 sjemenki. ELVIS tvrtke Euralis - kralj među hibridima uljane repice ozimi hibrid visokog prinosa i otpornosti na sušu KARAKTERISTIKE: ovaj hibrid ima dobar rani porast biljke, razvija snažan korijen i stabljiku što ga čini otpornim na sušu i polijeganje. Po zriobi je rani hibrid. OTPORNOST NA BOLESTI: vrlo dobra do dobra otpornost na glavne bolesti uljane repice KVALITETA: sadržaj ulja visok do vrlo visok POTENCIJAL PRINOSA: 4 t/ha SJETVA: od 01/09 do 10/09, 500.000 zrna/ha (cca 3 kg/ha) PREDNOSTI ELVISA: · daje 800 kg/ha više prinosa u odnosu na standardnu sortu (200 €/ha više) · daje 400 kg/ha više prinosa u odnosu na najbolji hibrid (100 €/ha više) · stabilan je na svakoj lokaciji · odličan u lošijim uvjetima (daje 700-1500 kg/ha više od klasičnih sorti) ŠTO KAŽU UTROŠKU RADA U ULJANOJ REPIC U RASPRAVI NEKI OD PROIZVOĐAČA - Bavim se izradom diplomskog rada na temu proizvodnje biodizela iz uljane repice. Radim izračun rentabilnosti ulaganja ua proizvodnju kapaciteta 10 000 t biodiezal godisnje, s tim da je nositelj proizvodnje poljoprivredna zadruga (sve to je fiktivno i na raspolazem stvarnim podacima vec radim analizu kako bi se zakljucilo je li i koliko je isplativo takvo ulaganje). - Dakle, povrsina na kojoj bih uzgajala uljanu repicu je 10 000 ha, a podatak koji mi je potreban je koliki bi bili troskovi radnika po hektaru za proizvodnju sjemena uljane repice. Buduci da se radi o diplomskom, a ne magistraskom ili doktorskom radu, nije potrebno ulaziti previse u detalje vec barem otprilike staviti cifru kostanja. Raspolazem podacima iz 2003. godine gdje nije navedeno sto sve ulazi u troskove radnika, ali je navdeno da oni iznose: - za povrsinu od 500 ha - 196, 67 kn/ha - za povrsinu od 2000 ha - 186,84 kn/ha - za povrsinu od 5000 ha - 173,07 kn/ha! Meni, dakle, treba kolika bi otprilike ta cifra bila za 2007. i za povrsinu od 10 000 ha! - Iz navedenih primjera vidi se da cijena rada radnika opada s povećanjem površina.Upotrijebi malo matematiku pa izračunaj koeficijent pada cijene radnika s povećanjem površina.imaš podatke za 2000,5000 ha pa je lako izračunati za 10000.Pošto su to podaci za 2003.god.iznos će trebati korigirati rastom plaća od 2003 do danas.Za rast plaća postoji vjerojatno podatak u zavodu za statistiku. Ovako otprilike cijena rada po hektaru uljane repice kreće se između 150 i 175kn/ha. - To mi se čine prevelike cifre s obzirom koliko se placaju radnici u poljoprivredi.koliko bi to zapravo trebalo biti radnih sati po ha godišnje?recimo da je 150 kn/ha a cijena radnika po satu u poljoprivredi je npr 15 kn/h to bi znacilo da se u repici ima 10h rada po ha godišnje sto mi se cini malo previse s obzirom na navedene površine(strojevi veceg ucinka) - oranje 1,5h - priprema s sjetvom(1 prohod) 1,5 h - prskanje 3 puta 1h - prihrane 2 puta 1h - žetva 1h - transport 1h ukupno je to 7h/ha cijena 15kn/h je neto cijena dodaj mirovinsko,zdravstveno jer ne može sve poslove obavljati sez. radna snaga.realno je da cijena rada po hektaru bude 150kn i više. - Nemožeš točno odrediti cijenu rada iz slijedečih razloga. Tvoja tvrtka organizira proizvodnju na 10000 ha ali kooperant A ima JD 200 ks sa plugom 4brazde rotobranu 3,5m u agregatu sa sijačicom vučenu prskalicu 1500 l kombajn sa hederom 4m nove generacije i table od 50 ha. Kooperant B ima IMT 5136 sa plugom 3 brazde tanjurače isjetvospremač prskalicu 600 l i plača uslugu žetve i sve to na 20 parcela od 0,5-3 ha iako imaju istu površinu cjena rada nemože biti nikako ista čak ni približna. Jedina solucija je da zadruga sama sve obrađuje, dakle svih 10000ha, sa istom mehanizacijom onda se može dobiti približna cijena. Glavna fora je da nađeš radnika koji će raditi za minimalac i u tom slučaju sve kalkulacije prolaze. ULJANU REPICU NAPADA VELIKI BROJ EKONOMSKI ZNAČAJNIH ŠTETNIKA Uljanu repicu napada velik broj ekonomski značajnih štetnika koji se mogu podijeliti na jesenske i proljetne. Stoga je potrebno neprekidno pratiti usjeve kako bi se na vrijeme uočila pojava štetnika i provelo suzbijanje. Najvažniji od svih svakako je repičin sjajnik koji čini štete u proljeće izgrizanjem pupova repice. Pregledom usjeva repice uočen je jak napad sjajnika (ponegdje i više od 10 sjajnika po terminalnom cvatu). Uljana repica kad se nalazi u fazi D1 i D2 što znači da već 1 sjajnik po terminalnom cvatu čini velike štete i potrebno je primjeniti insekticidni pripravak. Osim sjajnika, uočena je i pojava proljetnih repičinih pipa (male i velike repičine pipe, repičine pipe komušarice) čije ličinke u posljednje vrijeme čine sve značajnije štete bušenjem hodnika u stabljici, peteljkama i žilama listova uljane repice. Primjenom insekticida protiv sjajnika (pogotovo u ranim rokovima primjene) suzbijaju se dijelom i repičine pipe. Praćenje štetnika uljane repice moguće je postavljanjem žutih lovnih posuda u usjeve repice. REPIČIN SJAJNIK- NAJVAŽNIJI ŠTETNIK ULJANE REPICE Repičin sjajnik (Meligethes aeneus) može uzrokovati smanjenje prinosa i za više od 50%. To je kornjaš dug 2-2,5 mm, tamne boje i metalna sjaja. Ličinka je žućkastobijela, veličine do 4mm. Prezime odrasli insekti u tlu, a aktiviraju se ovisno o temperaturi – čim temperatura tla poraste na 8°C, a zraka preko 12°C. U početku ih možemo zapaziti na cvjetovima maslačka i drugih procvalih korova, no ubrzo prelaze na cvjetne pupove uljane repice. Oštećuju pupove dok su potpuno zatvoreni u zbijenom cvatu pokrivenom lišćem. Hrane se pupovima, buše ih i izgrizaju iznutra. Takvi pupovi ne cvatu. Kad se pupovi otvore, štete prestaju jer se sjajnik sada može nesmetano hraniti peludom. Sjajnik odlaže jaja u pupove unutar kojih se razvija ličinka. Razvijene ličinke kukulje se u tlu. Iz kukuljica krajem svibnja i u lipnju izlaze mladi sjajnici koji više ne čine značajne štete. U kolovozu odlaze u tlo na prezimljenje. Što je raniji napad sjajnika, šteta je veća. Posebno ako u vrijeme pojave cvjetnih pupova zahladi. Dolazi do usporavanja otvaranja cvjetova, a sjajnik se i dalje hrani pupovima. Pragovi odluke o suzbijanju sjajnika ovise o fazi razvoja pupa. U stadiju početka cvatnje treba prestati s primjenom insekticida jer opada štetnost sjajnika, a počinje i dolet pčela na uljanu repicu. Uglavnom je dovoljno jedno prskanje insekticidima, no u slučaju ranog napada sjajnika (faza D1) i produžene cvatnje, može biti potrebno i drugo tretiranje (nakon desetak dana). Od insekticidnih pripravaka mogu se koristiti svi koji za tu namjenu imaju dozvolu: Zolone, Reldan 40 EC, Chromorel D, Fastac 10 SC, Direkt 10 SC, Decis 1,25 EC, Karate, King. Za suzbijanje najviše se koriste insekticidni pripravci na osnovi piretroida ili njihovih kombinacija. Nema sistemičnih insekticida za suzbijanje sjajnika. Nešto produženo djelovanje imaju Chromorel-D, Pirel-D, Reldan 40 EC, Zolone liquide. PUŽEVI NAPADAJU Listopad 2007. Ove godine na usjevima uljane repice na području Brodsko-posavske županije primjećene su značajne štete uzrokovane napadom puževa. Suzbijanje puževa moguće je primjenom različitih mjera zaštite bilja (kemijske, biološke, primjena fizičkih barijera i sl.). Pročitajte prilog. JESENSKI ŠTETNICI ULJANE REPICE Uljanu repicu napada veći broj štetnika koji se mogu podijeliti na jesenske i proljetne. U jesen repicu napadaju kupusni buhači, repičin crvenoglavi buhač, repičina osa listarica, puževi, lisne uši. Pročitajte prilog o jesenskim štetnicima. ŠTO NUDI BAYER CROP SCIENCE U BORBI PROTIV BOLESTI I ŠTETNIKA Kada se repica nalazi se u fazi pune cvatnje kad je i najbolje vrijeme za tretiranje protiv najznačajnijih bolesti: koncentrična pjegavost lista (Alternaria spp.), bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum) i siva plijesan (Botrytis cinerea). Za uspješno suzbijanje bolesti uljane repice tvrtka Bayer CropScience nudi Vam provjerene proizvode: Folicur EW 250 1- 1,5 L/ha ili Kidan 2 -3 L/ha. U kontaktu sa pčelarima može se istovremeno, ako je potrebno provesti i zaštita sa insekticidima. Glavnu štetu u uljanoj repici radi populacija repićinog sjajnika i/ili male repićine pipe. U borbi protiv ovih štetnika tvrtka Bayer nudi dva provjerena i pouzdana piretroida: Decis 2,5 EC ili Betha Baythroid 0,5 lit./ha |
- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.06.2008., nedjelja
U Kotoribi bačena rukavica
|
Nn: PIONEER OVE GODINE PREDSTAVIO SVOJU ULJANU REPICU I DAO DO ZNANJA ZAŠTO HIBRID, A NE SORTE N: U Kotoribi bačena rukavica Pn: U pokusima „Povjerenstva za registraciju“ u dosadašnje tri godine ispitivanja hibrid PR46VV09 dao je odlične rezultate. Po hektaru je davao 3482 kg 2005.godine, 4617 kg slijedeće godine, a prošle sezone čak 5731 kg. Uspoređeno sa standardnim sortama to je za oko tisuću kilograma više U 2008. godini očekujemo registraciju i prodaju hibrida PR46VV09, a u procesu registracije imamo još 8 novih hibrida kojima se komuška u žetvi manje otvara nego kod sadašnjih sorti i koji daju i do jednu t/ha viši prinos od sorti uljane repice koje se trenutno uzgajaju. Tipičan novi hibrid visokog potencijala rodnosti i visokog sadržaja ulja (oko 45%). Zbog niskog sadržaja glukozi-nolata (12 - 13 umol/g) uljane pogače pogodne su za ishranu stoke. Pogodan je za sjetvu na svim tipovima tla. Daje stabilan prinos u različitim okolišima. Ima jaku stabljiku i jak korijen. Najbolje rezultate daje u sklopu 35 -50 biljaka/m2, ističu u Pioneeru. U pokusima „Povjerenstva za registraciju“ u dosadašnje tri godine ispitivanja hibrid PR46VV09 dao je odlične rezultate. Po hektaru je davao 3482 kg 2005.godine, 4617 kg slijedeće godine, a prošle sezone čak 5731 kg. Uspoređeno sa standardnim sortama to je za oko tisuću kilograma više. Pioneer je krenuo s uljanom repicom u Europi 2002 godine u Francuskoj. Ubrzo i Velikoj Britaniji, Sloveniji. Prije tri godine s osam hibrida kreće se u Češkoj i Slovačkoj. Prošle godine je više od 200 tisuća hektara u istočnoj Europi zasijano upravo Pioneer uljanom repicom. Ove godine je više od 10 hibrida u postupcima priznavanja u zemljama istočne Europe. Maximus polupatuljasti hibridi siju se na više od 100 tisuća hektara u istočnoj Europi. Ove godine počinje i program oplemenjivanja uljane repice u Mađarskoj i Slovačkoj. PR46W09 je ozimi hirbid nove generacije konvencionalnih hibrida. Tipičan je novi hibrid visokog potencijala rodnosti i visokog sadržaja ulja (oko 45 posto) s malim rizikom od polijeganja. Visina biljke je od 155 do 165 cm, a sadržaj glukozinata je vrlo nizak (11-12mikro mol/g) pa su stoga i uljane pogače pogodne za hranidbu stoke. Otpornost na phomu i cylindrosporium je vrlo dobra. Pogodan je za sjetvu na svim tipovima tala. Daje stabilan prinos u različitim okolišima, ima jaku stabljiku i jak korijen. Preporučena gustoća sjetve je 35 do 55 biljaka po četvornom metru. Zašto preferirati hibride repice u odnosu na sorte ove uljarice? U stresnim uvjetima hibridi uljane repice zbog efekta heterozisa i hibridnog vigora daju bolje rezultate od sorti uljane repice. Hibridni vigor znači jak korjenov sistem, poboljšanu otpornost na prezimljavanje, te bolju prilagodbu raznim okolišnim uvjetima kao npr. reducirana obrada tla. I zašto još? U Pioneeru ističu da je i veći prinos od 5 do 10 posto. Heterozis efekt pozitivno utječe na vitalnost i rani porast. Bolja je stabilnost prinosa u raznim zemljišnim i klimatskim uvjetima. Mogućnost sjetve na kraju agrotehičkih rokova zahvaljujući brzom jesenskom razvoju u ranim fazama rasta i razvoja. Intenzivno grananje omogućava uspostavu optimalne gustoće sklopa i dobru pokrivenost tla čak i kod nižih sjetvenih normi. Više je komuški po biljci i više zrna po komuški daju višu sigurnost prinosa i visok potencijal prinosa. Imaju hibridi i veću otpornost na sušu i visoke temperature. Učinkovitije je usvajanje hranjiva, posebice dušika. I na kraju, što ističu stručnjaci Pioneera, radi se o vrlo dobroj ozimosti. Odnosno, jak korjenov sustav i dobro razvijen hipokotil, daje dobar razvoj prije ulaska u zimu. |
- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
I Pioneer bacio šapu na oranične površine pod uljanom repicom
|
U HRVATSKOJ SE SLIJEDEĆE GODINE MOŽE OČEKIVATI ZNATNO UZAVRELIJA SJETVA ULJANE REPICE N: I Pioneer bacio šapu na oranične površine pod uljanom repicom Pn: Sorte uljane repice do sada su bile iz osječkog, zagrebačko instituta te nešto iz Sjemenarne i RWA Agro. Čekalo se kada će krenuti i Pioneer. Ove godine i to se dogodilo Sve članice Europske unije obvezale su se da će do 2020. godine proizvesti oko jedne petine ukupno potrebne energije iz prirodnih, obnovljivih izvora energije. Poljoprivredne kulture kao što su suncokret, kukuruz, uljana repica, šećerna trska itd. sve više dobivaju na značaju jer su postale vrlo važne kulture, ne samo za proizvodnju hrane nego odnedavno i za proizvodnju energije. U Europskoj uniji, zbog klimatskih prilika, najvažniju ulogu u proizvodnji biogoriva zauzima uljana repica iz koje se proizvodi biodiesel U Hrvatskoj se uljana repica danas sije na svega nekoliko tisuća hektara. Biogorivo postaje sve značajnija strateška sirovina, a neovisnost o energiji sve brže rastuća potreba svake zemlje. Stoga, za očekivati je da će se i površine pod uljanom repicom u bliskoj budućnosti u Hrvatskoj povećati i da će uljana repica postati važna sirovina za proizvodnju biodiesela. To je čisto ekološko gorivo koje ne sadrži sumpor, olovo i druge štetne tvari koje su glavni uzročnici zagađenja okoliša. U ispušnim plinovima biodiesela nema čađi, benzola i toluola te on predstavlja idealnu zamjenu za konvencionalna fosilna goriva. Također, kao nusproizvod u proizvodnji biodiesela iz uljane repice dobiva se repičina pogača koja je kvalitetan izvor hrane za stoku jer sadrži oko 33% surovih bjelančevina. Prepoznajući važnost uljane repice i biodiesela, Pioneer je u svoj program prodaje u Hrvatskoj uveo i uljanu repicu. Glas Slavonije nedavno piše da čepinska uljara privremeno odustaje od gradnje pogona za proizvodnju biodizela, motornog goriva koje se dobiva iz ulja uljane repice, čija je planirana godišnja proizvodnja trebala biti 60.000 tona, a za što je bilo predviđeno ugovarati proizvodnju uljane repice na čak 45.000 hektara poljoprivrednih površina. Gradnja pogona trebala je početi još jesenas, međutim zbog nestabilne situacije s cijenama poljoprivrednih kultura i goriva na svjetskom tržištu, projekt je, napominje Stjepan Komar, predsjednik Uprave IPK Tvornice ulja Čepin d.d., na čekanju. Cijena biodizela proizvedenog iz ulja uljane repice bila bi oko 3,80 kuna za litru, a dizela između 6 i 7,5 kuna za litru. Tada se tako razmišljalo. Međutim, sada je situacija da jedna litra D2 stoji 9,20 kuna, a sirovog ulja uljane repice 7,30 kuna za kilogram. Neke tvornice u svijetu su se čak i zatvorile. Ukupna vrijednost pogona kao što je onaj u Čepinu kod Osijeka stoji oko 53 milijuna eura. Za takav pogon trebalo bi čak dvije tisuće kooperanata. Hrvatska trenutačno ima dva pogona za proizvodnju biodizela koja su u funkciji. Međutim, proizvedene količine uljane repice i biodizela su zanemarive, a kao buduća članica Europske unije trebala bi do 2010. trošiti 157.000 tona biodizela u ukupnoj potrošnji goriva. Naime, trenutačno se ukupna proizvodnja biodizela kreće samo 28.000 tona. Pogon za proizvodnju biodizela Modibit u Ozlju, proizvodi oko 25.000 tona biodizela uglavnom za izvoz. Doduše ponešto i za autobuse Zagrebačkog električnog tramvaja. Vitrex iz Virovitice, poznatiji po proizvodima od šiblja, i kao proizvođač opreme za mužnju proizvodi oko 5.000 tona biodizela godišnje. U gradnji je i pogon u Vukovaru tvrtke Europa Mill, kapaciteta 35.000 tona. Gotovo se ništa nije učinilo u vezi s povećanjem proizvodnje poljoprivrednih kultura. Nekada smo proizvodili više od 100.000 ha. U Modibitu ističu i nekoliko stalnih kupaca. Evo spisak: Holcim-mineralni agregati, Eko Flor Plus d.o.o., Samoborka, Haušić obrt, Grič Petrol d.o.o., Asfalti Karlovac, Niskogradnja d.o.o., Renato PP, ZET Zagreb, Samoborček d.o.o Marin BARIĆ |
- 13:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
30.05.2008., petak
Konja je sve više
|
U LIPIKU ODRŽANA PREZENTACIJA GODIŠNJEG IZVJEŠĆA KONJOGOJSTVA U Lipiku je Hrvatski stočarski centar predstavio svoje godišnje izvješće konjogojstva. Kao što se i očekivalo osim prezentacije rezultata, predstavljanje je obilježio i očekivani sukob mr.Mate Čačića, voditelja odjela konjogojstva u Hrvatskom stočarskom centru i Branka Borkovića, predsjednika Saveza uzgajatelja konja Hrvatski posavac. No, iako je vrlo brzo nakon izlaganja obojice bura utihnula, netko će vjerojatno morati barem dio nesporazuma srediti jer očito tako dalje ne može ići. U godišnjem izvješću o stanju uzgoja konja u Hrvatskoj prikazali su brojno stanje konja i magaraca pod uzgojno selekcijskim obuhvatom, te učinili pregled pregled značjanih događanja u radu i prilagodbe hrvatskog konjogojstva regulativama Europske unije. Mr.Mato Čačić je istakao da Hrvatska ponovno ima dvije ergele Lipicanaca i da je vodeća zemlja u uzgoju lipicanaca s 1165 grla. Započelo je međunarodno priznanje registra haflinfera a hrvatska udruga uzgajatelja ovih konja postala članica svjetske organizacije. Ova godina bit će prema riječima Čačića u znaku izdavanja «putovnice» koja je i najopsežnija. Broj aktivnih uzgajatelja veći je 4,86 posto, ili za 146 uzgajivača. Skupina hladnokrvnjaka je i dalje najbrojnija, a nakon toga slijede toplokrvnjaci. Najviše konja je na području Sisačko moslavačke županije na čijem se prostoru nalazi 3490 grla. Za program poticanja konvencionalne proizvodnje izdvojeno je na ime poticaja 380 tisuća kuna, za uzgojno valjane kobile i pastuhe 1.240.500,00 kuna, a za prvoždrepkinje 26250 kuna. Ukupno je to 1.646.750,00 kuna. Za programe očuvanja Međimurskog konja, hladnokrvnjaka, hrvatskog posavca, lipicanaca i magaraca izdovojeno je još 15.285.000,00 kuna. No, više puta se čuo i prijedlog da se konje ne izjednačava sa stokom, već s kućnim ljubimcima, odnosno psima. Prema dijelu ljudi to je u redu, ali bi tada zasigurno konjogojci ostali bez poticaja. Jer, niti jedna država financijski ne potiče držanje kuć |
- 21:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
(NE)UREDNA KULTIVACIJA - Kada je sve nenormalno, ludilo je prirodna pojava
|
U Novi Sad na veliki poljoprivredni vašar otišlo je 20 hrvatskih tvrtki. Nažalost, ako je netko tamo rekao da je to reprezentacija hrvatske poljoprivrede i prehrambene industrije onda bolje da se tamo više nikada ni ne pojavimo Damir RUKOVANJSKI Kad je sve nenormalno, ludilo je prirodna pojava. A ovo što se trenutačno događa u hrvatskoj poljoprivredi je i ludilo i prirodna pojava. Nemamo svinja, uvozimo ih, pa nismo imali kukuruza. Sada ga imamo u hiperprodukciji. Nema problema više ni sa pšenicom. Kupci obilaze po poljima seljake i ugovaraju pšenicu. U Argentini je neki njihov Laslo digo seljake na glavni trg jer imaju viška pšenice. Brazilci nam prodaju svoje svinje. Potičemo proizvodnju duhana, a borimo se protiv pušenja. Pričaju nam priče o programima za razvoj svinjogojstva, a dobro znaju da im svaki dan znači bujanje novčanika. I jedan bravo za Pankretića koji se probudio iz svog zimskog sna. Kreće u obračun s korištenjem plavog dizela. Prvo je to što će se boriti da seljak ne bi koju kap dizela stavio u svoj osobni automobil ili pomogao susjedu da preživi ova luda vremena. Kao da će tu mnogo napraviti. Ponovno od šume ne vidimo drvo. I dobro je rekao jedan seljak nakon te njegove izjave. - Benzin će zamjeniti voda, tko ožedni palit će se na guranje. Što ti je naš čovjek? Da ga nema trebalo bi ga napraviti. I u ovim trenucima on ima vremena za šalu. Nedavno je održan i kultni, nekada najbolji međunarodni poljoprivredni vašar na prostorima Jugoslavije. I danas je on najbolji vašar. No, od toga da tamo ima svega i svačega i da u barem 6 hala ima samo prehrambene industrije, više nas treba boljeti blijed nastup hrvatskih tvrtki. Među mehanizacijom smo stidljivo vidjeli neki plakat s plugovima i sijačicama OLT. Ali, to je nastup lokalnog dilera, a ne OLT-a kao tvrtke. Agrokor i Kraš su doista junački odradili svoj posao. Ali sve ostalo je bljedilo. Uz sve muke i znoj koji proliju djelatnici Hrvatske gospodarske komore da bi odveli nekoga i tamo pokazali što imamo, malo je koristi od toga. Štand prosječne veličine, natrpan samo nekim papirima i katalozima. Ni izložaka, ni degustacije, niti atraktivnih hostesa. Ništa od onoga što Hrvatska kada se predstavlja susjedima treba biti. Netko bi morao zaustaviti takva sramotna izdanja naše zemlje u Srbiji. Mora se naći institucija koja će osmisliti nastup, dizajnirati štandove. Ne smijemo se samo tako igrati. Svaka čast tvrtkama koje su nastupile, ali time kao da su samo zadovoljile formu nastupa na tom nekada sjajnom sajmu. Tehnotrade d.o.o. Daruvar,, Pivovara d.d. Osijek, Seting inženjering d.o.o. Delnice, Straža plastika d.d. Hum na Sutli, Tvornica mreža i ambalaže d.o.o. Biograd n/m -, Slavonija Slad d.o.o. Nova Gradiška, IPK Tvornica ulja Čepin, Molvik Molvice – Samobor, Oprema strojevi d.d. Ludbreg, King Graver d.o.o. Nedelišće i ostale su zanimljive tvrtke ali ne na ovaj način da budu prezenteri hrvatske poljoprivredne i prehrambene industrije. Na ovakav način bolje da nitko ne ide. Ono što napravi Agrokor ili Kraš to je pravi nastup u Srbiji. Ni slučajno tu ne treba prozivati ljude u HGK. Oni su odveli one koji su htjeli. Jedino su od svojih suizlagača trebali uzeti nešto novca i za uređenje prostora. Danas je to sajam svega i svačega, s dobrom izložbom zapadne mehanizacije. No, to sve smo već vidjeli i na sajmovima u Bjelovaru i slovenskoj Radgoni. John Deere, Massey Ferguson, Landini, Class i tako dalje. IMT i Rakovica se samo trzaju. Njihove strojeve više nitko ni ne obilazi. Čovjeka ni od korova dok su zapadni izlagači sa svojim dilerima ovladali Srbijom. Nema tamo gotovo ništa od proizvodnje. Tu i tamo neka manufaktura. I danas je Novosadski sajam veliki, s velikim brojem posjetitelja. Ali tamo ništa više nema mehanizacije nego li na predstavama u Hrvatskoj. Očito je da i Srbi poput svih nas prije, potpisuju kapitaluciju u proizvodnji |
- 21:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Vrhunsku graševinu GOLDBERG preporučuje Decanter - najbolji svjetski časopis o vinu
|
Vrhunsku graševinu GOLDBERG preporučuje Decanter - najbolji svjetski časopis o vinu Graševina GOLDBERG zlatna selekcija iz Podruma Belje, nagrađena je na najutjecajnijem svjetskom ocjenjivanju vina Decanter World Wine Award 2008 održanom u Londonu sredinom svibnja Najbolji svjetski časopis za vina DECANTER već petu godinu za redom organizira najpoznatije i najutjecajnije ocjenjivanje vina na svjetskoj razini Decanter World Wine Award. Na ovogodišnje ocjenjivanje bilo je prijavljeno 9219 uzoraka vina iz svih krajeva svijeta koje je ocjenjivalo više od 50 internacionalnih sudaca i kušača. U iznimnoj konkurenciji najboljih i najpoznatijih svjetskih vina, beljska graševina GOLDBERG 2006 prepoznata je kao vrhunsko vino najveće kvalitete koje je osvojilo medalju Preporučuje Decanter. Važnost nagrade potvrđuje činjenica da časopis Decanter čita i prati više od 5 milijuna ljubitelja vina diljem svijeta. Nakon nedavne nagrade CROPAK 2008 za za dizajn boce i transportne kutije za Goldberg zlatnu selekciju Graševine i Chardonnaya 2006, preporuka Decantera potvrda je da se u izuzetnoj ambalaži krije i izuzetno vrhunsko polusuho vino. Graševina Goldberg zlatna selekcija dobivena je od grožđa uzgojenog na rudini Goldberg na Banovom brdu u Baranji, a nastala je suptilnim odabirom grožđa redovne berbe i kasnih berbi, kako bi se dobio željeni stil i karakter. U ovom je vinu odlično izbalansiran odnos svježine, koju daje graševina kao sorta te zrelost i punoća dobivena kasnom berbom. Višestruko nagrađivana graševina Goldberg jedno od vrhunskih vina iz velikog asortimana Podruma Belje koji se s 511 ha rodnih vinograda ubrajaju među najveće proizvođače grožđa i vina u Hrvatskoj. Graševina Goldberg nalazi se u ponudi najboljih vinoteka i restorana diljem Hrvatske. |
- 21:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.05.2008., subota
PRAVILNIK O DOBROJ POLJOPRIVREDNOJ PRAKSI U KORIŠTENJU GNOJIVA
|
U skladu s potrebama biljaka i životinja Ovim Pravilnikom propisuju se opća načela dobre poljoprivredne prakse u korištenju gnojiva, razdoblje u tijeku godine kada nije dozvoljena primjena gnojiva na poljoprivrednim tlima, način primjene gnojiva na nagnutim terenima, vodom zasićenim tlima, plavljenom, smrznutom ili snijegom prekrivenom tlu, uvjeti za primjenu gnojiva blizu vodotoka, postupci primjene mineralnog i organskog gnojiva, veličina i svojstva spremnika za stajski gnoj. Uvjeti korištenja i postupanja s gnojivima propisani ovim Pravilnikom na područjima koja su, po Odluci o područjima podložnim eutrofikaciji i područjima ranjivim na nitrate donijetoj temeljem Zakona o vodama (»Narodne novine«, broj 107/95, 150/05), proglašena ranjivim, smatraju se obvezujućim u primjeni, a na ostalim područjima koja nisu proglašena ranjivim smatraju se preporukom korisnicima. U smislu ovoga Pravilnika pojedini izrazi imaju sljedeće značenje: 1. »Gnojivo« jesu tvari čija je glavna namjena ishrana bilja. 2. »Gnojivo sa dušikom« je svako gnojivo koje sadrži dušik ili dušične spojeve koji se primjenjuju na poljoprivrednim površinama s ciljem poboljšanja uvjeta za ishranu biljaka, a može uključivati kruti stajski gnoj, gnojovku, gnojnicu, kompost i otpadni mulj. 3. »Stajski gnoj« je kruti stajski gnoj, gnojovka i gnojnica. 4. »Kruti stajski gnoj« je smjesa stelje, krutih i tekućih životinjskih izlučevina različitog stupnja biološke razgrađenosti, stabilnosti i zrelosti. 5. »Gnojovka« je polu tekuće stajsko gnojivo, smjesa krutih i tekućih životinjskih izlučevina, tj. stajski gnoj uglavnom bez stelje. 6. »Gnojnica« je tekući stajski gnoj, najčešće smjesa tekućih životinjskih izlučevina i otpadnih voda (obično nastaje kao tekući ostatak izlučevina koje stelja ne uspije upiti). 7. »Kompost« je organsko gnojivo i poboljšivač tla proizveden kontroliranom biooksidativnom razgradnjom različitih smjesa sastavljenih prvenstveno od različitih biljnih ostataka, ponekad pomiješanih s organskim gnojivima i/ili životinjskim ostacima, a sadrži ograničene količine mineralnih tvari. 8. »Otpadni mulj« je mulj: – nastao u procesu pročišćavanja otpadnih voda kućanstava ili komunalnih izvora, mulj iz ostalih sustava za pročišćavanje otpadnih voda koje su po sastavu slične otpadnoj vodi iz kućanstava ili komunalnih izvora, – mulj iz septičkih jama ili drugih sličnih uređaja za obradu otpadnih voda ili otpada, – mulj iz postrojenja za obradu otpada koja nisu spomenuta u prethodne dvije alineje. 9. »Organsko gnojivo« je gnojivo koje sadrži biljna hranjiva u obliku organskih tvari biljnog ili životinjskog podrijetla. 10. »Mineralno gnojivo« jesu tvari čija je glavna namjena ishrana biljaka, a u kojem su deklarirana hranjiva u obliku anorganskih soli dobivenih ekstrakcijom i/ili fizikalnim i/ili kemijskim industrijskim postupcima. 11. »Primjena« je dodavanje gnojiva u tlo (raspodjelom po površini tla, injektiranjem u tlo, unošenjem u tlo ispod površine ili miješanjem s površinskim slojem tla) na biljku ili oboje. 12. »Onečišćenje« je izravno ili neizravno odlaganje ili primjena gnojiva sa dušikom koje za posljedicu ima prekomjerni unos dušičnih spojeva iz poljoprivrednih izvora u vodeni okoliš, na način da uzrokuje opasnost za ljudsko zdravlje, šteti živim organizmima i vodnom ekosustavu, šteti pogodnosti korištenja voda ili onemogućuje druge načine korištenja voda. 13. »Domaće životinje« jesu životinje navedene u Tablici 1. Dodatka koji se nalazi u prilogu i čini sastavni dio ovoga Pravilnika, a uzgajaju se za ostvarivanje koristi. 14. »Uvjetno grlo« (u daljnjem tekstu: UG) je usporedna vrijednost domaćih životinja svedena na masu od 500 kg. 15. »Poljoprivredna površina« je oranica, višegodišnji nasad, livada i pašnjak. CILJ JE POSTIZANJE STABILNOG PRINOSA Gnojiva se koriste na način da se ostvare osnovni ciljevi gnojidbe: – postizanje stabilnog, visokog i isplativog prinosa dobre kakvoće, – optimizacija opskrbe usjeva hranjivima, – održavanje ili popravljanje plodnosti tla, – zaštita okoliša. Ciljevi iz stavka 1. ovoga članka podrazumijevaju vrstu, količinu i oblik biljnih hranjiva te način i vrijeme korištenja koji osiguravaju: – najveću iskoristivost dodanih hranjiva, – najmanji gubitak hranjiva, – najmanji prijenos hranjiva u vode. Gnojiva se koriste u skladu s potrebama biljaka za hranjivima pri čemu se uzima u obzir: – bilanciranje unesenih hranjiva (mineralna i organska gnojidba, žetveni ostaci, navodnjavanje) i hranjiva iznesenih iz tla (odnošenje hranjiva ostvarenim prinosom, procjena gubitaka hranjiva ispiranjem, isparavanjem, denitrifikacijom) na temelju početne analize tla i tehnoloških postupaka tijekom proizvodnje, – očekivana razina proizvodnje i kakvoća prinosa, – raspoloživa količina hranjiva u tlu i dodatne količine biljkama dostupnih hranjiva za koja predviđamo da će nastati u tijeku rasta usjeva, ovisno o uvjetima rasta usjeva, tipu tla, podneblju u kojem se usjev uzgaja, – pH vrijednost tla, količina humusa u tlu i tekstura tla, kako s gledišta povećanja pristupačnosti hranjiva, tako i s gledišta smanjenog gubitka hranjiva ispiranjem, – direktan utjecaj gnojidbe i indirektan utjecaj mjera popravke tla na raspoloživost sekundarnih hranjiva: kalcij (Ca), magnezij (Mg), sumpor (S), mikrohranjiva: bor (B), klor (Cl), bakar (Cu), željezo (Fe), mangan (Mn), molibden (Mo), nikal (Ni), cink (Zn), a posebice teških metala, – uvjeti proizvodnje koji utječu na dostupnost hranjiva, posebno poljoprivredna kultura, pred usjev, obrada tla i navodnjavanje, – rezultati lokalnih i regionalnih poljskih pokusa. KORIŠTENJE GNOJIVA S DUŠIKOM Gnojiva s dušikom se unose u tlo u vrijeme pogodno za agrotehničke zahvate, osim u slučajevima kada je to ovim Pravilnikom zabranjeno. Na područjima koja su ugrožena od poplava gnojivo se unosi u tlo kada završi razdoblje prijetnje od poplave i nakon što je isključena mogućnost plavljenja. Strojevi za primjenu gnojiva moraju ispunjavati sve tehničke zahtjeve kako bi se osigurala kontrolirana i pravilna primjena gnojiva, sa što manjim gubicima. Na područjima zona sanitarne zaštite izvorišta i drugih ležišta voda, koja se koriste ili su namijenjena za javnu vodoopskrbu, gnojidba poljoprivrednog zemljišta provodi se prema propisima koji uređuju upravljanje vodama. Pri određivanju količine stajskog gnojiva te načina i vremena primjene, moraju se poštivati odredbe ovoga Pravilnika. U tijeku jedne kalendarske godine poljoprivredno gospodarstvo može gnojiti poljoprivredne površine stajskim gnojem do sljedećih graničnih vrijednosti primjene dušika: – 210 kg/ha dušika (N), dozvoljena primjena u početnom četverogodišnjem razdoblju – 170 kg/ha dušika (N), dozvoljena primjena nakon isteka četverogodišnjeg razdoblja. Primjenu stajskog gnoja potrebno je provoditi na način da se gubici dušika smanje na najmanju moguću mjeru. U cilju smanjivanja gubitaka dušika u primjeni stajskog gnoja, korisno je provoditi sljedeće: – gnojidba stajskim gnojem provodi se na način da se spriječi hlapljenje amonijaka, a pri tom treba voditi računa u kojem je stadiju vegetacija, o vremenskim razmacima, posebno temperaturi i vlažnosti zraka te osunčanosti, – na nezasijanim površinama potrebno je stajski gnoj što prije unijeti u tlo, – stajski gnoj treba jednakomjerno rasporediti po površini tla, – gnojovku prije gnojenja promiješati. Proizvedena količina dušika u stajskom gnoju, koji se dobije godišnjim uzgojem domaćih životinja preračunat na UG, propisana je u Tablici 2. Dodatka ovoga Pravilnika. Pripremili: S.RAB/M.DANILOVIĆ |
- 15:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.05.2008., srijeda
Commander Twin Force s zračnom potporom na poljima Belja d.d.
|
PRISUSTVOVALI SMO RADU S VUČENIM HARDI PRSKALICAMA SA ZRAČNOM POTPOROM NAS: Commander Twin Force s zračnom potporom na poljima Belja d.d. U posljednje vrijeme već poslovično hrvatski poljoprivredni gigant na svojim poljima koristi hardi prskalice. U Hrvatskoj ju tvrtka Findri d.o.o. zastupa i prodaje, a što je veoma važno i servisira. Na poljima Belja d.d. smo prisustvovali radu dvije vučene Hardi prskalice za zračnom potporom. Volumeni vučenih prskalica sa zračnom potporom 2200, 2800, 3200 ili 4200 litara, dok se raspon grana kreće od 18 do 28 metara za modele HAY ( čelične grane s zračnom potporom). Ove na Belju koje vam prikazujemo i na fotografijama su s granama od 24 metra. Pumpe su kapaciteta od 194 – 276 l/min. Hidraulično otvaranje i zatvaranje grana, te mogućnost hidrauličnog podizanja visine grana su svakako zanimljive karakteristike dok se visina prskanja kreće od 450 do 2250 mm. Grane nošene na PARALIFT sistemu. Radna širina kotača od 1500 – 2250 mm, ovisno o modelu i kotačima. Upravljanje funkcijama prskalice je uz pomoć SMART ventila. Commander Twin Force posjeduje i električni regulator s uređajem za konstantnu hektolitarsku dozu neovisno o broju otvorenih ventila i brzini kretanja traktora – HARDI MATIC, mogućnost zakretanja kuta istrujavanja zraka za +40 do -30 stupnjeva, ima ugrađen samočisteći filter, trostruki, četverostruki ili peterostruki nosač dizne s protukapnim ventilom SNAP FIT. Postoji i mogućnost ugradnje dodatne opreme: rezervoar čiste vode, kompjutorsko upravljanje radom prskalice pomoću HARDI CONTROLER 2500, redni filteri na granama prskalice, četverostruki nosač dizne QUADRILET, dizne za prihranu tekućim gnojivom, rezervoar za punjenje kemikalija, rezervoar čiste vode za ispiranje rezervoara iznutra, dizne za ispiranje rezervoara, uređaj za brzo punjenje rezervoara prskalice, električni markeri pjenom, prednji rezervoar volumena 1000 ili 1300 litara, amortizeri za ublažavanje udaraca na osovini prskalice, pneumatske ili hidraulične kočnice, svjetla za cestovni promet, svjetla za noćno prskanje, visokotlačna pumpa za pranje prskalice izvana, dodatni ormarići za nošenje kemikalija i opreme, zaštitna navlaka ispod prskalice za zaštitu usjeva, razmicači usjeva Što je zračna potpora? Odnosno što je HARDI TWIN SISTEM zračne potpore? Pomoću njega se postižu uštede u potrošnji kemikalija, veći je radni učinak prskalice, a depozit sredstava za zaštitu je znatno bolji na biljkama. Zakretanje mlaza zračne struje i dizni kao i regulacija brzina istrujavanja zraka moguće je raditi u toku vožnje. Navedene karakteristike su značajne da bi se poboljšao depozit i smanjio gubitak odnošenjem, tzv. drift. Ovisno o tome da li je prskalica nošena ili vučena imamo različitu mogućnost zakretanja mlaza zračne struje. Kod nošenih prskalica zakretanje je ±18 stupnjeva dok kod vučenih prskalica to zakretanje iznosi prema naprijed 40 stupnjeva, a prema unazad 30 stupnjeva. Brzina strujanja zraka dostiže 30 m/s. Twin sistem zračne potpore kakav se danas ugrađuje na prskalice je već treća generacija ovog sistema. Iz preko 20-godišnjeg iskustva farmera cijelog svijeta dobiveni su odgovori da Twin prskalice imaju, odnosno postižu: 1. veći kapacitet uslijed manje potrošnje vode koja se smanjuje 100% ili možda čak u nekim slučajevima i više 2. prosječnu uštedu u kemikalijama 16% u odnosu na konvencionalno prskanje 3. veću slobodu prskanja pri čemu brzina vjetra koji ometa proces prskanja može biti do 8 m/s (kod konvencionalnih prskalica granična brzina vjetra kod kojeg bi se proces prskanja trebao zaustaviti iznosi 4 m/s) U Hrvatskoj ovakve vučene Commander Twin Force imaju i u Hrastovcu Stjepan i Dalibor Pavlak, zatim Zdenko Zečić u Lazama, pa Belje d.d. u Vrbovcu i Dardi, zatim PIK Vinkovci, Diba u Suhopolju, a nalazimo ih i u Somboru i Glogonju u Srbiji, a koje su također prodali Zlatko i Željko Findri. |
- 13:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Bock traunsteiner silos može stočar sam izgraditi
|
RIJEŠENJE KOJE JE JEFTINO, ALI I S MOGUĆNOŠĆU DOGRADNJE I PREGRADNJE U PROIZVODNJI SILAŽE Bock traunsteiner silos može stočar sam izgraditi Međusobno fiksiranje ploča je veoma jednostavno. Podešava se jednim klinom. Ploča se u utoru kasnije zalije žbukom. Popunjavanje prostora iza zida je finim šljunkom, pa tek onda zemljom. Takav jedan silos dužine do 50 metara izgradi se za dva dana Sustav bock traunsteiner silosa. Još 1975 bili su uspravni silosi previše skupi. Nakon 36 godina rada znao sam da se na farmama često mijenja i broj krava. Trebamo silos kojega je lako dograditi, priča jedan od inžinjera tvrtke Bock koja je osvojila stočare svojim rješenjima za proizvodnju silaže.. Treći razlog je bio za promjene što se tražila silaža najbolje kvalitete. Uz okomite silose silaža se nije mogla najbolje sabiti. Teško je bilo izvući vodu. Sada imamo prostora za oticanje vode. To je jednostavan silos. I za izgradnju i za sve vrste farmi. Lako se poveća s 10 na 50 ili 250 krava. Može se podijeliti i na više dijelova. Vreće za silos mogu biti na jednostavan način uskladištene. Prednosti su zemljani nasip, a i svi poslovi koji se obavljaju krajnje su jednostavni. Kosi zidovi omogućavaju optimalno valjanje silažne mase sve do gornjeg ruba. Površinsko odvodnjavanje je velika prednost. Na taj se način silaža ne ispire sa strane. Pokrivanje je vrlo jednostavno. A i prelaženje preko silaže ostalom mehanizacijom na farmi nije nikakav problem. Neznatni su i radovi na održavanju. Zidove nije potrebno premazivati. Statični zidovi silosa moraju se obraditi. Pod se može asfaltirati i tada je otporan na djelovanje kiselina. U Europi je 40 tisuća takvih silosa. Takav silos se može izgraditi vlastitim sredstvima. Kupci bock proizvoda će dobiti besplatno savjetovanje. Poljoprivrednici mogu sami ih izgraditi na njima najpogodnijoj lokaciji.Silos ne bi trebao biti previše blizu stambenih objekata a treba ostaviti i dovoljno prostora za manipulaciji. Trebao bi biti što bliže štali. Uzdužna i poprečna kosina ne smije biti veća od 2 posto. Najčešće se kupuje gotovi utor za postavljanje zidova. Ploče su s čeličnim šalunzima i ne bi trebao izgled zavarati pa da netko pokuša sam napraviti takve betonske ploče. Sve su one dobro ispitane i gotove se isporučuju kupcu. Svojom konstrukcijom trpe maksimalni teret pri sabijanju. Spojevi zidova su spojeni bitumenskom masom koja spriječava prolaz zraka i tekućine. Međusobno fiksiranje ploča je veoma jednostavno. Podešava se jednim klinom. Ploča se u utoru kasnije zalije žbukom. Popunjavanje prostora iza zida je finim šljunkom, pa tek onda zemljom. Takav jedan silos dužine do 50 metara izgradi se za dva dana. Adaptirati se mogu i stari silosi, a po potrebi se svaki silos može produžiti. Silos mora osigurati optimalni tijek vrenja. Brzinu siliranja određuje brzina sabijanja a ne brzina stroja. Prostor oko silosa mora se držati čistim. Za posebno dobre rezultate dobro je nabiti i klasičnim uličnim valjkom. Samo folija nije dovoljna. Koriste se i bock role koje su razvijene još 70-tih godina i odlično prianjaju. Mreža protiv ptica i drugih štetočina su također potrebne iako nisu neophodne. Dubravka DRAGIČIĆ |
- 11:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.05.2008., subota
Q - groznica
|
U Hrvatskom Čuntiću kod Petrinje pojavila se ovčja ili Q-groznica, od koje je dosad oboljelo troje ljudi koji su došli u dodir sa zaraženim ovcama, doznaje se u Zavodu za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije. Oboljeli su hospitalizirani u sisačkoj Općoj bolnici "Dr. Ivo Pedišić", dok su ekipe Zavoda za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije izašle na teren i stanje stavile pod nadzor. Epidemiolozi Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije uzeli su uzorke krvi od ovaca koje se smatraju zaraženima bakterijom ovčje groznice. Nalazi će biti gotovi u petak, od čega zavise daljnje mjere na suzbijanju Q-groznice na tom dijelu Banovine. Bakterija ovčje ili Q-groznice nalazi se u posteljici ovce te, nakon što se ovca ojanji, pada na zemlju, a osušenu ju raznosi vjetar i prenosi na ljude, kaže dr. Inoslav Brkić iz Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije. Ljudi koji dođu u dodir s bakterijom obolijevaju nakon dva-tri tjedna inkubacije, dobivaju visoku temperaturu i do 40 Celzijevih stupnjeva, te se žale na bolove u mišićima i glavobolju. Dio bolesnika može dobiti atipičnu upalu pluća, a dio i hepatitis. Kako bi se spriječilo širenje zaraze, dio zaraženih ovaca bit će usmrćen, a dio ovaca na širem području oko Hrvatskog Čuntića cijepljen. Što je Q - groznica? Q-groznica je zarazna bolest životinja i ljudi. U životinja se najčešće ne primjeti, dok su znakovi bolesti u ljudi slični gripi i upali pluća. Uzročnik bolesti je rikecija Coxiella burnetii. Tko najćešće oboljeva od Q-groznice? Q-groznica relativno je rijetka bolest kod ljudi. Ljudi koji su u češćem kontaktu sa životinjama izloženi su većem riziku oboljenja, kao npr. veterinari, radnici u klaonicama, laboratorijsko osoblje i stočari. Ljudi češće oboljevaju u sezoni janjenja, jarenja, ... (proljeće). Kako se Q-groznica širi? Zaražene životinje šire uzročnika urinom fecesom, mlijekom, a naročito posteljicom i plodnim vodama nakon poroda i/ili pobačaja. Od Q-groznice, ljudi najčešće oboljevaju udisanjem kontaminiranoga zraka i prašine. Uzročnik u prašinu dospije iz tkiva i tjelesnih tekućina zaraženih životinja. Izravan kontakt ljudi s oboljelim životinjama također može izazvati zarazu, kao i konzumiranje sirovoga nepasteriziranoga mlijeka i proizvoda od sirovoga mlijeka. Pri nomadskom načinu stočarenja ovce mogu širiti bolest na veća prostranstv Q groznica je zoonoza uzrokovana globalno prisutnom bakterijom, poznatijom kao Coxiella burnetii. Q groznica je prvi put opisana 1935. god. Procjena je stručnjaka da veliki broj bolesti uzrokovanih spomenutom bakterijom prolazi nezapaženo, ili se iz nekog razloga ne prijavljuje nadležnim veterinarskim službama, pa je teško ponuditi točnu i preciznu procjenu incidencije ove bolesti na globalnoj razini. Mnoge infekcije kod ljudi prolaze neopaženo. Stoka, ovce i koze primarni su rezervoari zaraze C. burnetii. Međutim, infekcije su zabilježene kod cijelog niza životinja, od drugih vrsta domaćih životinja pa do kućnih ljubimaca. C. burnetii uglavnom ne uzrokuje klinički očitu bolest kod spomenutih životinja, iako su slučajevi pobačaja kod ovaca i koza povezivani s infekcijom C. burnetii. Mikroorganizmi se izlučuju putem mlijeka, urina i fecesa inficiranih životinja. Karakterističan, i vrlo važan, način prijenosa odvija se tijekom porađanja mladunčadi, kada veliki broj uzročnika dospijeva u okoliš iz amnijske tekućine i posteljice. Mikrorganizimi su otporni na vrućinu, suhi okoliš i mnoge dezificijense. Takve osobine otpornosti organizma dopuštaju bakterijama da prežive kroz dugi period u vanjskom okolišu. Čovjek se najčešće zarazi udisanjem ustajalog stajskog zraka koji sadrži velik broj mikroorganizama iz isušenog tkiva posteljice, plodne vode i ekskreta životinja. Ljudi su vrlo osjetljivi na bolest, i često je potreban vrlo mali broj organizama da uzrokuje infekciju. Rjeđi način infekcije je putem zaraženog mlijeka, ili putem ingestije zaražene hrane. Još rjeđi način prijenosa je s čovjeka na čovjeka. Simptomi i znakovi bolesti kod čovjeka Otprilike samo polovica inficiranih osoba pokazuje simptome i znakove zaraze. Većina akutnih oblika Q groznice počinje s iznenadnom pojavom slijedećih simptoma (jednog ili više): -visoka temperatura -teške glavobolje -opća slabost -bolovi u mišićima -konfuznost -bolno grlo -osjećaj hladnoće -pojačano znojenje -ne-produktivni kašalj -mučnina -povraćanje, proljev -bol u trbuhu -bol u prsima Povišena tjelesna temperatura najčešće traje 1-2 tjedna. Može se dogoditi da osoba izgubi na težini. Od ukupnog broja svih ljudi koji razviju kliničku sliku bolesti, njih 30-40% dobit će upalu pluća. Uz to, većina bolesnika ima pogoršani nalaz jetrenih enzima, a neki mogu razviti i hepatitis. Većina bolesnika dostigne potpuno izlječenje u roku od nekoliko mjeseci bez ikakvog liječenja. 1-2% oboljelih od Q groznice umire od bolesti. Kronična Q groznica karakterizirana je infekcijom koja ustrajava više od 6 mjeseci. Kronični oblik bolesti je mnogo rjeđi, ali i ozbiljniji u usporedbi s akutnim oblikom bolesti. Bolesnici koji su preboljeli akutni oblik mogu razviti kronični oblik bolesti već nakon jedne godine, ili tek nakon 20 godina od primarne infekcije. Ozbiljna komplikacija Q groznice je endokarditis, koji uglavnom zahvaća aortalne zaliske, rjeđe mitralne zaliske. Većina bolesnika koji razviju kronični oblik Q groznice imaju već postojeću bolest zalistaka ili imaju presađivane zaliske. U povećanom riziku za razvijanje kroničnog oblika bolesti nalaze se osobe koje su "primile" neki transplantat, bolesnici s karcinomom i osobe s kroničnom bolešću bubrega. Postotak smrtnih ishoda kod kroničnog oblika Q groznice ide čak do 65%. Period inkubacije kod Q groznice varira ovisno o broju organizama koji inficiraju čovjeka. Infekcija većim brojem mikroorganizama rezultirat će kraćim periodom inkubacije. Većina bolesnika se razbolijeva 2-3 tjedna nakon izlaganja uzročniku. Osobe koje prebole Q groznicu mogu steći trajni, doživotni imunitet. Dijagnoza bolesti Simptomi i znakovi bolesti nisu karakteristični za Q groznicu, stoga je teško samo na osnovi kliničke slike postaviti točnu dijagnozu. Za točnu dijagnozu, potrebno je napraviti prikladna laboratorijska testiranja. Rezultati nekih rutinskih laboratorijskih pretraga već mogu ponuditi dijagnozu Q groznice, ali uz odgovarajuću kliničku sliku i prije spomenuti rizičan okoliš. Npr., broj trombocita može sugerirati Q groznicu, jer bolest često prati prolazna trombocitopenija. Potvrđivanje dijagnoze Q groznice zahtjeva serološke testove koji mogu otkriti prisutnost protutijela na antigene koje nosi Coxiella burnetii. U većini laboratorija najpouzdanija i najčešće korištena je metoda indirektnog imunofluorescentog eseja (indirect immunofluorescence assay (IFA)). Coxiella burnetii može biti otkrivena u zaraženim tkivima i korištenjem imunohistokemijskih bojanja i metodama otkrivanja DNA. Nedavne studije su pokazale da veća preciznost u dijagnosticiranju bolesti može biti postignuta praćenjem specifičnih koncentracija različitih razreda protutijela (isključujući IgG), uglavnom IgA i IgM. Kombinirano otkrivanje IgM i IgA, zajedno s protutijelima razreda IgG poboljšava specifičnost eseja i pruža veću točnost kod dijagnosticiranja bolesti. IgM protutijela su od pomoći kod dijagnosticiranja nedavne infekcije. Liječenje Doksiciklin (tetraciklinski antibiotik) terapija je izbora kod akutne Q groznice. Antibiotska terapija je najučinkovitija kada se s njom otpočne prva tri dana bolesti. Najučestaliji oblik terapije je 100 mg doksiciklina uzetog na usta dva puta dnevno, kroz 15-21 dan. Antibiotici iz skupine kinolona pokazali su dobre eksperimentalne rezultate protiv C. burnetii u in vitro uvjetima. Mnogo je teže liječiti endokarditis koji se javlja u sklopu kroničnog oblika Q groznice. Terapija spomenute komplikacije često zahtjeva uporabu više lijekova. Do danas su ispitivane dvije sheme liječenja: 1) doksiciklin u kombinaciji s kinolonima, najmanje četiri godine, 2) doksiciklin u kombinaciji s hidroksiklorokinom, u periodu od 1.5 do 3 godine. Potonja terapija rezultira manjim brojem relapsa, ali zahtjeva rutinske pretrage oka, da bi se pokazala moguća akumulacija klorokina. U nekim slučajevima oštećenja srčanih valvula bit će potreban kirurški zahvat. Prevencija bolesti Q groznica pogađa uglavnom osobe koje se profesionalno izlažu rizičnom okolišu, a tu spadaju veterinari, prerađivači mesa, osobe koje rade s ovcama, koje rade s mliječnim proizvodima, uzgajivači stoke i istraživači koji rade sa životinjama. Metode prevencije i kontrole trebale bi primarno biti okrenute prema spomenutim rizičnim skupinama ljudi. Za prevenciju i kontrolu Q groznice mogu poslužiti: -educiranje javnosti o potencijalnim izvorima infekcije -prikladno odlaganje posteljica, fetalnih membrana i ostalih stvari koje nastaju pri janjenju -ograničen prilaz stajama i laboratorijima u kojima obitavaju potencijalno zaražene životinje -koristiti samo pasterilizirano mlijeko i mliječne proizvode -vakcinirati osobe uključene u istraživanje i praćenje bilo ovaca koje nose fetus, bilo samog mikroorganizma C. burnetii. -zaražene životinje smjestiti pod karantenski nadzor -osigurati da farme ovaca budu dovoljno udaljene od područja nastanjenih ljudima. -životinje bi trebalo redovito testirati na antitijela protiv C. burnetii. Također bi trebalo spriječiti nepoželjno strujanje zraka u druge prostorije u kojima borave ljudi ili druge životinje. -savjetovati bolesnike koji su u povećanom riziku za razvijanje komplikacija, kao npr. osobe s bolestima srčanih valvula. Danas je već razvijeno cjepivo za Q groznicu koje se koristi u rizičnim područjima Australije, gdje je prevladavajuća privredna grana ovčarstvo. Osobe koje su dokazano već bile u kontaktu s uzročnikom Q groznice, ne smiju primiti spomenuto cijepivo, zbog ozbiljnih komplikacija, uglavnom lokaliziranih na mjestu injiciranja cjepiva. Q groznica i bioterorizam Coxiella burnetii jako je infektivan mikroorganizam koji je prilično otporan na vruće i suhe uvijete. Može se prenositi zrakom, a ljudi ga mogu udahnuti. Samo jedan (brojem: 1) mikroorganizam može kod osjetljivih ljudi izazvati bolest. Zbog svega navedenog Coxiella burnetii smatra se potencijalnim sredstvom za bioterorizam. Piše: dr. med. Strahimir Sučić |
- 14:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
KOZARSKA FARMA
|
Područje Zadarske, Ličko-Senjske i Šibensko-Kninske županije raspolaže sa nekoliko pogona za preradu mlijeka. Svi oni imaju veliku potrebu za nabavkom sirovog kozjeg mlijeka kojega na ovim područjima nema u dovoljnim količinama, iz razloga što do sada nije bio kvalitetno organiziran otkup. Ako se kvalitetno organizira prikupljanje i skladištenje kozjeg mlijeka, te motivira uzgajivače na mužu, kozarska proizvodnja će dati znatno veće rezultate nego ako se samo proizvode jarad za meso. PUR-om smo na području Jasenica predvidjeli izgradnju sirane za opskrbu koje će biti potrebna određena količina kozjeg mlijeka. Na cijelom ovom području postoje odlični preduvjeti za bavljenje ovom proizvodnjom. Izgradnjom objekata, te nabavkom opreme stvaraju se uvjeti za kupnju rasplodnog stada, čime bi proizvodnja mlijeka i jarećeg mesa na farmi mogla započeti. Treba predvidjeti mogućnost proširenja kapaciteta i povećanja broja grla, jer je bolje da uzgajivač počne sa manjim stadom, kako bi naučio o ovoj proizvodnji, a time i smanjio rizik od neuspjeha. Kozarstvo na ovim područjima je ekstenzivno, slabo organizirano i nisko produktivno, iako uz bolju organizaciju ima povoljne uvjete za razvitak. Poboljšanje pasmina, intenzivnije korištenje grla na velikim napuštenim pašnjačkim površinama i suvremeniji tehničko-tehnološki pristup osiguravaju budućnost razvoja ove stočarske grane. Ovčarstvo i kozarstvo u Hrvatskoj dugo nisu smatrani razvojnom granom, stoga treba i dalje nastojati na povećanju i osuvremenjivanju ove proizvodne grane kako bi ona dobila mjesto u gospodarstvu koje zaslužuje. Za ovo područje i njegov gospodarski položaj oživljavanje ovčarstva i kozarstva ima osobiti značaj ne samo sa biološkog i povijesno-tradicijskog aspekta, nego i sve veće potrebe opskrbe turista kvalitetnim mesom i sirom. U Hrvatskoj, osobito u područjima s manjom mogućnošću uzgoja krupne stoke, koze se uzgajaju stoljećima. To se poglavito odnosi na priobalje, Bukovicu i Dalmatinsku zagoru. Nezamisliva je uspješna i rentabilna kozarska proizvodnja bez dovoljno pašnjaka (trave i brsta), najjeftinije hrane za koze. Cijelo podvelebitsko područje izrazito je bogato grmolikim raslinjem (grabić,jasenić i kljenić). Osnovno stado kod nas na Jadranu treba činiti domaća šarena koza nekada nazvana Balkanska ili domaća oplemenjena koza, podjednakih mogućnosti proizvodnje mlijeka i mesa, pa su proizvodni i uzgojni ciljevi proizvodnja mesa, mlijeka i sira za koje se može reći da su ekološki čisti. Nakon klanja i odbića ženske rasplodne jaradi, izmuženo mlijeko kao značajan izvor dohotka se prerađuje u punomastan tvrdi i meki kozji sir ili prodaje sirani. Osnovni život domaćinstva osigurava kod nas oko 120 rasplodnih grla s podmlatkom. Ovisno o klimi, veličini i kakvoći zemljišta, kod nas se preporučuju farme 120-500 grla, sukladno čimbenicima učinkovitosti kozarske proizvodnje obiteljskoga gospodarstva (proizvodni kapaciteti, stalna uposlenost 2 radno djelatna člana, tržište nabave i prodaje, visina ulaganja, itd.). 2. OPIS DJELATNOSTI POSLOVANJA Proizvodnja jarećeg mesa, svježeg kozjeg mlijeka kao primarne djelatnosti i proizvodnja ženskog rasplodnog pomlatka, te proizvodnja stajskog gnoja kao sekundarne djelatnosti. Trenutno su u Hrvatskoj meso i mlijeko osobito kozje traženi proizvodi, pa se ovoj proizvodnji pridaje velika važnost. 3. OCJENA RAZVOJNIH MOGUĆNOSTI ULAGANJA Otvorene su razvojne mogućnosti ovog projekta koncepcijom izgradnje farme. Uz malu nadogradnju povećava se kapacitet za 50 %. Proizvodnjom vlastitog rasplodnog pomlatka, koji djelom služi za remont stada, a djelom se stvara višak čime se omogućuje prodaja ili povećanje matičnog stada ovisno o potrebama. 4. ANALIZA LOKACIJE 4.1. Opis lokacije objekta Farme ovog tipa mogu biti locirane na cijelom ovom području u blizini seoskih naselja. Teren treba biti blago nagnut na južnu stranu te zaklonjen od bure.. Farme trebaju biti okrenute sjever-jug pri čemu je zapadni dio otvoren prema ispustu ili zapad-istok pri čemu su sa sjeverne, istočne i zapadne strane zatvorene i zaštićena od bure, južna strana je otvorena sa mogućnošću montažnog zatvaranja u zimskom periodu i zasjenjivanja od sunčeve insolacije u ljetnom periodu. Ispust treba biti veličine kao unutrašnjost objekta. Nove farme trebaju biti udaljene od najbližih susjednih kuće cca 200 m. Izbor smještaja kozarnika ovisi o raspoloživosti struje, vode, udaljenosti od naselja, vlažnosti terena, utjecaju vjetra... Koze su osobito osjetljive na vanjsku vlagu i vlagu u kozarniku. Farma mora u zimskom periodu biti dobro zatvorena jer su koze znatno osjetljivije na zimu od ovaca. 4.2. Opis zaštite i utjecaja okoline i zaštite na radu Farme trebaju biti 200 m udaljene od najbližih kuća, pa je time onemogućen svaki utjecaj buke, mirisa i drugih faktora na ljude. Blizu farme bila bi izgrađena deponija za stajski gnoj kapaciteta prihvata za 6 mjeseci, čime bi riješili skladištenje fekalnog otpada. Nakon fermentacije stajski gnoj bi se djelom prodavao voćarima i povrtlarima, a djelom upotrebljavao za gnojidbu krmnog bilja na korištenim poljoprivrednim površinama. Strojevi i uređaji koji će se koristiti na farmi tipske su proizvodnje i zadovoljavaju propisima zaštite na radu. Svi dijelovi kao što su spojke, prijenosnice, rotori i pužni transporteri, propisno su zaštićeni zaštitama koje sprečavaju mogućnost ozljeda. Uređaji i instalacije biti će uzemljeni. Uz sve strojeve i uređaje predviđa se ploča s upozorenjima. Osiguranje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta u štali regulirano je prirodnom ventilacijom jer je štala poluotvorenog tipa. Uređaji i strojevi neće stvarati opasnu buku. Otpadne vode deponirat će se u taložnik. Stajski gnoj ako je dobro skladišten ne predstavlja opasnost za onečišćenje okoliša. 5. ANALIZA TEHNIČKO-TEHNOLOŠKIH RJEŠENJA 5.1. Tehničke karakteristike farme kao uvjeti zacrtane tehnologije a) Pozicioniranje štale Poluotvorena štala koja bi bila okrenuta u smjeru sjever-jug pri čemu je zapadna strana potpuno otvorena prema ispustu prilagođena okolnim objektima i stanju na terenu. Ako je okrenuta zapad-istok, tada su zapadna, istočna i sjeverna strana zatvorene sa dugačkim prozorima koje je vrlo lako skinuti ovisno o vremenskim uvjetima. Južna strana bila bi potpuno otvorena, zagrađena na 1,5 m visine montažnim materijalom radi sprečavanja izlaza koza, a do vrha su po potrebi specijalne mreže koje sprečavaju direktan prodor sunčevih zraka i negativan utjecaj vjetrova, u zimskom razdoblju i donja strana štale zatvara se lako montirajućim materijalom. Na istočnoj strani farme bila bi deponija za stajski gnoj. Jama bi imala kapacitet skladištenja gnoja 6 mjeseci. Jama bi bila udaljena 5-10 m od istočnog pročelja farme. Izgnojavanje bi se vršilo traktorskom daskom ili posebnim lakomanevrirajućim strojem, ili ručno kod farmi manjeg kapaciteta.. b) Konstrukcija i izgled štale Štala će biti veličine 250-850 m2 prostora ovisno o veličini stada.. Dimenzije: dužina 30 m, širina 25 m, visina do oluka 3 m. Štala će se sastojati od dvije povezane metalne konstrukcije u sredini kojih je žlijeb- za veće kapacitete. Na južnoj i sjevernoj strani krova također će biti oluci koji odvode oborinske vode. Krov bi bio nagiba 25 %, a štala pokrita sendvič (panel) pločama debljine 3 cm. Da bi se omogućio odvod vrućine nastale od sunca u gornjem djelu krova treba biti ugrađen otvor za protok zraka, te mora biti natkrit. Unutrašnjost štale treba biti podijeljena na dva djela između kojih je valov i krmne jasle. Sa sjeverne strane krmnog stola treba biti prostor za sjeno i krepka krmiva, a sa južne strane jasala prostor za smještaj koza koji se pregrađuje drvenim letvama ovisno o proizvodnom stadiju i veličini stada. Svi podovi trebaju biti betonirani grubljim betonom. Stočar uzgajivač treba osigurati oranice, pašnjake, livade, staje, spremnik koncentrirane hrane, sjenik, silos, osnovnu poljoprivrednu mehanizaciju i muznu opremu. Uz prostor za stoku, u staji se može urediti izmuzište i spremnik koncentrirane stočne hrane. Staja za koze (kozarnik) iznimno je važan ekološki činitelj za zdravlje, proizvodne sposobnosti grla i ustroj proizvodnih postupaka. U samim objektima odvija se jarenje i odgoj jaradi, tov, mužnja, ..., pa objekti u svemu tomu moraju omogućiti maksimalnu proizvodnost. Kozarnik mora biti od čvrstog materijala i zadovoljiti mikroklimatske zahtjeve koza. Budući da koza ne traži veliki komfor i skupa rješenja, funkcionalni objekti se mogu graditi i od jeftinijih materijala ili postojeći prilagoditi uvjetima držanja koza. Po kozi je potrebno od 1,4 do 1,8 četvorna metra podne površine, 0,5 po jaretu i od 2 do 4 četvorna metra po jarcu. Kozarnik za osnovno stado mora imati hranidbeni hodnik, s valovom za koncentrat, jasle za sijeno i pojilice za stalnu opskrbu pitkom vodom. Objekt mora imati mjesta za 12 do 20 prostora za jarenje koji se mogu demontirati odmah nakon jarenja. Jarci su cijelu godinu s kozama, mjesec dana prije pripusta potrebno ih je odvojiti od koza kako bi se boljom hranidbom pripremili za mrkanje. Na sjevernoj strani kozarnika, odmah do hranidbenog hodnika smješta se sijeno i slama, a uz kozarnike su predviđeni ispusti za koze, najčešće na južnoj strani u skladu s terenom i klimom. 5.2. Tehnološki proces proizvodnje Hranidba koza se temelji na voluminoznoj krmi: sijenu i zelenoj krmi (brstu i paši). Kada koza neće moći namiriti potrebe, obroci će sadržavati određene količine krepke krme (kukuruza, zobi, ječma, sojine sačme...). Na ovom području pašno razdoblje traje čitavu godinu. Najkritičnije razdoblje je 120 dana u zimskom periodu, kad opadne lišće pa se smanjuje izdašnost krških pašnjaka, te je potrebna dohrana koza sa sjenom, krepkim krmivima i vitaminsko-mineralnim preparatima. Tijekom 30 dana prije sezone mrkanja i 10 do 15 dana nakon mrkanja kozama se dnevno daje u prosjeku 300 g koncentratnih krmiva (prekrupe kukuruza, zobi i ječma, te do 10% sojine sačme uz dodatak vitaminsko-mineralne smjese). Tijekom posljednjih 30 dana graviditeta i prvih 40 do 50 dana laktacije koze se prihranjuju dnevno s 400 do 600 g krepkih krmiva. Količine ovise o kondiciji koza i broju jaradi po kozi. Jarad se hrani za rasplod i tovi do težine od 24 do 28 kg. Na tržište se iznose u dobi od 4 do 6 mjeseci. Jarad siše po volji do 60 dana. Nakon toga dodaje im se po volji koncentrat za jarad i najbolje sijeno. U tovu se u prosjeku po jaretu potroši 20 kg koncentrata, 20 do 25 kg sijena i oko 210 kg paše. Jarčevi se hrane na dobroj paši i sijenu po volji, 60 dana prije mrkanja i u vrijeme mrkanja trebaju dobiti dnevno 0,5 kg krepkih krmiva i sijena leguminoza, te 40 g vitaminsko mineralne smjese. Osnovno stado će se sastojati od rasplodnih koza domaće šarene pasmine ranije poznate kao balkanska, ili oplemenjene domaće koze sanskom ili alpskom kozom i odraslih jarčeva. Ako bi naglasak bio na proizvodnju mesa onda bi se kao rasplodnjaci mogli koristiti jarčevi drugih mesnih pasmina npr. burske, a jarad F-1 križanci dalje bi se koristili za tov i klanje. Za navedene veličine osnovnoga stada struktura stada koza je slijedeća: Sastav stada kozarske farme za proizvodnju mlijeka i jarećeg mesa-prosječan broj grla po kategorijama Vrsta / broj grla I II III -------------------------------------------------------------------------------------------- Koze 120 250 500 Jarci 4 8 15 Jarice za remont stada 18 38 75 -------------------------------------------------------------------------------------------- Ukupno: 144 296 590 Tehnološki proces proizvodnje kozjeg mesa i mlijeka obuhvaća sljedeća razdoblja: pripust, jarenje, laktaciju, tov jaradi i suhostaj ili priprema za sljedeće jarenje i laktaciju. Kozarska proizvodnja (mesa i mlijeka) počinje pripustom. Prevladava li kombinirani cilj proizvodnje, koze su uglavnom monoestrične pa se pripuštaju jednom godišnje, u jesen. Ako je osnovni cilj uzgoja proizvodnja mlijeka, poželjan je raniji pripust, odnosno jarenje (od prosinca do veljače), jer tada ojarene koze imaju veću proizvodnost mlijeka od kasnije ojarenih. Ako se proizvodi jarad, najbolji je pripust s jarenjem krajem zime ili početkom proljeća, kako bi se mogao provoditi najrentabilniji pašni tov jaradi, koji daje meso najbolje kakvoće. 5.2.1. Tehnološki procesi i uvjeti proizvodnje mlijeka Shema tehnologije · Suhostaj 60 dana · Porod i dojenje jaradi 60 dana · Proizvodnja mlijeka za prodaju 100-245 dana Osnovne faze tehnološkog procesa proizvodnje mlijeka definirane su biološkim fenomenom vezanim uz reprodukciju. U biološkom, a onda i proizvodnom pogledu proces je jarenja početna točka proizvodnje. U tom pogledu je vrlo važan i period nakon poroda PURPERIJ u kojem na reproduktivnim organima rodilje nastaju promjene. Praktično se može smatrati da taj period traje oko 24 dana nakon poroda. Frekvencija gubitaka jaradi u porodu ne smije biti veća od 0,5-1 % ili računajući i kasnije u tijeku uzgoja do 5 %. Za buduću proizvodnju kao i za porod, koze se moraju posebno pripremiti. Pripremni period traje cca 60 dana i nazvan je SUHOSTAJ. Za suhostaja plod se najintenzivnije razvija, a mliječna žlijezda i cijeli organizam fiziološki se pripremaju za jarenje i novu laktaciju. Da bi koze što spremnije dočekale stres jarenja i laktacije, a jarad bila vitalnija i veće porodne mase, tijekom cijeloga graviditeta, a osobito na kraju (suhostaj), moramo uskladiti obroke količinski i kakvoćom: uz voluminozna, prihranjivati i s minimalnim količinama koncentriranih krmiva. Jarenje koza je najvažniji dio kozarske proizvodnje. Neposredno prije jarenja mora se pripremiti kozarnik. Osobito dio za jarenje treba temeljito očistiti i dezinficirati. Poželjno je napraviti pojedinačne (stalne ili pokretne) odjeljke u kojima će se koze jariti, ili biti s jaradima odmah nakon jarenja. Jarenjem počinje proizvodni postupak (dobivanje jaradi za tov, rasplod i prodaju) i izlučivanje mlijeka. U prvim danima laktacije osnovna hrana jaradi je mlijeko. Vrijeme odbića ovisi o cijenama na tržištu (mlijeka, mesa itd.) i mogućnosti plasmana. Ako su cijene kozjeg mlijeka ili sira povoljne, te je dobro organiziran otkup i prerada mlijeka, preporučuje se ranije odbiće jaradi i njihova dohrana koncentratima i sijenom. Nakon odbića koze se muzu do kraja laktacije, a mlijeko se prerađuje u punomasni, tvrdi ili meki kozji sir. Prvih 2 do 3 tjedna života mlijeko je jedina hrana jaradi. Što prije ga se mora početi privikavati na dopunski obrok tako da mu se već nakon prvog tjedna ponudi dobro livadno sijeno ili otava i koncentrat. Postupno se suhih krmiva daje sve više, da bi sukladno uzrastu i razvoju predželudaca zadovoljili hranidbene potrebe i osigurali što veći prirast. U tijeku i nakon purperija do cca 50 dana razvija se mliječnost do vrha, kada nastojimo da se jare što više razvije, te da koza nastavi davati mlijeko i dalje. Za to vrijeme koza traži posebnu njegu, hranidbu, higijenu i brigu. 5.2.2. Osnovne radne operacije u proizvodnji mlijeka a) Mužnja Musti dva puta i to ujutro i naveče, ovisno o organizaciji ručno ili strojno. Mužnju provesti brzo i kvalitetno. b) Sustav hranidbe Sustav hranidbe bi se zasnivao na slobodnoj ispaši tijekom cijele godine, uz dohranu sijenom i koncentriranim krmivima u kritičnim fazama proizvodnje. c) Zasušivanje Nakon sezone mrkanja najčešće se znatno smanjuje mliječnost, te koze najčešće same zasuše. Kod problema sa vimenom dati adekvatne antimikrobne preparate. d) Rad u porodu Kvalitetno pripremiti kozu za porod, te joj pružiti posebnu njegu i pažnju u samom porodu. U slučaju problema upotrijebiti specijalne zaštićene vitaminsko-aminokiselinske dodatke i visokoenergetske dodatke radi sprečavanja puerperalnog kolapsa. e) Reprodukcija Slobodni pripust jaraca u stadu. Obavezna zamjena jaraca svake druge godine iz drugog stada. Valja odabrati najkvalitetnije rasplodnjake kao garanciju uspješne reprodukcije i genetskog poboljšanja proizvodnih svojstava stada. f) Njega koza Osnovni problem njege koza jest njega papaka. Ona se sastoji od redovitog obrezivanja i dezinfekcije. Budući da su ovi pašnjaci izrazito suhi kameniti, dolazi do trošenja papaka pa je manja mogućnost obolijevanja Udobnost koza održat će se redovitim čišćenjem štale ili steljom ovisno o mogućnostima. Na ulazu u štalu potrebno napraviti dezinfekcijsku barijeru kako bi koze svaki put dezinficirale papke. Time bi se smanjila učestalost zarazne šepavosti, koja je najveći uzročnik slabije kondicije, a time i slabijeg zdravlja stada. Kupanje i čišćenje od ektoparazita u proljeće, od endoparazita u jesen nakon prestanka muže. Provoditi redovitu mjesečnu dezinfekciju, dezinsekciju i po potrebi deratizaciju štale. 5.2.3. Krmna baza za predviđenu strukturu stada Nezamisliva je uspješna i rentabilna kozarska proizvodnja bez odgovarajućih pašnjačkih površina. Najveći dio ukupnoga godišnjega obroka koza je paša. Travnjaci, grmoliko raslinje i oranice moraju zadovoljiti potrebe koza za voluminoznim krmivima (paši, sijenu, slami) i koncentratima (ječam, zob, kukuruz i u kritičnim razdobljima do 10% sojine sačme ili tostirane soje). Za proizvodnju sve potrebne voluminozne i veći dio koncentratne krme, za osnovno stado od 120 koza, pripadajući rasplodni pomladak i jarce potrebno je oko 30 hektara poljoprivrednih površina: pašnjaci i livade za pašu i sijeno za zimu. Oko 5 ha oranice za proizvodnju koncentratne krme. Za stado od 250 koza potrebno je oko 80 ha, a za 500 koza oko 140 ha oranica, pašnjaka i livada. Ovi podatci se teško mogu primijeniti na ovim izrazito krškim i ekstenzivnim pašnjacima, stoga preporučujemo kupnju koncentriranih krmiva, a ispašu i proizvodnju voluminozne krme na vlastitim površinama. 5.2.4. Potrebni strojevi i mehanizacija Za osnovno stado od 120 rasplodnih grla s pomlatkom i jarčevima dovoljna je osnovna, kod nas uobičajena poljoprivredna mehanizacija (traktor, kosa, sakupljač sijena i traktorska prikolica). Za uzgoj većega broja grla potrebno je proširiti strojni park, posebice opremom za spremanje stočne hrane (balirka, prevrtač sjena). Od opreme za koze najvažniji su oprema za pregonske pašnjake, gdje je to moguće (električni pastir, žica s izolacijom) i muzna oprema (muzni uređaj s elektromotorom, vakum crpka i hladnjak za mlijeko). 5.2.5. Utrošak vode Farma bi imala automatska pojila na bazi plovka ili sa hidrostatskim ventilima, tako da bi koze imale vode po volji. Koze popiju dnevno od 5 do 8 litara vode (ovisno o udjelu suhe tvari u obroku, klimi i masi životinje). Manje količine utroše se za održavanje čistoće i pripremu za mužnju. 6. DJELATNICI Za predviđene poslove na farmi za proizvodnju jarećeg mesa i kozjeg mlijeka kapaciteta 500 rasplodnih koza potrebni su sljedeći djelatnici: Radno mjesto Stručna sprema Broj izvršitelja Broj mjeseci Voditelj-vlasnik SSS 1 12 Muzač KV 2 8 Radnik u proizvodnji NKV 2 12 Ukupno: 5 36 Honorarni suradnici dipl. ing. agronomije-stočarstva i veterinar. Kod farmi manjeg kapaciteta radna snaga se smanjuje na pola. Za farmu kapaciteta 500 koza proizvodnog usmjerenja samo za meso, dovoljan je jedan djelatnik i vlasnik, uz angažman sezonski još jednog djelatnika. 7. ANALIZA TRŽIŠTA 7.1. Tržište nabave repromaterijala Koncentrate bi farma radila sama, a komponente za njih kupovali bi na slobodnom tržištu. Komponente sačinjavaju slijedeća krmiva: kukuruz, ječam, zob, pšenične posije, sojina sačma, ekstrudirana soja, repini rezanci, vitaminsko-mineralni dodaci i drugo. Voluminoznu krmu bi sami proizvodili s tim da bi se dio sjena ako gospodarstvo nema dovoljno vlastitih površina mogao kupiti u Lici. Sredstva i rezervne dijelove strojeva i mehanizacije nabavljala bi se od njihovih zastupnika i proizvođača. Nema nikakvih problema za nabavku repromaterijala za potrebe farme. 7.2. Tržište prodaje Uz ovcu, koza je na ovim područjima bila glavni opskrbljivač pučanstva mlijekom i mliječnim proizvodima, poglavito sirom. Koza, osim što daje bjelančevinama bogato meso i mlijeko, služi i kao čistač od nepoželjnog raslinja, grmlja i korova, te tako izravno smanjuje mogućnosti izbijanja požara i pomaže biološku održivost nekih vrsta. Mogućnosti plasmana domaćim i stranim turistima izrazito su visoke. Inozemni gosti upravo traže izvorne proizvode (meso, kruh, sir, med, masline, ulje, vino, ...). Sredozemlje ima povoljne uvjete za proizvodnju jaretine i drugih kozjih proizvoda i prerađevina (sir, sušena kozovina, ....) besprijekorne kakvoće. Zato je pravi trenutak da obnovom i razvitkom vlastite proizvodnje ponudimo tržištu autohtone domaće proizvode visoke kakvoće. Porastom turističke potrošnje potražnja će još više porasti upravo na jadranskomu području, gdje postoje dobre proizvodne mogućnosti za uzgoj koza. Gospodarski je značajno povezivanje proizvodnje s turističkom potrošnjom, te izravna prodaja registriranih proizvođača ugostiteljstvu. Jednako je na istom tržištu lako ostvariv plasman kozjeg sira iz domaće proizvodnje (na tradicionalan način). Zbog sve većih zahtjeva i potreba na higijeni preporučujemo prodaju mlijeka najbližoj sirani ili otvaranje vlastite mini sirane kapaciteta do 50.000 litara na godinu. Stajski gnoj se dijelom koristi za gnojidbu vlastitih površina za proizvodnju krmnog bilja, a dijelom prodaje obližnjim voćarima, vinogradarima i povrtlarima. 8. STRUKTURA ULAGANJA Cijena objekata primjerenih suvremenom uzgoju koza su od 1.500 do 2.800 Kuna (7,3 Kuna = 1 EUR) po rasplodnom grlu. Iznos se može smanjiti do 50% štednjom materijala i vlastitim radom. Osnovni strojevi i oprema vrijede oko 220.000 kuna, a sva preporučena mehanizacija za stado od 500 rasplodnih koza 390.000 Kuna. Vrijednost osnovnoga stada računamo na temelju prosječne veleprodajne cijene za domaću kozu 800-1.000 kuna po grlu i 1.200 kuna za rasplodnoga jarca. Muznu opremu odabiremo prema kapacitetu farme, a nabavne cijene su od 20.000 kuna za jednostavniji sustav, do 50.000 kuna za složeniji sustav. Ukupna ulaganja u preporučene kapacitete farme kreću se od 500.000 kuna do 1.700.000 kuna. Pravilnikom o poticajima u poljoprivrednoj proizvodnji za kreditirana kapitalna ulaganja predviđen je povrat 25% sredstava, što svakako treba uzeti u obzir prilikom analize ove investicije. 9. TROŠKOVI PROIZVODNJE I PRIHODI 9.1. Formiranje ukupnog prihoda Knjiga-Opći dio PUR-a, tablica 22. "Proizvodna obilježja farme koza" kapaciteta 120 grla prikazuje proizvodne učinke farme koza, na temelju tehnoloških normativa za suvremeni uzgoj gospodarskih odlika visoke kakvoće, koji se pravilnom tehnologijom mogu dobiti i kod nas. U prihode farme se druge godine nakon ulaganja uračunava sva proizvedena jarad, a nakon pete godine se od proizvedene jaradi odbija jarad koja se rabi za obnovu (remont) stada. Isto tako, u prihode se uračunava prodaja izlučenih koza, te državna naknada po rasplodnom grlu. Iz tablice 23. iste knjige "Proračun gospodarskoga učinka proizvodnje jaradi i mlijeka" vidimo ekonomske efekte ove proizvodnje. Za naše jadransko područje su osnovna ograničenja veličina poljoprivrednih površina i njihova kakvoća. Na osnovu podataka o formiranju ukupnog prihoda, materijalnih troškova, bruto plaća, amortizacije i kamata na kredit izračunali smo račun dobiti i gubitaka kojega smo prikazali u Općem djelu PUR-a u navedenoj tablici, stoga ovdje nema potrebe ponavljati isto. 10. ZAKLJUČNA OCJENA PROJEKTA Ovim investicijskim programom izvršena je analiza preduvjeta za pokretanje Kozarske farme kapaciteta 120-500 rasplodnih koza. Utvrđena su investicijska ulaganja, tehničko-tehnološke karakteristike farmi, zaštita okoliša, a prethodno je u Općem djelu PUR-a izrađena analiza ekonomske efikasnosti najnižeg predviđenog kapaciteta od 120 rasplodnih koza. Osnovni preduvjeti rentabilne proizvodnje s tehnološkoga stajališta su: · kakvoća osnovnoga stada, · težište na vlastitoj proizvodnji stočne hrane i pašnjačkom načinu držanja koza, · dosljedno provođenje potrebnih tehnoloških postupaka, · korištenje većinom vlastite radne snage. S ekonomskoga stajališta važna je prije svega izravna prodaja proizvoda ili organizirana prodaja bez većega lanca posrednika. Ostvarenjem tehnoloških normativa suvremenoga uzgoja koza mogu se postići visoki gospodarski učinci. Prevladavanjem temeljnog ograničenja, neadekvatnog načina držanja i proizvodnje jaradi, proširivanjem proizvodnje mužnjom i prodajom mlijeka ili proizvodnjom kozjega sira, te povećanjem kapaciteta i okrupnjavanjem poljoprivrednih površina, relativno visoka ulaganja u farmu koza su gospodarski jako isplativa. Sa stajališta sigurnosti proizvodnje značajna je mogućnost povoljnoga kreditiranja ulaganja u objekte, opremu i grla visoke kakvoće, potpomognutoga djelovanjem državnih institucija, te stalna državna potpora za obnovu i razvitak osnovnog stada. Stoga iznosimo osnovne razloge za ovu proizvodnju: · Projekt se realizira u tradicionalno stočarskom području, na područjima posebne državne skrbi. · Po ovoj investiciji predviđeno je zapošljavanje 3-5 stalnih djelatnika, stoga ako se u narednom razdoblju na ovom području izgradi ovakvih 3-6 farmi moguće je zapošljavanje cca 15 stalnih djelatnika · Cilj investiranja je izgradnja Kozarske farme, popunjavanje s matičnim stadom, te stvaranja preduvjeta za proizvodnju jarećeg mesa i kozjeg mlijeka ili sira kao tradicionalnih proizvoda ovog kraja. · U trećoj proizvodnoj godini kada dospijevaju financijske obveze prema kreditorima, ostvarena neto dobit znatno premašuje obveze, što je jamstvo financijske stabilnosti projekta. · Ako bi analizirali financijski tijek, vidljivo je da je projekt cijelog životnog vijeka likvidan, što znači da je u stanju podmirivati obveze prema dobavljačima, uposlenim djelatnicima i kreditorima. Na osnovu izloženog može se zaključiti, da je ulaganje u izgradnju Kozarske farme ekonomski opravdano, tržišno efikasno i društveno korisno. |
- 14:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Gorski kotar idealan za uzgoj koza
|
U Gorskom kotaru više od 80 posto obradivih površina otpada na livade i pašnjake. Raspoređene su od 200 do 1500 m nadmorske visine, pogodne za svaki vid stočarenja, no nedovoljno iskorištene. Gorski kotar, mala Švicarska, tako lijep kraj, a uskoro, ako se takav trend nastavi, obrastao šikarom. Imamo prostor, imamo tradiciju u stočarskoj proizvodnji i vrijedni smo, zašto to ne iskoristiti. Na strmim obroncima i za mehanizaciju teškim uvjetima, idealno je mjesto za uzgoj koza. No u Gorskom kotaru ta grana stočarstva nije razvijena iako i za nju ima prostora. Ljudi drže po dvije-tri koze, rijetki više, drže ih obično uz neke druge vrste životinja, uglavnom uz ovce, jer se idealno nadopunjuju na paši i pašnjaci su na taj način dobro iskorišteni. Ovce pasu, a koze brste, idealno za očuvanje naših krajeva od napada šikare koja zauzima sve više livada i pašnjaka. Koza je jako interesantna za uzgoj, prema svojoj veličini daje jako puno, a uz to pametne su, spretne, snalažljive i okretne. Daju meso, tu se prvenstveno misli na jaretinu, s malom količinom masti, a bogato makro i mikro elementima, vitaminima i bjelančevinama, ima visoku hranjivu vrijednost. Drugi važan proizvod je mlijeko koje se preporuča svima kao izvor bjelančevina, vitamina i minerala i proizvodi od mlijeka. Treći proizvod je gnoj koji spada u topli gnoj, cijenjen u proizvodnji povrća i cvijeća. Najčešće pasmine U Gorskom kotaru uglavnom drže domaće šare koze koje su otporne, skromne i izdržljive. Tijelo koza obraslo je dugom, gustom i grubljom dlakom. Javlja se u više boja od bijele, a mogu biti i sa raznim šarama. Jarčevi uglavnom imaju rogove koji nisu rijetkost i kod koza. Nisu izrazito mliječne, mogu proizvesti do 300 litara mlijeka. Koze su teške do 60 kg, a jarčevi do 70 kg. Pare se uglavnom u jesen, daju jedno, dvoje, čak kod dobro hranjenih grla i troje jaradi. Koze su dobre majke. Sljedeća pasmina koja je nekako najzastupljenija je francuska alpska koza zahvalna i u ekstenzivnim i u intenzivnim uvjetima. Idealna za Gorski kotar. Odrasle koze teške su od 50-80 kg, a jarčevi od 80-100 kg. Daje od 600-900 l mlijeka u laktaciji, dobre je plodnosti, otpornosti i prilagodljivosti. Smeđe je boje s crnim trbuhom i donjim dijelovima nogu ta s crnom prugom duž leđa. Dlaka je kratka. Interesantni su jarčevi te pasmine jer uglavnom oplemenjuju našu domaću kozu te se na mnogo mjesta primjećuju križanci s francuskom alpinom. Nije na odmet spomenuti i neke druge pasmine koje bi mogle biti interesantne za Gorski kotar. Srnasta koza koja bojom podsjeća na divokozu, vrlo je slična francuskoj alpskoj kozi, ima nešto nižu proizvodnju mlijeka od sanske koze. Dobro podnosi i hladnoću i vrućinu, izvorno potječe iz planinskog područja, ali se dobro prilagođava u nizinama. Sanska i njemačka koza Sanske koze imamo švicarski i francuski tip. Švicarska je jedna od najmliječnijih koza, dobra je za intenzivan uzgoj gdje daje dobre rezultate. U izuzetno dobrim uvjetima može dati do 2000 l mlijeka u laktaciji. U Švicarskoj prosječna proizvodnja je 750-800 kg u laktaciji od osam mjeseci. Inače, to je koza mirnog karaktera, bijele boje, težine odraslih koza 50-70kg, a jarčeva 70-90kg. Visina je kod koza oko 74 cm, a jarci su visoki oko 85 cm. Dobre je plodnosti. Francuska sanska koza nešto je jače tjelesne građe od švicarske. U laktaciji od 230-300 dana daje od 600-900 kg mlijeka. Njemačka oplemenjena koza također je slična sanskim kozama, samo što ima nešto jaču građu tijela. Težina odraslih koza je od 55 do 75 kg. Nastala je u Njemačkoj križanjem lokalnih bijelih koza sa švicarskim sanskim kozama. Dobra, kvalitetna, uglavnom matična grla mogu dati od 1000-1200 litara mlijeka u laktaciji. Životni prostor Još treba istaknuti jednu pasminu koja služi za proizvodnju mesa, a to je burska koza. Karakterističnog izgleda, sa velikim ušima, bijelo-smeđe boje. Koze su teške od 60-75 kg, a jarčevi oko 100 kg. Dobre je plodnosti i prilično dobre mliječnosti. Na našem području znaju se naći križanci domače i burske koze koji su dobre mliječnosti, a jarad je bolje mesnatosti u odnosu na domače koze. U Gorskom kotaru koze uglavnom drže uz neke druge životinje, u raznim kutovima staja, ne puštaju se na pašu. Za dobro zdravlje i dobru proizvodnju koza traži i dobar smještaj i svoj životni prostor. Ako se koze drže na vezu dovoljno im je 0,5 četvornog metra podne površine po kozi, kod slobodnog načina držanja koji je bolji i životinjama prihvatljiviji potrebno je po kozi osigurati 1,2 - 1,5 kvadrata podne površine i 0,35 kvadrata površine za jasle. Uz to kada se planira ne treba zaboraviti na jarad kojima treba do mjesec dana starosti 0,2 m2, a mladim jaricama treba metar kvadratni. Kad se koze drže slobodno dobro je u kozarniku organizirati grupe od 5-30 koza koje se drže u odvojenim boksovima radi lakše kontrole. Jarčeve je dobro držati izvan staje s kozama, ako ih ima više svakog zasebno jer su mirniji. U slobodnom načinu držanja treba im osigurati 3-5 kvadratnih metara podne površine. Mliječne životinje ne vole propuh i vlagu pa kod smještaja treba obratiti pažnju na ventilaciju. Relativna vlaga zraka trebala bi se kretati od 60-80 posto. Optimalna temperatura u kozarniku trebala bi biti od 10-15 °C, minimalna temperatura 5, a maksimalna 27 °C. Izbirljivi biljojedi Staje za sve vrste životinja trebaju biti svijetle i zračne. Za koze isto tako. Osvjetljenje može biti prirodno i umjetno. Prirodno preko prozora koji bi trebali biti postavljeni da svjetlo pada na leđa životinja, a da su jasle dobro osvijetljene. Površina prozora bi trebala biti 8-10 posto površine poda. Uz stajski prostor, bez obzira da li koze idu na pašu ili ne, treba osigurati ispust čija površina bi trebala biti dvostruko veća od stajskog prostora. Na ispustu životinje zadovoljavaju svoj prirodni nagon za kretanjem, a o učinku na zdravlje i na plodnost ne treba posebno govoriti. Prilikom hranjenja koze vole birati između biljnih vrsta, ali i unutar jedne vrste biraju najprije ukusnije dijelove, npr. prije pojedu listove i cvjetove, a zatim stabljike. Radije jedu zelenu krmu od sijena, sjenažu nego sijeno, sijeno vole više od silaže. Od biljnih vrsta najradije jedu lucernu, crvenu djetelinu, talijanski ljulj, grahoricu, klupčastu oštricu i zob. Kod ishrane koza zelenom krmom treba biti oprezan sa djetelinama i lucernom, odnosno u hranidbu ih treba uvoditi postupno da ne izazovu nadam. Zelenu krmu sa sijanih travnjaka bolje iskorištavaju ako se kosi jer pašom dosta ostane neiskorišteno, odnosno biranjem ukusnijih biljaka dosta pogaze i onečiste izmetom i mokraćom u početku manje ukusne biljke. Kupus, kelj, stočni kelj, stočnu repu, stočnu mrkvu i krumpir ne treba davati u većim količinama, odnosno do 1,5 kg dnevno. Biljke koje imaju intenzivniji miris kao kupusnjače, korjenjače i gomoljače treba davati nakon mužnje. Konzervirana krmiva moraju biti besprijekorna, bez plijesni, ugodnog mirisa i boje. Najbolje sijeno je od djetelinsko travnih smjesa, a njega i najradije koze jedu. Uz voluminozna krmiva kozama u pojedinim fazama proizvodnje daju se i kukuruz, ječam, zob, raž, pšenica kao energetska krmiva. Bjelančevinasta krmiva su različite sačme i pogače, grašak, bob, grah, lupina, grahorica. Jarčevima kad nisu u sezoni paranja uglavnom dovoljan je uzdržni obrok od sijena ili paše. Šest tjedana prije pripusne sezone u obrok im se uvode koncentrirana krmiva, najbolja je zob i manje količine kukuruza. Posije treba izbjegavati jer mogu izazvati probleme sa bubrezima. Pojačana prehrana se prestaje davati otprilike šest do sedam tjedana nakon pripusne sezone. Opremanje staje Staju treba i opremiti, a u opremu spadaju jasle, pojilice, korita za koncentrate, ograde za pregrađivanje i boksovi za prihranjivanje jaradi. Jasle treba postaviti na visinu od 30-40 cm od poda, mogu biti različito izvedene, s koritom ili bez njega. Trebaju biti izrađene tako da se lako čiste i održavaju te da nije velik rasap hrane. Za smanjenje rasapa najbolje su okomite jasle koje su u gornjem dijelu šire i kroz taj dio koze provlače hranu. Širina otvora na ovom dijelu je 15-22 cm, a u donjem dijelu su uže širine 9 cm. U donjem užem dijelu koze ne mogu izvući glavu i na taj način ne dolazi do rasapa sijena. Takve jasle mogu biti izvedene i na način da se koze mogu fiksirati polugom-zatvaračem. Korito za koncentrate ako nije sastavni dio jasli treba posebno napraviti, po kozi treba računati 17-20 cm korita. Napajanje je najpraktičnije iz automatskih pojilica što se postavljaju u visini ramenog zgloba životinje. Najbolje su pojilice sa stalnim nivoom vode koji se postiže ventilom plovkom. Taj ventil plovak treba biti zaštićen da ga životinje ne bi pokvarile. Kad nema mogućnosti za postavljanje pojilica napajanje se obavlja kantama koje treba održavati čistima. Dobro je na zid postaviti obruč u koji se može smjestiti kanta jer se na taj način sprječava prljanje i prolijevanje vode. Ograde za pregrađivanje treba imati jer u uzgoju se javlja potreba za pregrađivanjem i odvajanjem životinja. Boksovi za prihranjivanje jaradi postavljaju se u dijelu gdje su im majke, u njih jarad slobodno ulazi i izlazi, a velikim životinjama je to onemogućeno. U takve boksove se stavljaju koncentrati za jarad i kvalitetno sijeno |
- 14:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Uzgoj kokoši u manjim jatima
|
U Gorskom kotaru nije razvijeno peradarstvo u velikoj mjeri, prostora ima za sve vidove stočarske proizvodnje pa tako i za peradarstvo. Značajnije mjesto u peradarstvu imaju kokoši nesilice i tovni pilići. Proizvodnja pačjeg, purećeg ili guščjeg mesa nije tako zastupljena, iako je vrlo zanimljiva za tržište. Manja jata može držati svako gospodarstvo, no i takav vid iziskuje njegu i brigu za životinje. Ukoliko već nema uvjeta za držanje peradi, svako ih gospodarstvo uz mala ulaganja može stvoriti jer je postojeće objekte lako pretvoriti u peradarnike. Izbor nesilica Danas za proizvodnju konzumnih jaja služe uglavnom hibridne nesilice koje imaju visok genetski potencijal za proizvodnju jaja. Za dobre nesilice treba birati lake pasmine ili lake hibride, odnosno križance. Ukoliko se kokoši koriste uz proizvodnju jaja i proizvodnju mesa treba birati kombinirane pasmine ili srednje teške pasmine. Teške pasmine kokoši uglavnom služe za stvaranje hibrida popularno zvanih brojlera koji se drže isključivo za tov. Lake pasmine koje se danas drže na specijaliziranim farmama za proizvodnju jaja su laki hibridi, no oni i na seoskim gospodarstvima gdje se ne drže u kavezima i u strogo kontroliranim uvjetima nego i na ispustima, postižu vrlo dobre rezultate. Takvi hibridi uglavnom su smeđe boje i nose jaja smeđe ljuske. Jedna od najraširenijih i poznatijih je Isa brown, smeđega perja, nosi do 330 komada jaja godišnje prosječne težine 65 grama, a težina kokoši je do 2 kg. Kombinirane pasmine Kombinirane pasmine, kao što im i sam naziv kazuje, služe za proizvodnju jaja i mesa, a nastale su križanjem lakih i teških pasmina. Tijelo im je skladno građeno, čvrste konstitucije, dobre nosivosti. Zbog skladno građenog tijela i lijepih boja mnogi ih drže i kao ukrasnu perad na svom gospodarstvu, pogodne su i u ekstenzivnom uzgoju jer su dosta zadržale instinkt kvocanja, odnosno sjedenja na jajima. Kombinirane pasmine služe i kao genetska osnova pri stvaranju hibrida kod kojih je naglašen samo jedan vid proizvodnje – ili jaja, ili meso. Najpoznatije kombinirane pasmine su orpington, njuhempšir, australorp, plimur rok. Nesivost im se kreće od 150 do 200 jaja, prosječne težine od 50 do 70 grama, a pronesu u dobi od 4,5 do 8 mjeseci. Težina kokoši kreće se od 2,5 do 3,5 kg, a pijetlova od 3,5 do 4,5 kg. Teške pasmine kokoši odlikuju se krupnim i zaobljenim tijelom, uglavnom obraslim obilnim i rastresitim perjem. Težina kokoši se kreće od 3 do 4 kg, a pijetlova i do 7 kg. Uglavnom su kasno zrele pasmine, što znači da kasno pronesu, u dobi od 7 do 9 mjeseci starosti. Nosivost im je mala i kreće se od 50 do 120 jaja godišnje. Teške pasmine se uglavnom koriste u križanjima za stvaranje hibrida. Čiste pasmine se ne koriste za proizvodnju mesa jer pilići sporo rastu što nije ekonomski isplativo kada se drže za prodaju mesa. Objekti i oprema Kod izgradnje novog objekta ili kod preuređenja postojećeg treba obratiti pažnju na troškove, odnosno koliko iznose troškovi, a kolika će biti dobit, odnosno zarada od prodaje jaja ili mesa. Pri tom ne treba zaboraviti na biološke potrebe kokoši i pilića te ne treba zaboraviti na dobrobit životinja. Objekti za smještaj peradi mogu biti izrađeni od različitih materijala, a ti materijali moraju osigurati dobru izolaciju objekta, zaštitu pred grabežljivcima, moraju se lako čistiti i održavati da se spriječe pojave bolesti. Krov objekta treba biti izrađen tako da zimi zadržava toplinu, odnosno da ljeti ne prenosi toplinu na unutrašnjost i također može biti od različitih materijala. Izolacija je bitna pri izgradnji jer održavanjem optimalne temperature postižemo bolje rezultate. Najpovoljnija temperatura tijekom nosivosti je između 15 i 20 °C (18 – 24 °C). Visoke i niske temperature nepovoljno djeluju na perad. Kod niskih temperatura pojačava se apetit jer je energija iz hrane potrebna za zagrijavanje organizma, smanjuje se nesivost, a kod visokih temperatura smanjuje se apetit, a pojačava se potreba za vodom te kao i kod niskih temperatura pada nesivost i smanjuje se težina jaja. Izrazito nepovoljno na nesivost djeluju temperature više od 28 °C i niže od 4 °C. Optimalnu temperaturu i vlažnost uz izolaciju održavamo i ventilacijom koja može biti prirodna ili umjetna. Umjetna ventilacija je postavljanje ventilatora, a prirodna je kombinacija otvora koji se postavljaju na bočne strane objekta i služe za ulazak svježeg zraka i otvora koji se postavljaju na stropu ili sljemenu objekta kroz koji izlazi ustajali i prašinom bogat zrak. Niti jedno jato neće biti dugo zdravo ako obitava u prostorima s lošom mikroklimom u peradnjaku. Optimalna relativna vlažnost zraka je između 60 i 70 posto. Podovi u objektu, zavisno o sistemu na koji se drže nesilice, mogu biti betonski ili asfaltni i takvi su pogodni za podni sistem držanja na stelji. Kod drvenih objekata koji mogu biti fiksni ili pokretni, na gredama se mogu postaviti rešetke, a ispod njih se izradi sabiralište za gnoj. Rešetke se mogu izraditi od letava 3x3 cm koje se postavljaju na razmak od 3 cm. Krmne smjese Svaki objekt, bez obzira na njegovu veličinu, treba opremiti. Uz kvalitetnu hranu potrebno je osigurati i dovoljan hranidbeni prostor. Nesilice se uglavnom hrane kompletnim krmim smjesama po volji. Krmna smjesa trebala bi sadržavati 16-17 posto sirovih proteina, 3,5 posto kalcija, 0,7 posto fosfora. Preporučljiv odnos kalcija i fosfora je 4:1, a njihov sadržaj u hrani je važan jer ti elementi sudjeluju u najvećoj mjeri u izgradnji ljuske jajeta, a potrebno je osigurati i dovoljan hranidbeni prostor. Pri podnom načinu držanja potrebno je 13 cm dužine hranidbenog prostora po nesilici, a u kaveznom sistemu računa se 10 cm dužine valova na svaku nesilicu. Kokošima uz kvalitetnu hranu treba osigurati i dovoljne količine pitke vode koju također uzimaju po volji. Pojilice i hranilice trebaju biti izrađene od materijala koji se lako čiste i održavaju, a postavljaju se u visini leđa nesilice. Ako se u hranidbi koriste mokra krmiva, tada treba svakodnevno hranilice čistiti da se ne ukiseli hrana ili da se ne pojave plijesni koje djeluju otrovno i narušavaju zdravlje životinja. Kod podnog sistema gdje se razmišlja o dobrobiti životinja, u objekt se postavljaju i letvice za odmor. Letvice moraju biti postavljene tako da kokoši na višim nivoima ne balegaju na kokoši na nižim nivoima. Letvice mogu biti 6 cm široke i 4 cm debele, postavljaju se na razmak od 35 cm, a po kokoši je potrebno računati barem 15 cm dužine. Kod proizvodnje jaja na svakih 4-5 nesilica treba računati jedno gnijezdo veličine 35x35x35 cm. Gnijezda se postavljaju na visini 40-50 cm od poda, a u njih se stavlja suha i čista pljeva ili sjeckana slama. Gnijezda mogu biti izrađena od lima ili lesonita, pred njih se mogu postaviti tzv. doskočne letvice, a ne treba posebno napominjati o čistoći koju trebaju imati gnijezda. I u manjim jatima je dobro posvetiti pažnju osvjetljenju jer svako skraćivanje dnevnog osvjetljenja dovodi do pada nesivosti. Jačina osvjetljenja treba biti 2-3 W/m2 peradnjaka. U peradnjacima bez prozora nesilice se drže pri umjetnom svjetlu do 17 sati dnevno. U peradnjacima s prozorima postupno se produžuje dan kombinacijom prirodnog i umjetnog svjetla radi poticanja nesivosti. Prilikom takve kombinacije paljenje i gašenje umjetnog svjetla treba obavljati redovno za što su najbolji uklopni satovi. Umjetno svjetlo treba dodavati ravnomjerno ujutro i navečer. Način držanja nesilica Zatvoreni sistem peradarnika može biti podni ili kavezni. Na podnom sistemu napučenost peradnjaka je 5-6 nesilica na m2 podne površine. Debljina stelje mora biti 15-20 cm, stelja mora biti čista kako se jaja ne bi prljala i treba je povremeno prevrtati. Kod intenzivnije proizvodnje najčešći način držanja nesilica je kavezni sistem. Metalni kavezi mogu biti jedno ili višeetažni. Obično se u jedan kavez stavljaju 4 kokoši. Treba računati po jednoj nesilici 450-490 cm2 prostora. Prednosti kaveznog držanja su bolje iskorištavanje površine peradnjaka, manje se rasipa hrana i lakše se kontrolira zdravstveno stanje nesilica. Nedostaci su teže održavanje povoljnih mikroklimatskih uvjeta i lošiji komfor za životinje. Najčešće se manja jaja kokoši drže kombinirano gdje su kokoši zatvorene noću u kokošinjcima, a danju su u ispustima ili na paši. Kod tog sistema mogu kokošinjci biti pomični ili fiksno postavljeni. U pomoćnim kokošinjcima može se držati do 300 nesilica. Prenose se kada uz takav kokošinjac nema dovoljno travnate površine na mjesto gdje je ima dovoljno. Nepomični ili fiksni kokošinjci grade se na mjestima gdje su travnate površine velike ili za veća jata. Površina pašnjaka može se podijeliti u više pregona. Ispuste treba urediti tako da kokoši imaju sjenu za što su pogodni grmovi koji daju uz sjenu i osjećaj sigurnosti. Uz to, treba im osigurati i pijesak u kom se mogu »kupati«. Ispuste treba održavati čistim jer zapušteni i neodržavani mogu biti žarište različitih bolesti |
- 14:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Trioliet izuzimač silaže
|
NEOPHODNA JE DOBRA OPREMA U HRANIDBI KRAVA Velika farma bez stroja kakav je triomiliet teško mogu zamisliti svoju proizvodnju. Ono što rade tri radnika obavlja jedan. Iznad svega ekonomičnost se vidi već nakon određenog broja odrađenih sati. U Hrvatskoj ga prodaje tvrtka PSC Ferenčak iz Križevaca, a direktor te tvrtke Drago Ferenčak prezentirao nam ga je zajedno sa svojim suradnicima na imanju obitelji Čvek u Kuševcu. Izuzimanje i raspodjela silaže u valove doista je besprijekorno obavljena. Pustit ćemo da ovoga puta slike govore za sebe. Dio ih je snimljen na imanju Čvek, a dio pak na jednoj govedarskoj farmi u Njemačkoj. |
- 14:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Bock traunsteiner silos može stočar sam izgraditi
|
RIJEŠENJE KOJE JE JEFTINO, ALI I S MOGUĆNOŠĆU DOGRADNJE I PREGRADNJE U PROIZVODNJI SILAŽE Sustav bock traunsteiner silosa. Još 1975 bili su uspravni silosi previše skupi. Nakon 36 godina rada znao sam da se na farmama često mijenja i broj krava. Trebamo silos kojega je lako dograditi, priča jedan od inžinjera tvrtke Bock koja je osvojila stočare svojim riješnjima za proizvodnju silaže.. Treći razlog je bio za promjene što se tražila silaža najbolje kvalitete. Uz okomite silose silaža se nije mogla najbolje sabiti. Teško je bilo izvući vodu. Sada imamo prostora za oticanje vode. To je jednostavan silos. I za izgradnju i za sve vrste farmi. Lako se poveća s 10 na 50 ili 250 krava. Može se podijeliti i na više dijelova. Vreće za silos mogu biti na jednostavan način uskladištene. Prednosti su zemljani nasip, a i svi poslovi koji se obavljaju krajnje su jednostavni. Kosi zidovi omogućavaju optimalno valjanje silažne mase sve do gornjeg ruba. Površinsko odvodnjavanje je velika prednost. Na taj se način silaža ne ispire sa strane. Pokrivanje je vrlo jednostavno. A i prelaženje preko silasa ostalom mehanizacijom nije nikakav problem. Neznatni su i radovi na održavanju. Zidove nije potrebno premazivati. Statični zidovi silosa moraju se obraditi. Pod se može asfaltirati i tada je otporan na djelovanje kiselina. U Europi je 40 tisuća takvih silosa. Takav silos se može izgraditi vlastitim sredstvima. Kupci bock proizvoda će dobiti besplatno savjetovanje. Poljoprivrednici mogu sami ih izgraditi na njima najpogodnijoj lokaciji.Silos ne bi trebao biti previše blizu stambenih objekata i ostaviti dovoljno prostora za manipulaciji. Trebao bi biti što bliže štali. Uzdužna i poprečna kosina ne smije biti veća od 2 posto. Najčešće se kupuje gotovi utor za postavljanje zidova. Ploče su s čeličnim šalunzima i ne bi trebao da izgled zavara pa da netko pokuša sam napraviti takve betonske ploče. Sve su one dobro ispitane i gotove se isporučuju kupcu. Svojom konstrukcijom trpe maksimalni teret pri sabijanju. Spojevi zidova su spojeni bitumenskom masom koja spriječava prolaz zraka i tekućine. Međusobno fiksiranje ploča je veoma jednostavno. Podešava se jednim klinom. Ploča se u utoru kasnije zalije žbukom. Popunjavanje prostora iza zida je finim šljunkom, pa tek onda zemljom. Takav jedan silos dužine do 50 metara izgradi se za dva dana. Adaptirati se mogu i stari silosi, a po potrebi se svaki silos može produžiti. Silos mora osigurati optimalni tijek vrenja. Brzinu siliranja određuje brzina sabijanja a ne brzina stroja. Prostor oko silosa mora se držati čistim. Za posebno dobre rezultate dobro je nabiti i klasičnim uličnim valjkom. Samo folija nije dovoljna. Koriste se i bock role koje su razvijene još 70-tih godina i odlično prianjaju. Mreža protiv ptica i drugih štetočina su također potrebne iako nisu neophodne. |
- 14:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ŠTO JE EKO MED?
|
Eko med je med dobiven iz ekološkog pčelinjaka koji mora zadovoljavati prirodno - ekološke uvjete i zakonske regulative pčelarenja Eko pčelinjak mora biti smješten: - gdje nema puno konvencionalne poljoprivrede - gdje se zemljište i poljoprivredne kulture ne tretiraju kemijskim sredstvima - da je udaljen od konvencionalnog pčelinjaka (najmanje 2 km) - da u blizini nema tvorničkih i drugih postrojenja koja bi imala utjecaja na pčelinjak (najmanje 2 km) - da u blizini nije auto-cesta (najmanje 2 km) Smještaj pčela mora zadovoljavati slijedeće uvjete: - pčele moraju biti smještene u prirodnim košnicama - drvo, rogoz i dr. - košnice mogu biti obojene samo izvana ekološkom bojom - pčelinjak mora imati higijensku pojilicu - satne osnove moraju biti od eko voska - košnice moraju imati što manje metala, a ako se metal mora upotrijebiti bora biti inox Liječenje i čišćenje - liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje košnica i pribora ne smije se vršiti nikakvim kemijskim sredstvima - za liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje dozvoljeno je koristiti kiseline i to mravlju, oksalnu, mliječnu, octenu, limunsku, te alkohol i eterična ulja ZAŠTO EKO MED? - zato što je zdraviji za ljudski organizam - zato što je bez kemijskih primjesa - zato što nema primjesa teških metala - zato što u ljudskom organizmu neće stvarati neželjene posljedice Najveći problem ekološkog pčelara su seleći pčelari. Prema Pravilniku o ekološkom pčelaranju mora se zadovoljiti čitav niz uvjeta kako bi se pčelinjak mogao proglasiti ekološkim, a jedan od najvažnijih uvjeta je da u blizini nema konvencionalnog pčelinjaka. Nije problem zadovoljiti uvjet o udaljenosti od auto-ceste ili industrijskog postrojenja ili kemijski tretiranog poljopriovrednog nasada, ali kako se zaštiti od dolaska selećeg pčelinjaka. Pravilnikom o držanju pčela drugi pčelar se može naseliti već na 400 metara od ekološkog pčelara. Riješenje je u donošenju uredbe kojom bi MPŠVG zaštitilo ekološkog pčelara, odnosno propisalo veću udaljenost na koju se može naseliti seleći pčelinjak. Pravilnikom o ekološkom pčelarenju pčele se ne smiju prihranjivati sirupima i pogačama. Za uzimljavanje ekološki pčelar mora svojim pčelama ostaviti dostatne količine meda, i to naravno laganijeg meda (bagrem, livada). Na ovaj način se umanjuje prinos na ekološkom pčelinjaku od 20-30% u odnosu na konvencionalni, što posljedično znači da će i proizvod sa ekološkog pčelinjaka imati veću cijenu. Treba nešto reći i o cijeni ekološkog meda i pčelinjih proizvoda, cijena je viša u odnosu na konvencionalni med samo za oko samo 10-20%, a na nekim mjestima je čak ista, iako bi trebala biti veća za najmanje 50% uzmemo li u obzir uložena sredstva, vrijeme i trud koje je uložio ekološki pčelar u posao kojega obavlja. Uz to ekološki pčelar plaća nadzor pčelinjaka, plaća izdavanje potvrdnice, sav pribor i materijal za pčelarenje, vrcanje, punjenje, pakiranje mora zadovoljavati uvjete ekološke proizvodnje, te je kao takav i puno skuplji. Zbog plaćanja svih drugih dokumenata i papira koje ekološki pčelar mora imati u odnosu na konvencionalnog pčelara kojemu sva navedena dokumentacija ne treba. Na tržištu se ekološki med vrlo teško probija. Djelomično zato što je ekološki med skuplji za oko 10-20%, ali i zbog svijesti kupaca koji još uvijek u većini slučajeva neznaju što znači ekološki med. Ekološki pčelar može prodati samo onoliko koliko je proizveo, odnosno količinu za koju je dobio Rješenje MPŠVG. U Rješenju je navedeno o kojim vrstama proizvoda, količinama, vrstama pakiranja se radi. Nažalost na našim tržnicama imamo konvencionalne pčelare koji pčelare sa 20 košnica ali cijele godine prodaju med, moram se zapitati kako uspijevaju sa tako malo košnica proizvesti tako velike količine. Najznačajnije je to da je svaki pčelar u stanju tvrditi kako je baš njegov med zapravo "ekološki" iako za to nema nikakve argumente. Smatram da treba reći istinu: svaki med i drugi proizvodi od pčela i meda su zdravi, ljekoviti, međutim ekološki med u odnosu na konvencionalni garanitrano je proizveden na čistom ekološkom prostoru, na način koji je reguliran zakonom, pčele nisu tretirane kemijskim lijekovima tako da ne sadrži u sebi antibiotike, pesticide, teške metale i ostale štetne primjese. Ekološki proizvod mora imati potvrdu da zadovoljava uvjete ekološke proizvodnje u što se svatko tko želi može uvjeriti. Ovom prilikom bih predložio i udruzi potrošača da umjesto analize peludnih zrnaca u medu traži analizu štetnih kemijskih primjesa i teških metala, jer će ionako svi pčelari analizu peludnih zrnaca u dogledno vrijeme morati imati bili oni ekološki ili konvencionalni. Ekološki pčelar je na udaru svih mogućih kontrola, Državnog inspektorata, veterinarske, zdravstvene i tržišne inspekcije, i ekološke inspekcije MPŠVG, što sam i sam iskusio u posljednje 2 godine. Nerjetko se događa da sve navedene inspekcije i kontrole uredno obilaze ekološkog pčelara jer imaju što kontrolirati, od dokumentacije do deklaracije na proizvodu. Istovremeno kontrole "preskaču" konvencionalne pčelare koji čak nemaju niti etiketu na svome proizvodu. Osobno sam takav slučaj doživio na jednoj većoj manifestaciji. Ono što smeta ekološke pčelare je krajnje nesavjesno ponašanje pojedinih konvencionalnih pčelara. Nije rijetka pojava da se med prodaje, bilo na kućnom pragu ili na javnim manifestacijama bez deklaracije i naljepnice o proizvođaču i porijeklu, u neadekvatnoj ambalaži od drugih proizvoda (u čemu prednjače kiseli krastavci). Nažalost ima i pčelara koji nekažnjeno zloupotrebljavaju znak "Ekološki proizvod Hrvatske", a ima i ekoloških pčelara koji prodaju ovogodišnji med sa znakom "Ekološki proizvod Hrvatske" koji su dobili ranijih godina. Također se prodaje i ekološki med za koji je pčelar ishodio samo potvrdnicu, a nije dobio Rješenje MPŠVG. Medu se dodaju razni kemijski pripravci kao na primjer cedevita ili drugi dodaci sa bijelim šećerom. Bez obzira daje li se pčelama ili se dodaju izravno u med, med s drugim kemijskim supstancama ne samo da nije ljekovit već je štetan za ljude, a posebno je štetan za bolesnike. Treba znati da se med ne može popraviti, može se samo pokvariti. Ovakvim radnjama nesavjesnih pčelara kod kupaca se stvara vrlo loša slika. Na taj način se nanosi velika šteta kako potencijalnim kupcima tako i samim pčelarima. Neki od ovih problema mogli bi se riješiti stručnijim i savjesnijim radom inspekcija i kontrola. Ali dok ne naraste svijest pčelara i svih onih koji proizvode i bave se na bilo koji način sa medom i drugim pčelinjim proizvodima, pa čak i samim kupcima neće doći do bitnijih pomaka. Ekološki pčelari svoj med prodaju uglavnom na manifestacijama zdrave hrane, koje se održavaju između ostalog i pod pokroviteljstvom MPŠVG ili drugih institucija. Bilo bi dobro da se na tim manifestacijama odvoje posebno ekološki proizvodi, a posebno ostali proizvodi, kako bi kupci imali jasnu sliku o tome što im se nudi i šta kupuju. Još bi bilo bolje kada bi se mogle organizirati samo ekološko izložbene prodaje. Nažalost troškovi za nastup na ovakovim manifestacijama ekološki proizvođači snose sami. Manje bi bilo problema oko prodaje ekološkog meda kada bi kod nas postojale manje trgovine koje bi isključivo vršile prodaju ekoloških proizvoda, a kada bi one za svoju djelatnost imale potporu MPŠVG. Plasman proizvoda mogao bi se ostvariti i na način da se ekološki proizvođači organiziraju u interesne zadruge zašto postoji zakonska mogućnost, međutim problem je u tome što je zakon OPG-u ograničio proizvodnju (1.000 kg meda godišnje) te je investicijski nemoguće organizirati zadružnu prodaju. Nažalost i samo okupljanje ekoloških proizvođača predstavlja veliki trošak, naime u Hrvatskoj postoji nekoliko ekoloških pčelara u nekoliko različitih županija Ekološko pčelarenje od odluke do prodaje (3.dio) Što sve treba da bi se neka pčelarska proizvodnja mogla nazvati ekološkom i što sve treba kako bi med i drugi proizvodi mogli biti ekološki i kao takvi biti stavljeni u promet, koju sve dokumentaciju treba ishoditi prikazano je u slijedećoj tablici. Naziv dokumenta (isprave) Tko ga izdaje Kada se mora ishoditi Koliko vrijedi Vrsta i iznos troškova ishođenja Dokumenat o upisu u Upisnik OPG županija pri upisu 5 godina taksa Dokumenat o upisu u Ekološki upisnik MPŠVG pri upisu 5 godina taksa Nalaz pčela na nozemozu Veterinarski fakultet Zagreb Heinzlova 55 svake godine u siječnju ili veljači jednu sezonu (godinu) do sada besplatno Analitičko izvješće za med - za svaku vrstu (sanitarna ispravnost, bakterije, virusi, gljivice) izdaje Hrvatski veterinarski institut Savska 143 nakon vrcanja jednu sezonu (godinu) 290 kuna po vrsti meda i troškovi prijevoza (slanja) Zapisnik i izvješća Nadzorne stanice Nadzorna stanica Prva ekološka zadrugaKuraltova 8 Zagreb prvi nadzor pri najvećem unosudrugi nadzor nakon vrcanja jednu sezonu (godinu) oko 1.800 kn za oko 40 košnica na udaljenosti do 100 km od nadzorne stanice Potvrdnicu - garanciju da je med ekološki BIOP-a Osijek Đakovština 2 nakon vrcanja jednu sezonu (godinu) oko 800 kn za do 1.000 kg meda Dokumenat sa brojem Veterinarskog objekta - puniona ekološkog meda MPŠVG - Veterinarska uprava po potrebi 5 godina oko 4.500 kn takse i troškovi komisije Izvješće o analizi meda na peludna zrnca za svaku vrstu Zavod za javno zdravstvo prije stavljanja u promet jednu sezonu (godinu) oko 900 kn za monoflorni med (jedna vrsta) Rješenje o pravu na korištenje znaka Ekološki proizvod Hrvatske za svaku vrstu meda, pakovanje, kilograme, komade MPŠVG nakon ishođenja svih gore navedenih dokumenata jednu sezonu (godinu) taksa Sanitarna knjižica - produženje (posebno za svaku osobu) ovlaštena zdravstvena ustanova prije izlaganja ili prodaje svakih 6 mjeseci oko 300 kn izdavanje i oko 180 kn produženje Iskaznica OPG županija prilikom registarcije OPG stalna taksa Putovnica za prijevoz meda HV-1-3A lokalni veterinar prije svakog prijevoza za vrijeme trajanja prijevoza 180 kn za do 50 kg meda Veterinarsko - zdravstvena suglasnost za mjesto gdje se želi med prodavati Županijski veterinarski ured - Veterinarska inspekcija prije svakog izlaganja ili prodaje za vrijeme izlaganja ili prodaje taksa 50 kn Smatram da jedan ozbiljni pčelar ne može imati istovremeno ekološki i konvencionalni pčelinjak, zbog slijedećih razloga: - pčelinjaci ne smiju biti zajedno jedan pored drugoga, moraju biti odvojeni jedan od drugoga što određuje Nadzorna stanica - pčelar ne smije miješati niti manipulirati iz jednog u drugi pčelinjak, sa rojevima, pčelama, okvirirma, satnim osnovama, praznim i punim saćem, košnicama, alatom, priborom, što je određeno Zakonom o ekološkoj proizvodnji - pčelarstvo. - ne smije se vrcati niti vršiti bilo kakva manipulacija ekološkog i konvencionalnog meda u istomprostoru što znači da bu pčelar morao imati odvojenu prostoriju za vrcanje meda, vrcaljke, priborý - zajedno se ne smije puniti niti skladištiti konvencionalni i ekološki med što znači da bi pčelar morao imati dvije punione i dva skladišta. Iz svega navedenog vidljivo je da se pčelar treba odlučiti za jedno - ekološko ili konvencionalno, jer će i najbolji i najsavjesniji pčelar nešto pomiješati. Na kraju recimo i nešto o dobrim stranama ekološkog pčelarenja. Radost i zadovoljstvo ekološkog pčelara da proizvodi med i druge pčelinje proizvode bez antibiotika, teških metala i drugih šetnih primjesa, te da može kupcima ponuditi nešto bolje, zdravije, novije što je u razvijenim zemljama Europe već u velikoj mjeri prihvaćeno. Za kvalitetu i ćistoću svojih proizvoda ekološki pčelar ne mora brinuti, jer nakon svih kontrola i analiza njegov prozvod je siguran i zdrav za upotrebu. I ono što je najvažnije ekološki pčelar mora svoje proizvode deklarirati i takove staviti u promet, a svakome svome kupcu može osobno pokazati svu dokumentaciju iz koje je vidljivo što je zapakirano. Neke županije i općine su prepoznale prednosti ekološke poljoprivredne proizvodnje te podmiruju troškove ekološkom poljoprivrednom proizvođaču. Tako se pomaže u plaćanju troškova ekološkog nadzora, izdavanja potvrdnice, te se osiguravaju poticajna sredstva u dvostrukom iznosu u odnosu na konvencionalno pčelarenje. Grad Karlovac i Karlovačka županija čak i sufinanciraju ekološku poljoprivrednu proizvodnju u plaćanju troškova nadzora, izdavanju potvrdnice. Na taj način sudjeluju i Bjelovarsko-Bilogorska županija i Zagrebačka županija. Hrvatske šume, koje su također nadležne za ekološki nadzor, su na ekološkom sajmu u Čakovcu podmirile svojim ekološkim pčelarima troškove prodajnog mjesta. Suradnja sa Turističkim zajednicama je kaođer za svaku pohvalu, jer upravo ekološki med može postati za turizam vrlo važan turistički proizvod, što je prepoznao Turistički ured u Karlovcu www.pcelarstvo.hr Eko / bio pčelinjak Subota, 12 Lipanj 2004 Sadržaj Eko / bio pčelinjak Popis nadzornih stanica Stranica 1 od 2Prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize. Na eko pčelinjaku zabranjeno je davati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost da će se u medu i vosku naći njihove rezidue. U svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina koje su i inače sastavni dio meda. Ekološki pčelinjak Damir Ban u izgradnji Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih povrąina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. Pčelinje saće koje se upotrebljavaju u eko pčelarstvu također moraju upotrebljavati ekološke satne osnove koje moraju imati potvrdu Ministarstva. Punione meda i proizvoda također bi trebale imati eko certifikat. Sve to kod eko pčelarstva stvara velik dodatni trošak što se nažalost osjeti i u konačnoj cijeni meda, ali zato potrošač može biti siguran da kupnjom takvog meda dobiva samo ono najbolje iz pčelinje košnice, a ta činjenica u pozadinu stavlja nešto veću cijenu eko meda.Problemi u Hrvatskoj nastaju zbog nedostatka pripadajućih eko satnih osnova, nedorečenog odnosno zakona o prodaji pčelinjih proizvoda odnosno zabrane prodaje meda pčelarima iznad 1.000,00kg. a do te količine pčelari smiju prodati med samo u vlastitoj trgovini što je totalno neosnovano i prilagođeno industrijskom lobiju koji vlada ovom specifičnom granom pčelarstva. Čak ni činjenica da ne postoje specijalizirane punionice eko meda u RH taj zakon nije stavila izvan upotrebe? Čemu takvi zakoni kad znamo da prije prodaje med prolazi rigorozne kontrole? Može li tona meda koja se prodaje u prostoriama pčelara biti drugačija od ostatka proizvodnje koju je pčelar prisiljen prodati punionicama? U travnju kao i u svim daljnim mjesecima pčelarske sezone nastavljamo održavanjem postavljenih higjenskih pojilica u pčelinjaku. Ne zaboravimo voda mora biti prisutna u pčelinjaku tijekom cijele sezone. Ukoliko zbog lošeg vremena nema većeg unosa u travnju nastavljamo sa prihranom pčelinjih zajednica bilo pogačama bilo sirupom. Najbolja je kombinacija i jednog i drugog. Ukoliko smo na vrijeme postavili higjenske pojilice pčele su već odavno navikle na stalan izvor čiste vode i počinju redovitim posjećivanjem pojilica. Primjetimo li da pčele ne posjećuju pojilice u jednu ili dvije staklenke možemo dodati malo razrijeđenog meda ili šećernog sirupa koji smo pripremili za stimulativnu prihranu. Možemo također pomiješati vodu sa malo soka (sirupa ili gotovog gaziranog). To će privući pčele vodarice koje će kasnije stalno posjećivati pojilice. U mjesecu travnju treba obavezno postaviti "lovce/mamke" za stršljene i ose jer će ti "posjetioci" pčelinjaka također posjetiti slatku umjetnu pašu. Ukoliko iz nekih razloga nismo sada je vrijeme za detaljan pregled svih pčelinjih zajednica koji vršimo za mirnog vremena na temperaturi iznad 15°C ne ispod i ne po vjetrovitom vremenu. Sam pregled vršimo brzo i bez prevelikog otresanja i uznemiravanja pčela i same zajednice. Maticu nema potrebe tražiti već je dovoljno utvrditi njeno prisustvo pregledom postojećeg legla. Sama legla ukoliko nisu dobro raspoređena premještamo na sredinu košnice gdje će pčele lakše održavati potrebnu temperaturu, a time smo dobili i daljnji prostor za daljnje zaljeganje matice. Razdvajanje legla nije preporučljivo gotovo nikad, a pogotovo ne sada kad su noćne temperature često u odnosu na dnevne puno niže. Zajednicama koje smo uspjeli prezimiti na jednom nastavku dodajemo drugi, dok onima koje smo uzimili na dva premještanjem gornjeg i donjeg nastavka uz rotaciju gornjeg nastavka (dio koji je bio okrenut prema letu okrećemo tako da bude okrenut prema zadnjem dijelu košnice). Pčelama to stvara dodatan privid unosa jer će premještati zalihe meda pa će time i sama matica intezivnije polagati jajašca. Travanj je mjesec kada se kod proizvođača matica određuju pčelinja društva iz kojih će odabrati najbolje zajednice i odrediti ih za daljnji uzgoj. O toj temi nećemo pisati jer je uzgoj matica izdvojeno pogavlje pčelarstva, a načina uzgoja matica za vlastite potrebe ima kako kod nas tako i u svijetu koliko i pčelara. Težnja i orijentacija svakog pčelara trebala bi se odnositi isključivo na poslove za koje smo se opredjelili. Time se ostvaruju veći i kvalitetniji prinosi, a vremenski nikad nećemo biti u "škripcu". Krajem travnja obično je vrijeme za prvu jaču pčelinju pašu kada cvijeta uljana repica. Do tada na voćnoj paši trebali bi već izjednačiti jačinu svih pčelinjih zajednica u pčelinjaku. Travanjski poslovi u pčelinjaku: · Higjenske pojilice koje smo postavili treba redovito održavati / čistiti / mijenjati vodu · Obavezno izvršiti detaljan pregled pčelinjih društava ako već nismo do sada pregledali zbog lošeg vremena · Potrebno je pratiti stanje i razvoj pčelinjih zajednica da bi pravovremeno mogli izvršiti proširenje legla · Poklopljen med treba otklopiti kako bi oslobodili prostor matici i napravili prividan unos meda · Oduzimamo višak cvjetne peludi i spremamo ga kao rezervu · Počinjemo postavljati skupljače cvjetne peludiU slučaju da dođe do prekida paše zbog lošeg vrenmena vršimo stimulativno prihranjivanjeVoćnu pašu koristimo za izgradnju novih saća dodavanjem satnih osnova · Sva preostala slabija društva pripajamo jačim ili ih odvajamo u pripremljene nukleuse · Kao preventivnu borbu protiv varroe dodavanjem okvira građevnjaka Kontroliramo zdravstveno stanje pčela i po potrebi poduzimamo odgovarajuće mjere · Uređenje / čišćenje okoliša pčelinjaka i sadnja biljaka Duhaček DUHAČEK 044/679-688 www.eko-med.com/ Eko Pčelarstvo Duhaček Jedan od najvećih prizvođača eko-meda u Hrvatskoj Mnogi se pitaju u čemu je razlika običnog i ekološkog meda, te zašto je eko med toliko skuplji (na EU tržištu oko 10 eura/kg). RAZLIKA IZMEĐU KONVENCIONALNOG I EKOLOŠKOG PČELINJAKA I TAKO PROIZVEDENOG MEDA Da bi se objasnila ta razlika mora se poznavati zakon o ekološkom pčelarenju ( NN 12/01.). Ekološki pčelinjak mora biti pod stalnom kontrolom nadzorne stanice. Prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize. Na eko pčelinjaku zabranjeno je davati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost da će se u medu i vosku naći njihove rezidue. U svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina koje su i inače sastavni dio meda. Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih površina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. To kod eko pčelarenja stvara velik dodatni trošak što se nažalost osjeti i u konačnoj cijeni meda, ali zato potrošač može biti siguran da kupnjom takvog meda dobiva ono najbolje od prirode. KORACI DO EKOMARKICE ZA MED 1. KORAK ZAKONSKI PROPISI Upoznavanje s načelima ekološke poljoprivredne proizvodnje, "Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda" (NN 12/01.) i pripadajućim podzakonskim propisima. 2. KORAK PRVI STRUČNI NADZOR Pčelar-proizvođač ekoloških proizvoda prijavljuje se jednoj od ovlaštenih nadzornih stanica (Pravilnih o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji, NN 13/02. ) Prvi stručni nadzor obavlja nadzorna stanica na osnovi prijave proizvođača. 3. KORAK UPISNIK PROIZVOĐAČA Pčelar proizvođač ekoloških proizvoda podnosi zahtjev i zapisnik nadzorne stanice za ekološku proizvodnju o obavljenom prvom stručnom nadzoru Ministarstvu poljuprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva za upis u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljuprivrednih i prehrambenih proizvoda. Uz zahtjev za upis u Upisnik prilažu se sljedeći prilozi: 1. rješenje o upisu u registar za pravnu osobu, obrtnica ili uvjerenje nadležnog ureda državne uprave da je poljoprivredni proizvođač 2. izvadak iz zemljišne knjige i/ili ugovor o dugoročnom korištenju zemljišta (najmanje 5 godina) kao dokaz o vlasništvu odnosno pravu korištenja zemljišta 3. katastarski plan s točno određenim česticama koje pripadaju proizvodnoj jedinici i njihovim površinama 4. popis i veličinu gospodarskih objekata, poljoprivredne mehanizacije i drugih strojeva za ekološku proizvodnju 5. potvrdu pravne osobe ili izjavu proizvođača da je upoznat s propisima i pravilima ekološke proizvodnje kao oblikom posebnog povjerenja između proizvođača i potrošača 6. ako jedinica za ekološku proizvodnju ima voditelja proizvodnje, dokaz o poslovnom odnosu sa voditeljem proizvodnje 7. zapisnik nadzorne stanice za ekološku proizvodnju o obavljenom prvom stručnom nadzoru 8. državni biljeg u iznosu 70,00 kuna 4. KORAK STRUČNI NADZOR Ekološka proizvodnja u pčelarstvu podliježe stručnom nadzoru u svim dijelovima proizvodnje prema Pravilniku o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda, NN 12/01. Prema pravilniku o preradi u ekološkoj proizvodnji , NN 13/02., u preradi ekoloških proizvoda namijenjenoj ljudskoj i životinjskoj ishrani upotrebljavaju se pomoćne tvari i ostali proizvodi nepoljoprivrednog podrijetla te proizvodi poljoprivrednog podrijetla koji nisu ekološki proizvedeni, a obuhvaćaju sastojke, aditive i pomoćne tvari koje je dopušteno rabiti u preradi namirnica, osim za vino, a sastoje se od jednog ili više sastojaka biljnog podrijetla i primjenjuju se sukladno važećim propisima o proizvodnji namirnica. Ekološki proizvod mora biti propisno označen da se ne bi pomiješao ili zamijenio s drugim (konvencionalnim) proizvodom. Pakiranje, rukovanje i skladištenje ekoloških proizvoda provodi se vremenski i prostorno odvojeno od drugih proizvoda (Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji, NN 13/02.) Proizvođač je dužan voditi zapise o proizvodnji (knjiga pčelinjaka, dnevnik pčelarske proizvodnje) i knjigovodstvo temeljeno na upisima i/ili potvrdama na osnovi kojih je nadzornoj stanici moguća provjera podrijetla, vrste i količine svih kupljenih i upotrebljenih materijala i njihovo korištenje. Nakon svakog obavljenog stručnog nadzora nadzorna stanica mora dostaviti izvješće Ministarstvu i pravnoj osobi za provedbu postupaka potvrđivanja. 5. KORAK IZDAVANJE POTVRDNICE Nakon provedenog obvezatnog stručnog nadzora nad ekološkom proizvodnjom sukladno odredbama Pravilnika o provođenju stručnog nadzora nad ekološkom proizvodnjom i izdanog zapisnika o obavljenom stručnom nadzoru, pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja izdaje potvrdnicu. Potvrdnica sadrži: -naziv pravne osobe koja je izdaje, broj rješenja o ovlašćivanju i njezin zaštićeni znak -jedinstveni broj potvrdnice -naziv proizvodne jedinice za ekološku proizvodnju i broj rješenja o upisu u Upisnik -naziv proizvoda i količina za koju se izdaje -naziv propisa temeljem kojeg se izdaje -razdoblje za koje se izdaje i proizvodna godina -mjesto i datum izdavanja -pečat i potpis odgovorne osobe Postupak potvrđivanja sukladnosti temelji se na zapisnicima o obavljenom stručnom nadzoru nadzornih stanica i pripadajućoj dokumentaciji ispitnog laboratorija. Ovlašteni ispitni laboratorij jest "Croatiakontrola", Preradovićeva 31a, Zagreb. 6. KORAK ZNAK EKOPROIZVOD Postupak za dobivanje znaka "ekoproizvod" pokreće se podnošenjem pismenog zahtjeva za dodjelu znaka koji proizvođač podnosi Ministarstvu (Pravilnik o postupku i uvjetima za stjecanje znaka ekološkog proizvoda, NN 13/02.) Zahtjev mora sadržavati: -ime/naziv i adresu proizvođača -upisni broj iz pripadajućeg Upisnika -naziv proizvoda za koji se traži dodjela znaka "ekoproizvoda" -potvrdnicu izdanu od ovlaštene prevne osobe za provedbu postupka potvrđivanja -ukupnu količinu proizvoda i/ili broj proizvoda za tržište -broj i veličinu pakovina -izgled naljepnice Radno tijelo, imenovano od ministra, utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje znaka "ekoproizvoda", koji se dodjeljuje za jednu proizvodnu godinu i donosi rješenje o pravu njegove uporabe. POPIS NADZORNIH STANICA ZA OBAVLJANJE STRUČNOG NADZORA NAD EKOLOŠKOM PROIZVODNJOM 1. »AGRIBIOCERT«, zadruga za obavljanje stručnog nadzora i ugovornu kontrolu robe, Veli dvor 11, 51 513 Omišalj 2. »ZAVOD ZA ISPITIVANJE KVALITETE ROBE« d.d., Ljudevita Gaja 17/III, 10 000 Zagreb 3. »BIOTECHNICON«, poduzetnički centar d.o.o., Hrvatskih iseljenika 30, 21 000 Split 4. »HRVATSKE ŠUME« d.o.o. Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2, 10 000 Zagreb 5. »PRVA EKOLOŠKA ZADRUGA«, Zagreb, Kuraltova 8 6. »BIOINSPEKT« d.o.o., Đakovština 2, 31 000 Osijek. Pčelarska radionica u Karlovcu Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu pod vodstvom moderatora mr. sc. Marije Ševar, načelnice Odjela za ekološku proizvodnju, upriličio je 14. i 15. lipnja 2007. radionicu za pčelarsku grupu stručnih savjetnika iz pojedinih županijskih odsjeka HZPSS-a. U sklopu ove radionice održana su četiri predavanja, demonstriran je rad uređaja za određivanje vlage u medu kao i obilazak ekološkog pčelara Lovre Krnića u Ilovcu Ozaljskom (Karlovačka županija). Pčelarska proizvodnja je jedna od rijetkih poljoprivrednih proizvodnji koja premašuje potrebe hrvatskog tržišta i ostvaruje izvoz. Oko 10.000 pčelara, s nešto manje od 200.000 proizvodnih košnica, proizvede prema procjenama od 2500 do 4500 t meda godišnje, a nemjerljiva je korist pčela i u oprašivanju biljaka. Približavanje EU postavlja nove uvjete proizvodnje i gospodarenja poljoprivrednim resursima. Cijena „bezimenog meda“ na tržištu EU je 1,3 EUR-a, dok med s geografskim podrijetlom postiže trostruko veću cijenu. Problemi u nas su slijedeći: · još uvijek nije napravljen katastar pčelinjih paša, · još ne postoji titular vlasništva pčelinjih paša, · još nitko ne upravlja niti gospodari pčelinjim pašama, · hrvatski med na domaćem i svjetskom tržištu nema svoje ime i prezime, niti zemljopisno podrijetlo. Ovo je samo maleni dio problema, od dugog niza, koji opterećuju hrvatsko pčelarstvo. Upravo zato se u Karlovcu 14. i 15. lipnja 2007. sastala pčelarska grupa stručnih savjetnika pojedinih županijskih Odsjeka HZPSS-a, na čelu s mr. sc. Marijom Ševar. Prvog dana članovi pčelarske grupe (12) su poslušali četiri predavanja, a demonstriran je i rad uređaja za određivanje vlage u medu tj. refraktometra za med. 1. Pojam i definiciju Katastra pčelinjih paša dao je dr. sc. Nikola Kezić, redovan profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Katastar pčelinjih paša trebao bi biti sličan gospodarskoj osnovi, a u sebi treba sadržavati: · popis mogućih paša i kapacitete, · organizirani raspored pčelinjaka, · osiguranu i kontinuiranu kakvoću paše, · marketing oprašivanja, · intervencije i nadzor. S toga se za početak izrade katastra preporuča da pčelarske udruge zajedno sa Hrvatskim zavodom za poljoprivrednu savjetodavnu službu, započnu sa ucrtavanjem stacionarnih i selećih pčelinjaka u zemljopisne karte. 2. O provedbi Uzgojnog programa u pčelarstvu govorila je dr. sc. Maja Dražić, pomoćnica ravnatelja Stočarskog centra. Posebno je istaknuto da je selekcija pčela započela pronalaskom pokretnog saća, 1851. godine. U Hrvatskoj je dopušteno držanje samo sive pčele (Apis mellifera carnica), jer se samo tako može očuvati njezina sortna čistoća i njezina iznimno visoka kvaliteta, priznat u cijelom svijetu. Ciljevi uzgojnog programa su: · povećanje proizvodnje, · smanjenje agresivnosti, · smanjenje rojidbenog nagona, · povećanje tolerantnosti na bolesti (varoa, vapneno leglo i nozemmoza). S toga je izrađen poseban sustav stalne kontrole kvalitete proizvedenih matica, a uzgajivači matica moraju biti educirani i s završenom pčelarskom školom, a pod stalnim veterinarskim nadzorom. 3. Kako bi med dobio zemljopisno podrijetlo, tj. „ime i prezime“, kao i koje se predradnje moraju napraviti pojasnio je dr. sc. Dragan Bubalo, docent Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Prije svega to su: · prirodni uvjeti proizvodnih područja (geografski, klima,pedološki) · floristički resursi, · peludna analiza meda, · fizikalno-kemijske analize mada, · ekonomska i marketinška analiza. Sve navedeno treba pratiti najmanje tri godine. Pred pčelarsku grupu postavljen je zadatak da afirmira i organizira pčelarske udruge kako bi se do ulaska Hrvatske u EU pčelari mogli kvalitetno organizirati, pripremiti i napraviti potrebne predradnje, a proizvedeni med prodati. Treba osigurati uvjete za prodaju meda kako na tržištu EU tako i na svjetskom tržištu i to po cijenama koje su srazmjerne kvaliteti meda, što nije moguće bez povezanosti pčelara i još bolje organizacije. 4. O elektroničnom sustavu praćenja rada pčela u košnici „Apismarin“ govorio je inž. Marin Fucijaš koji je osmislio „software“ koji snima i bilježi niz parametara u košnici, te bežičnim putem, preko interneta i mobitela dojavljuje stanje i zbivanja u košnici. Sustav ima mogućnost da usporedbe stanja i aktivnosti pčela, matica i trutova u košnici. Usporedbom ranije snimljenih zvukova i kretanja radilica kod normalnih stanja s aktivnosti snimljenih u danom momentu, program može dojaviti pčelaru kada je došlo do kritične promjene stanja u košnici. Putem ovog uređaja se neprekidno prate izmjeri relativne vlage i temperature u košnici, ulazak i izlazak pčela te masa košnice. Na osnovu ovih parametara može se ocijeniti jačina društva, unos nektara, stanje pčelinjeg društva kao i niz drugih događanja u košnici. Može se točno odrediti trenutak izlaska mlade matice, početak rojevnog nagona. Ispituje se mogućnost određivanja invadiranosti pčelinjih zajednica varoom. Snimanjem karakterističnih zvukova matice pasmine Apis meliffera carnica i varoe, utvrđeno je da varoa proizvodi zvuk vrlo sličan zvuku koji proizvodi matica, te na taj način obmanjuje pčele i prikriva svoje prisutnost u košnici. Gospodin Fucijaš je ovu pojavu nazvao akustičnom mimikrijom. Ova tehnologija će sigurno olakšati rad pčelara u bliskoj budućnosti, jer će se izbjeći nepotrebno otvaranje i uznemiravanje društava, a ujedno pojeftiniti proizvodnja i postići veća sigurnost pčelarenja. Gospodin Fucijaš je dao do znanja članovima pčelarske grupe HZPSS-a da višegodišnji rad i razvoj ovog polivalentnog sustava nije do sada financijski potpomognut, premda je jedinstven u svijetu, mada je putem predavanja i objave u medijima bio obznanjen. Iz navedenog razloga autor o daljnjem razvoju sustava ne namjerava upoznavati javnost, pa je predavanje u Karlovcu ujedno i posljednje za stručnu i širu javnost. 5. U HZPSS-u je u tijeku nabava uređaja za određivanje vlage u medu, refraktometra za med, za članove pčelarske grupe. Kako će savjetnici ubrzo dobiti spomenute uređaje, demonstriran je rad refraktrometra, tj. mjerena je vlaga u nekoliko uzoraka meda. S pomoću refraktometra za određivanje vlage u medu savjetnici će na terenu određivati vrijeme početka vrcanja. U sklopu ove radionice, drugog je dana organiziran obilazak ekološkog pčelara Lovre Krnića čiji je pčelinjak smješten u Ilovcu Ozaljskom. Ekološki pčelinjak Lovre Krnića, broji 40 proizvodnih košnica i zaista je primjeran. Naime, OPG Lovre Krnića jedno je od za sada rijetkih pčelarskih gospodarstava koje se bavi ekološkom proizvodnjom meda i ostalih pčelinjih proizvoda i koje je pokazalo da je i ova proizvodnja isplativa unatoč dosta rigoroznim propisima i većim troškovima ekološke proizvodnje u usporedbi s troškovima u konvencionalne pčelarske proizvodnje. Tako propisi nalažu da ekološki pčelinjak bude smješten na terenu udaljenom od tvorničkih i drugih postrojenja koje zagađuju okoliš kao i od poljoprivrednih površina na kojima se odvija konvencionalna proizvodnja u kojoj se upotrebljavaju pesticidi i ostala kemijska sredstva s kojima bi pčele na bilo koji način mogle doći u dodir. Ovaj je uvjet Lovro Krnić bez poteškoća zadovoljio jer se njegov pčelinjak u Ilovcu Ozaljskom nalazi pored šume i livada koje se ničim ne tretiraju i koje osiguravaju dobru pčelinju pašu. Nadalje, njegove su košnice od prirodnog materijala, drveta, obojene ekološkim bojama koje se inače upotrebljavaju za bojenje dječjih igračaka. Košnice imaju antivarozne podnice kroz čiju mrežu propadaju varoe nakon liječenja eteričnim uljima i organskim kiselinama: mravljom, oksalnom, mliječnom i octenom, koje su dozvoljene za primjenu u ekološkoj pčelarskoj proizvodnji. U pripremnim godinama, prijelaznom razdoblju za ekološku proizvodnju najveći problem je – kako kaže Lovro Krnić - bio nedostatak ekološkog saća na našem tržištu. Satne osnove kod konvencionalnog pčelarenja, naime, sadrže određeni postotak lijekova koji nisu dozvoljeni u ekološkoj proizvodnji pa je prve deklarirane satne osnove morao nabavljati od ekoloških pčelara iz Njemačke. Sada je, međutim, i taj problem riješio, nabavio prešu kojom sam proizvodi satne osnove od vlastitog voska. Uz to je napravio i higijenske pojilice od preokrenutih staklenki kako bi voda za napajanje pčela bila potpuno čista. Higijena je na pčelinjaku, naime, od velikog značaja. U slučaju zaraze pčela bilo kojom bolešću u ekološkom pčelarenju ne smiju se upotrebljavati antibiotici niti drugi lijekovi koji nisu propisani za ekološku pčelarsku proizvodnju. I sam način vrcanja te postupanje s medom također je regulirano zakonom i propisima o ekološkoj proizvodnji. Stoga je obitelj Krnić napravila prostor za vrcanje meda i skladište s perivim zidovima i podom. Sve posude i oprema izađeni su od nehrđajućeg čelika (inoxa) kako bi se održavala potpuna čistoća. Takav med ima sve karakteristike vrhunskog ekološkog meda i ne sadrži nikakve kemijske primjese ili ostatke rezidua i teške metale. Sve to iziskuje više rada i veće izdatke nego rad u konvencionalnom pčelarenju. Ipak, pokazalo se da se i u ekološkom pčelarenju može ostvariti dobit ali uz uvjet da se med ne prodaje na veliko. Naime, obitelj Krnić, odnosno gospodin Lovro, supruga Pavica i sin Miroslav, proizvode sortni ekološki med svoga kraja ali i med obogaćen sokom cikle, sokom kupine, peludom, propolisom ili matičnom mliječi te mednu rakiju, pelud, propolis i druge pčelinje proizvode. Svoje ekološke proizvode pakiraju u lijepo ukrašene male bočice i plasiraju ih putem prodavaonica ekoloških proizvoda. Osim toga njihovi se proizvodi uključujući i figurice od voska i medenjake mogu naći na gotovo svim izložbama i prodajnim sajmovima u zemlji. Jedino se na taj način, plasmanom meda kroz gotove proizvode, kilogram meda može prodati po višoj cijeni te se i sa 40 košnica može ostvariti značajna dobit pa se trud ipak isplati - zaključio je ovaj izvanredni pčelar nakon što su stručni savjetnici obišli njegov pčelinjak i dobili odgovore na niz potanja o ekološkom pčelarenju i mogućnostima koje ono pruža našim pčelarima koji, eto, i nemaju velik broj košnica. Odsjek HZPSS-a Splitsko-dalmatinske županije, Bernard Bokšić, dipl. inž. agr., stručni savjetnik, Član pčelarske grupe HZPSS-a HZPSS-a Primorsko-goranske županije, Mirta Blažević, dipl. inž. agr., rukovoditelj Odsjeka Član pčelarske grupe HZPSS-a Unatoč pomoru pčela prodali sav med 2008-04-08 GRUBIŠNO POLJE - Grubišnopoljsko Pčelarsko društvo „Maslačak“ postoji od 1998. godine. Njegovih četrdesetak članova, većih ili manjih pčelara, ima 4500 pčelinjih zajednica koje u prosjeku godišnje doprinesu 20 tona meda. U prošloj godini društvo je radilo na edukaciji pčelara kako bi mogli postići bolju razinu proizvodnje i veći dohodak iz nje. 2007. godinu pčelari će pamtiti po tomu što su unatoč problematičnoj godini uspjeli prodati med, ali više od toga što su tijekom zime zabilježeni veliki gubici pčelinjih zajednica.-Prema podacima u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji oko 7000 zajedica je uginulo od ukupno 20 000. U našem području to iznosi između 30 i 40 posto. Štete su velike i to će biti jedna od značajnijih stvari po kojima ćemo pamtiti ovu godinu-kaže Tajnik društva Miroslav Kobra. Godinu su obilježili i posjeti sajmovima poput onih u Vinkovcima, Vukovaru i Đakovu. Ističući kako je važno poraditi na izradi katastra pčelinjih paša koji bi trebao uvesti više reda na tom polju posebice kada je u pitanju ulazak Europsku uniju, Kobra je rekao kako sposobnosti i znanje Hrvatskih pčelara nimalo ne zaostaju za europskim kolegama. S druge strane, pčelari u Hrvatskoj se suočavaju s velikom proizvodnjom no malim mogućnostima prodaje.-Između 5 i 6 tisuća tona meda godišnje se proizvede u Hrvatskoj a potrošnja je oko pola kilograma po stanovniku. Znači pola pojedemo a pola bi trebalo izvesti. No cijene meda na europskom su tržištu poprilično niske i stoga su niske i u nas-kaže Kobra. Kada su u pitanju buduće aktivnosti pčelara i udruge, ponovno je na prvom mjestu edukacija a rame uz rame stajat će joj i rješavanje problematike prodaje meda. M.P./ATILA. GAREŠNICA - Milan Pastuović (60), inženjer poljoprivrede, godinama se bavi pčelarstvom, no prvi ekološki pčelinjak pokrenuo je 2001. Njegovi se pčelinjaci nalaze u šumama Krnjača i Garjevica, u okolici Garešnice, a proizvodi med od šumskog bagrema i od samoniklog šumskog bilja, imaju znak ekoprozvoda i mogu se kupiti na specijaliziranim sajmovima i prodajnim izložbama, ali i na kućnom pragu. Može se preživjeti - Supruga i ja imamo 130 košnica, a solidno bismo živjeli kada bismo imali 400 košnica. No ohrabruje nas da ustrajemo to što s plasmanom meda nemamo problema, prodamo a i sve naplatimo - najviše preko Biovege i PIP-a, na specijaliziranim sajmovima, a ostalo na kućnom pragu - kaže Pastuović. Kako bi održali status ekološke proizvodnje imaju stalni nadzor Hrvatskih šuma, a mjerodavne ustanove nadziru proizvodnju svake godine. Pastuović dodaje kako nije lako doći do certifikata za ekološke proizvode, pri čemu hvali odnos županije, koja je puno pridonijela razvoju ekološke proizvodnje. To se posebice odnosi na plaćanje troškova nadzora i certifikacije, što u drugim županijama nije slučaj. Europa korak ispred Proizvođači poput Pastuovića tvrde kako se u domaćem turizmu malo koriste ekološki proizvodi na bazi meda. U Europi čak 15 posto stanovništva koristi ekološku hranu, kod nas u Hrvatskoj samo tri posto. Europljani sa sobom donose svoju ekološku hranu, zato što mi to u ponudi nemamo. Nismo zadovoljni ni s činjenicom da trgovci od prodaje meda uzimaju najveći dio kolača. Tako će i ostati sve dok se ne uvede izravni otkup od proizvođača meda, što bi bilo najbolje za proizvođače i potrošače ekološki prihvatljive hrane |
- 14:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Srpanj 2008 (5) Lipanj 2008 (12) Svibanj 2008 (13) Travanj 2008 (3) Veljača 2008 (3) Siječanj 2008 (10) Prosinac 2007 (5) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Vijesti
ČITAJTE ČASOPISE U KOJIMA SURAĐUJU ČLANOVI AGRO EKOLOŠKOG DRUŠTVA 1. Agroglas, dvotjednik za poljoprivredu 031 223282 2. Gospodarski list, dvotjednik za poljoprivredu 3. Ovčarstvo i kozarstvo, dvomjesečnik 4. Pčela, mjesečnik za pčelare 5. Holstein, časopis za uzgajivače holstein goveda 6. Moj pas, časopis za kinologiju 7. Lovački vjesnik, mjesečnik za lovstvo 8. Racing pigeon, njemački časopis za golubarstvo 9. Nova Zemlja, povremenik za poljoprivredu |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||